Kakav je položaj građana i građanki srpske nacionalnosti u općini Voćin?
Prije svega, moram reći da ih je danas na ovom području mnogo manje nego prije devedesetih: u samom ih je Voćinu stotinjak, a u općini, koja obuhvaća 23 ili slabo naseljena ili već posve opustjela mjesta, svega dvjestotinjak. Suočavaju se, dakle, s istim problemima kao i drugi, a najveća je nezaposlenost koja pogađa sve, bez obzira na vjeru ili naciju. Posebno je loše što imamo svega jedanaest mališana naše nacionalnosti, što znači da bismo zbog demografskog izumiranja pravo na svoje manjinsko vijeće mogli imati još samo jedan mandat.
Kako onda žive ovdašnji ljudi, od čega?
Voćin je mala i nerazvijena općina: u središnjem je mjestu moguće obaviti svakodnevnu kupnju, poneki pregled u Domu zdravlja ili poslić iz nadležnosti lokalne samouprave, ali po sve ostalo, uključujući katastarski ured i gruntovnicu, moramo do 25 kilometara udaljene Slatine. Tokom školske godine na raspolaganju su nam đačke autobusne linije, ali kad nema nastave, moramo se snalaziti kako znamo i umijemo. A žalosno je reći od čega se preživljava: mnogi od socijale, neki stariji od uglavnom mizerne penzije. Za dio nezaposlenih ponekad se otvori prilika u obliku javnih radova, s obzirom na to da još imamo drvnu industriju i šumariju. Neki se bave poljoprivredom, pa uspješno ili manje uspješno apliciraju na natječaje vezane uz mjere i poticanje ruralnog razvoja. No tko hoće raditi, taj se snađe, pa tako radno aktivno stanovništvo srpske nacionalnosti uglavnom ne iseljava odavde. Više iseljavaju ljudi hrvatske nacionalnosti, uglavnom oni doseljeni s Kosova. Odlaze u Zagreb ili za Njemačku, tako što prvo odlazi jedan član porodice, a za njim i ostali.
Kako VSNM Voćina surađuje s općinskim vlastima?
Jako dobro. Općina podržava naše aktivnosti, pa uglavnom dobivamo sve što tražimo. U to spada besplatno korištenje prostora Hrvatskog doma za neke naše komemoracije, svečanosti i manifestacije, poput nedavne smotre folklora ili Kolačijade. Osim toga, obnovljena su i uređena četiri spomenika, za što smo bez problema dobili dvadesetak tisuća kuna: spomenik u Voćinu, spomen-ploča u selu Smude, partizanska grobnica između Novih i Donjih Kusonja te spomen-ploča u Donjim Kusonjama, koja je prije bila na derutnom seoskom domu a sada smo je, uz privolu slatinskog paroha Dragana Gaćeše, postavili na crkveni zvonik. Inače, spomenuti paroh u slatinskoj crkvi drži vjeronauk i za voćinsku djecu, onu koja u svojoj školi ne pohađaju nastavu srpskog jezika i kulture. Općina se aktivirala i oko obnove groblja u Lisičinama, koje je nestručnom sječom stabala bilo ozbiljno devastirano.
Što planirate učiniti i provesti u predstojećem vremenu?
Organizirat ćemo, kao svake godine, obilazak partizanske bolnice na Gudnogi te posjetiti VSNM i pododbor Prosvjete u Slatini. Pridružit ćemo se slavi županijskog Vijeća, ali i otići u Lisičine na godišnjicu obilježavanja početka partizanske borbe u ovom kraju. Potkraj godine, djeci ćemo ponovno dijeliti darove, a odraslima kalendare. Tu je i sjećanje na ovdašnje žrtve ustaškog režima, što komemoriramo 14. januara svake godine.
S obzirom na to da sam dopredsjednik našeg županijskog VSNM-a, moram istaknuti dobru suradnju s manjinskim vijećima Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije. Naravno, kroz općinsko vijeće dobro surađujemo s takvim tijelima u Slatini i drugim mjestima.
Kako općinski i županijski VSNM surađuju s Prosvjetom i SPC-om?
Ta je suradnja, ne samo ovdje nego i u ostalim krajevima Hrvatske, dobitna kombinacija, možda i stoga što je vrlo često riječ o istim ljudima. Naime, zamalo svi naši vijećnici su i u Prosvjetinom pododboru, jer nema razloga za odvajanje. Osim toga, otac Dragan se redovito pridružuje našim aktivnostima, pa i mi njemu rado uskačemo kad je riječ o slavama i obilježavanju crkvenih praznika.
