>

novosti logo

Društvo Društvo

Mjesto posebnog razdvajanja

Politička manipulacija gradske vlasti u Vukovaru ruši krhke pomake i jača atmosferu nepovjerenja i straha. ‘U Vukovaru se živi na nacionalnim podjelama od kojih pojedinci žele politički profitirati. Penavine izjave služe tome da ispolji svoje političke ambicije, ali to je vrlo neodgovorno prema svim građanima’, ističe novinar Nikola Milojević

Na zagrebačkom antićiriličnom prosvjedu u travnju 2013. godine predsjednik tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić kazao je kako od 22 nacionalne manjine koje žive u Hrvatskoj postoji jedna s kojom ‘stalno imaju problema’, dodavši da Vlada nakanom uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru pokušava nagraditi etničko čišćenje, genocid i sve ono što se desilo u tom gradu, kao da se nikada nije desilo. Istu tvrdnju po kojoj problem postoji samo s jednom nacionalnom manjinom Josić, koji je u međuvremenu postao savjetnik za branitelje vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, ponovio je prije nešto više od dva mjeseca na skupu zagrebačke HVIDRA-e, kazavši pritom i sljedeće: ‘Naoštrili smo motike, čekiće, lopate, vile i ostale stvari i čekamo neku drugu priliku da se ukaže.’

Neupitno je da aktualna gradska vlast diskriminira pripadnike srpske nacionalnosti u velikoj većini svojih izjava, u konačnici u svojoj političkoj agendi. Time stvara nepovjerenje i u onom dijelu srpske zajednice koji politika ne zanima – smatra Lana Mayer

Umjesto da osudi izjavu svog savjetnika, vukovarski gradonačelnik nazvao ga je ‘čovjekom bez mrlje’ i na druge ga načine branio, što i ne čudi jer i sam Penava već duže vrijeme svojom retorikom i postupcima doprinosi jačanju atmosfere nesnošljivosti u Vukovaru, tretirajući time dio svojih sugrađana kao građane drugog reda. Podsjetimo, na sjednici vukovarskog Gradskog vijeća sredinom listopada Penava je demonstrativno bacio na pod gradski statut tiskan na ćirilici koju mu je, uz natpis na latinici ‘Da se bolje razumijemo’, bio uručio SDSS-ov vijećnik Srđan Kolar. ‘Vaši su uzori četničke šubare (…) Zanima vas ono što niste uspjeli 1991., uvesti ćirilicu u ovaj grad. Silovane žene vas ne zanimaju. Mrtva djeca vas ne zanimaju. Vukovar pod velikosrpskom retorikom pasti neće, bilo pod tenkovima ili u celofanu s Miloradom Pupovcem!’ žestio se na sjednici Penava, nazvavši uručenje statuta na ćirilici činom agresije. Na toj je sjednici također ustvrdio da se nisu stekli uvjeti za veća prava Srba u Vukovaru, posebno na ravnopravnu upotrebu ćiriličnog pisma.

Također, gradonačelnik i njegovi istomišljenici i dalje posežu za pričom da gradom šeću silovatelji i ratni zločinci koji se smiju u lice svojim žrtvama, iako su brojni krivci, prema pisanju medija njih čak dvjestotinjak, pravomoćno osuđeni za ratne zločine u Vukovaru, podignute su i nove optužnice, a neke su istrage u tijeku. Takve izjave najčešće služe za stigmatizaciju vukovarskih Srba, kojima se pripisuje kolektivna krivnja za ratne zločine počinjene devedesetih nad Hrvatima.

Uoči upravo obilježenog Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., HDZ-ovi gradski vijećnici održali su konferenciju za novinare, zabranivši u startu novinarska pitanja, na kojoj su čitali prava koja po Ustavu i zakonima pripadaju srpskoj nacionalnoj manjini u Vukovaru. U toj farsi koja, kako je kazao veliki njemački pjesnik Heinrich Heine, dolazi nakon tragedije, čitanje prava srpske nacionalne manjine imalo je krajnje diskriminacijski prizvuk. Vijećnica HDZ-a Ivana Radoš pozvala je na red pripadnike srpske manjine rekavši da su umjesto obrazovnog modela A, odnosno školovanja na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, mogli izabrati model C kako bi, poput rusinske, mađarske i ukrajinske manjine, njegovali kulturu i svoj jezik, ali i pohađali nastavu na hrvatskom jeziku. No vijećnica pritom svjesno zanemaruje činjenicu da se Srbi u Vukovaru školuju u skladu s hrvatskim zakonima i modelima koje je propisala sama država. Srpska je manjina prozvana i zbog odbijanja posjeta učenika Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar, a mogli smo čuti i kritike u vezi navodne rastrošnosti vijećnika… Vijećnica se zapitala i ‘tko mladi naraštaj odvaja u ranim godinama od svojih vršnjaka, odnosno tko se protivi mirnom suživotu u Vukovaru’, da bi na kraju poentirala ‘odgovor, pretpostavljam, svi znamo…’, aludirajući opet na Srbe u Vukovaru, koji ondje čine više od trećine stanovništva. Za to vrijeme predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković šutke promatra igrokaz gradonačelnikove svite.

Penavina vlast od 2014. godine nije poduzela ništa kako bi se stvorili uvjeti za uvođenje dvojezičnih i dvopismenih ploča u Vukovaru ili podigao stupanj razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga, dapače, čini se da radi sve kako bi se smanjila i postojeća snošljivost i dijalog. Pitanje je kako će tim vrijednostima doprinijeti i nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta, koji je trenutno u javnoj raspravi. On uzima u obzir članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i naglašava da se, uzimajući u obzir posebnost stanja u Vukovaru koje je posljedica događaja koji su se ondje zbili tijekom Domovinskog rata, sve odredbe Ustavnog zakona trebaju tumačiti i primjenjivati u svrhu poštivanja pripadnika nacionalnih manjina, ali isto tako i hrvatskog naroda. Što se tiče odavanja počasti svim poginulima i stradalima, nacrt zakona spominje hrvatske branitelje i civile Domovinskog rata, dok civilne žrtve srpske nacionalnosti nisu spomenute. U Vukovaru, koji je neosporno podnio ogromnu žrtvu devedesetih godina, trebalo bi smoći snage i kazniti i one koji su uoči početka otvorenog rata ubijali Srbe…

Nikola Milojević, urednik portala Srbi.hr, kaže za Novosti da se u tom gradu živi na nacionalnim podjelama od kojih pojedinci žele politički profitirati.

- Riječ je o pravoj definiciji etno-biznisa gdje se stalno inzistira na nacionalnim temama, bez ikakvog povoda. Što je bio povod da se na presici Gradskog veća čitaju prava Srba koja su zagarantovana nekim drugim državnim uredbama koje nemaju veze s Gradom Vukovarom jer ih većnici ne mogu doneti ni ukinuti? Što je imala za cilj priča da je Vukovar epicentar kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije, koju je gradonačelnik Penava izrekao početkom godine, na presici uoči 21. obljetnice završetka procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja? Čini mi se samo da ispolji svoje političke ambicije koje streme ka državnom nivou, ali to je vrlo neodgovorno prema svim građanima Vukovara, jednako Hrvatima kao i Srbima, ali i drugim manjinama - ocjenjuje Milojević.

Povod za priču o velikosrpskoj puzajućoj agresiji Penava je početkom godine pronašao u učenicima koji školu pohađaju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, a koji uoči lanjske nogometne utakmice finala kupa Vukovara nisu ustali za vrijeme intoniranja hrvatske himne. Dva dana nakon što je snimka utakmice objavljena na službenoj stranici Grada Vukovara, maskirani nasilnici pretukli su učenika škole koju je Penava spomenuo na konferenciji. Zanimljivo je kako vukovarskom gradonačelniku, inače nastavniku tjelesnog i zdravstvenog odgoja, ćirilica nije smetala dok je bio ravnatelj škole u kojoj je, kako doznajemo, uredno potpisivao dvojezične svjedodžbe.

Njegova desna ruka Marijan Pavliček, dogradonačelnik Vukovara i predsjednik Hrvatske konzervativne stranke, široj je javnosti postao poznat po videosnimci s vlastite svadbe iz 2012. na kojoj u društvu još nekolicine lokalnih političara pjeva ustašku pjesmu ‘Evo zore, evo dana’. U podcastu Velebit od 27. rujna ove godine, koji vodi Marko Jurič, Pavliček se pohvalio da gradska vlast radi na dobrobit svih građana bez obzira na nacionalnost, no gotovo u isti mah započeo je s denunciranjem Srba: postoji dio pripadnika srpske manjine, kazao je Pavliček, koji nije prežalio propast SAO Krajine. On to primjerice vidi kada se uz povorku svatova iz automobila razvije trobojnica Republike Srbije, čime se, kako je kazao, namjerno paradirajući po gradu uz tri prsta provocira hrvatsko pučanstvo. Posebno je apostrofirao sela u okolici Vukovara nastanjena, dakako, Srbima. Dio njih, ponovno je odokativno zaključio Pavliček, ne želi priznati hrvatsku državu, ali ne u smislu da je ne vole, već je jednostavno ne poštuju. ‘Koliki je taj dio?’ upitao ga je voditelj. ‘Teško je to procijeniti’, odgovorio je Pavliček, dodavši da je takvima odbojna hrvatska himna i sve što ima predznak ‘h’, osim hrvatske kune i standarda koji je puno bolji nego u Srbiji. Dodao je i da ova garnitura vlasti nikada neće dozvoliti postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru. Osim već postojećih prava koja imaju pripadnici srpske nacionalne manjine, proširenja ne može biti. Na svom jeziku i pismu Srbi mogu dobiti dokumente, ali sve ostalo, kao što su dvojezične ploče na institucijama, ulicama ili trgovima, apsolutno ne mogu dobiti jer nisu niti će se ikada steći uvjeti za to. ‘Pobjednik uvijek piše povijest, uvijek je bilo i bit će’, kazao je Pavliček.

Biljana Gaća, SDP-ova vijećnica u Vukovaru, kaže za Novosti da nositelji vlasti i pripadnici većine, bilo u političkom ili građanskom smislu, pri odašiljanju svojih poruka imaju veću odgovornost jer imaju moć provođenja političkih odluka.

- Diskurs u kojem se govori o tome da je netko povlašten jer ima prava koja mu je propisala država je onaj koji ne razumije ni pojam pozitivne diskriminacije ni zaštite manjine, etničke, religijske, seksualne ili bilo koje druge. Osobno kao pripadnica većinskog naroda želim naglasiti da diskurs kojim govori gradska vlast i koji smatram nedopustivim ne predstavlja moje viđenje stvari, po kojem ne želim da se itko od građana osjeća diskriminirano, zapostavljeno i uplašeno - ističe Biljana Gaća.

Mišljenja je da bi i neki politički predstavnici srpske manjine u svojim nastupima trebali smirivati tenzije, posebno oko pitanja primjene dvojezičnosti i dvopismenosti, jer tu uz argumentirani razgovor treba međusobno uvažavati traume i žrtve. Naša sugovornica smatra da bi putem interkulturnog zajedničkog obrazovanja, za što se i osobno zalagala, djeca učila jedna o drugima i o različitim vrstama identiteta.

- Ne treba nam dakle stvaranje straha od asimilacije ni s druge strane govora o suzbijanju stečenih prava srpske manjine, jer sve to stavlja vukovarsku zajednicu u poziciju taoca pojedinih političkih predstavnika - smatra Biljana Gaća.

Lana Mayer, predsjednica Europskog doma Vukovar, institucije koja se zalaže za izgradnju povjerenja i dijalog u Vukovaru, svjesna je sporosti rada i rezultata u traumatiziranoj zajednici. Frustrira je što politička manipulacija aktualne gradske vlasti olako ruši krhke pomake u društvu, koje su organizacije civilnog društva godinama izgrađivale.

- Neupitno je da aktualna gradska vlast diskriminira pripadnike srpske nacionalnosti u velikoj većini svojih izjava, u konačnici u svojoj političkoj agendi. Prema njima, Srbi u Vukovaru su nužno zlo, a zakonom su im zajamčena neka prava koja se u Vukovaru zbog posebnog statusa grada ne bi trebala poštivati ni provoditi. Takvim stavom i izjavama stvaraju nepovjerenje i u onom dijelu srpske zajednice koji politika ne zanima niti inzistira na manjinskim pravima, ali se ovakvim izjavama s pravom osjeća prozvanim. I to stvara puno lošeg ozračja u gradu, netrpeljivosti, nepovjerenja, straha, frustracije… Na koncu, zašto živjeti u gradu u kojem ste građanin drugog reda? - pita Lana Mayer.

Zašto živjeti u takvom gradu? Zato što Vukovar ima i drugu stranu: u njemu je i mnogo onih koji surađuju i komuniciraju, druže se, u njemu se sklapaju mješoviti brakovi, ljudi se vesele i tuguju zajedno. Političari za to vrijeme i dalje drže svoje pozicije moći. Pitanje je vremena kad će im se njihova politika isključivosti obiti o glavu.

1/2