S obzirom da se o srpskoj zajednici na području Našica na priča previše, molimo nekoliko riječi o njoj.
Zajednica na području grada Našica i okolnih sela broji negdje oko 560 od ukupnih 15.000 stanovnika. Osim u samom gradu, Srbi u manjem ili većem postotku žive u nekoliko sela koja gravitiraju Našicama, prije svega u Našičkom Gradcu, kao i u Londžici gdje se nalazi pravoslavna crkva. Mi smo autohtono stanovništvo jer se u popisu stanovništva iz 1702. godine, nakon oslobođenja od Turaka, koji se čuva u Beču, a na koji se poziva Mirko Marković u svojoj knjizi "Povijest naselja i porijeklo stanovništva", spominje 16 porodica zadružnog tipa. Jedna od tih obitelji u selu Londžica bili su i moji preci. Naravno, danas prevladavaju stariji ljudi, što je problem cijele Slavonije, odakle mladi odoše, a stariji ostaše. Oni žive od poljoprivrednih penzija i socijalne pomoći, ali ima i mlađih koji su zaposleni ili imaju OPG-ove. Tko god hoće raditi, može naći posao. Dvojica naših manjinskih vijećnika koji imaju OPG-ove, dobili su poticaje od 50.000 eura jer su ispunjavali uvjete. Ima ipak i nešto mlađih porodica s djecom.
Kakvi su međunacionalni odnosi na području Našica?
Izuzetno dobri, iako je tokom 90-ih zabilježen manji broj incidenata. Igrom slučaja, njihove žrtve bila su ta dvojica vijećnika – jednom su srušili kuću, a kako nije bio prijavljen na toj adresi, nije dobio obnovu, dok je drugi bio uznemiravan. Od rata do danas nema problema. Uostalom, Grad Našice i Osječko-baranjska županija dali su sredstva za obnovu crkve u Velikoj Londžici koja je u ratu devastirana. Crkva je uređena iznutra, postavljen je inventar i prekrivena je kvalitetnim krovom. No kako je građena 1756., zub vremena radi svoje, a i oštećena je od detonacije kad je 90-ih bio miniran obližnji parohijski dom. Osim toga, lani je nastradala u olujnom nevremenu koje je odnijelo krov. Napravljeno je puno štete, ali smo uz pomoć lokalne zajednice uspjeli sanirati krovište, a mjesec dana kasnije VSNM i Grad financirali su novi lim na zvoniku. Za dva mjeseca trebala bi biti gotova i ograda oko crkve.
Kakve su aktivnosti VSNM-a?
Naše Vijeće formirano je prije dvije godine i ovo nam je prvi mandat. Mi smo se ranije organizirali kao grupa građana i u suradnji sa sveštenikom zatražili obnovu crkve. Potom smo tražili sredstva za obnovu zgrade koja je dobivena kao zamjena za stari parohijski dom i koja je niz godina bila pusta, pa je bila zarasla u žbunje. Kako želimo imati mjesto za okupljanje, s obzirom da su u druga dva zaseoka, Maloj Londžici i Martinovića brdu, društveni domovi u funkciji i održavaju se, želimo da tu kuću i crkvu, sačuvamo od sudbine ruševnog društvenog doma i napuštene školske zgrade. Istina, bilo je malo povuci-potegni naći deset ljudi za Vijeće, pogotovo nakon nekoliko ranijih neuspješnih pokušaja. Uspjeli smo u tome, pa smo do sada iznutra okrečili kuću za koju smo od SPC-a dobili dozvolu za korištenje, a uvedena je i struja. Sad smo preko ugovora o kapitalnoj izgradnji, preko SNV-a dobili sredstva koja ćemo utrošiti za obnovu fasade i stolarije. Za fasadu smo se odlučili jer je ona vidljiva izvana, što bi trebalo ljudima pokazati da se radi i ohrabriti ih da se uključe. Zato nam taj potez SNV-a puno znači, ne samo u materijalnom smislu. Mnogo nam znači i odlična suradnja s manjinskom zajednicom Slovaka koja nam je uzor jer su još prije rata bili dobro organizirani. Što se tiče aktivnosti, imamo sjednice i radne akcije, a ako zbog epidemioloških mjera bude moguće, organizirat ćemo i skupove, između ostalog i na Sv. Iliju kad je slava crkve. Opremili smo dvoranu za sastanke koja nam služi i kad su karmine, iako bih više volio da služi za svadbe i krstitke. Nakon fasade, ostaje nam da riješimo vodu jer nemamo gradski vodovod već bunar.
