>

novosti logo

Možemo li zajedno?

Nova ljevica je počela razgovarati sa strankom Možemo! praktički istog dana nakon njihovog prvog javnog istupa i ti razgovori se za sada odvijaju u dobrom smjeru. Jedna od tema je eventualni zajednički izlazak na izbore za EP, kaže Dragan Markovina. Da se pregovori o mogućem koaliranju već vode, potvrđuju nam i iz nove stranke Start

U Zagrebu je 10. veljače osnovana nova politička stranka Možemo! Tim povodom razgovarali smo s više aktera na ljevici: jednim od osnivača nove stranke, ujedno vijećnikom u zagrebačkoj skupštini Tomislavom Tomaševićem, predsjednikom Nove ljevice Draganom Markovinom i članicom Radničke fronte i predsjedničkom kandidatkinjom Katarinom Peović. Osim njih, za komentar smo zamolili i dva člana nestranačke ljevice, jednog od urednika portala Bilten Nikolu Vukobratovića i autora na Radničkom portalu Dimitrija Birača. Pitanja su bila kako vide ulazak nove stranke Možemo! na političku scenu u Hrvatskoj. Je li to početak ujedinjavanja na ljevici ili bujanje novih stranaka vide i kao proces mrvljenja? Može li u vatrogasnom ujedinjavanju ljevica izgubiti svoju distinktivna obilježja spram ostalih političkih opcija? Iako se za neke definitivne sudove o tome tko će prići kome, pod kojim i koliko ravnopravnim uvjetima čini rano, Novosti saznaju da su pregovori već započeli.

Za predizborne koalicije prije svih u obzir dolaze Nova ljevica i oraH, a nakon njih i drugi progresivni neparlamentarni politički akteri – ističe Tomislav Tomašević

- Iz svega što smo dosad vidjeli iz programa stranke Možemo! i iz dosadašnjeg djelovanja ljudi koji su tamo okupljeni, ne vidim da se naši principi sukobljavaju s onim za što se oni zalažu - odmah poentira Markovina.

- S obzirom na to da smo u vrijeme pripreme osnivanja Nove ljevice vodili čitav niz razgovora s ljudima koji su kasnije osnovali stranku Zagreb je naš! – mnogi od njih su upravo osnovali i Možemo! – a nakon toga zajedno odradili uspješnu kampanju te s većinom njih imamo i iskustvo zajedničkog rada u zagrebačkoj skupštini i na aktivističkoj sceni, jasno je kako se međusobno jako dobro poznajemo. Iz tih zajedničkih aktivnosti, razgovora i poznanstava i jednima i drugima nam je bilo jasno da donekle, kako sadržajno tako i strategijski, drukčije gledamo na politički angažman i borbu u tom prostoru, ali da su nam sličnosti, nastojanja i ciljevi puno veći od tih razlika. S te strane, Nova ljevica je počela razgovarati sa strankom Možemo! praktički istog dana nakon njihovog prvog javnog istupa i ti razgovori se za sada odvijaju u dobrom smjeru. Bitno je naglasiti da je jedna od tema razgovora, naravno, eventualni zajednički izlazak na izbore za Europski parlament - kaže Markovina i dodaje da je još rano za nagađanje što će s koaliranjem biti kasnije te da će to pitanje postati relevantno na predstojećim parlamentarnim izborima, puno prije nego na ovima za Europarlament.

Tomislav Tomašević je konkretniji.

- To ne znači da u određenim okolnostima nisu moguće postizborne koalicije s nedesnim parlamentarnim strankama. Imamo slovenski primjer kako je Levica uvjetno podržala manjinsku vladu u slovenskom parlamentu i uspjela povećati minimalnu plaću. Za predizborne koalicije rekao bih da prije svih u obzir dolaze Nova ljevica i ORaH, a nakon njih i drugi progresivni neparlamentarni politički akteri, ovisno o komplementarnostima predizbornih programa - ističe Tomašević.

- Od početka nedvosmisleno komuniciramo s kime dolaze i ne dolaze u obzir predizborne i postizborne koalicije. Jasno smo se odredili da nikakvih predizbornih ni postizbornih koalicija neće biti s desnicom. Isto tako, budući da vjerujemo da pravih promjena nabolje u Hrvatskoj ne može biti bez pojave novih političkih aktera, nećemo ići na izbore s postojećim parlamentarnim strankama jer su one već imale priliku pokazati što mogu, tj. ne mogu. To prvenstveno vrijedi za stranke koje su u nekom mandatu obnašale vlast, ali i za stranke koje su do sada bile isključivo u opoziciji jer smo nezadovoljni kako su obavljale tu ulogu - dodaje.

- Osobno mislim da je temeljiti poraz HDZ-a i klerikalne desnice osnovni preduvjet za bilo kakav iskorak iz situacije u kojoj se nalazimo, no dogodit će se puno novih momenata do tih izbora i sigurno je da će svi na sceni razmišljati o čitavom nizu opcija kako doći do boljeg društva - kaže i Markovina.

Duje Prkut, potpredsjednik Starta, nove stranke koju vodi Dalija Orešković, a čiji je moto ‘otetu državu vratiti građanima’ i zalaganje za nove aktere na sceni, odgovorio nam je da su se razgovori o koaliranjima vodili i opet će se voditi, no da su ovih dana obje stranke bile fokusirane na sebe, Možemo! na osnivačku skupštinu, a Start na upis u registar stranaka.

Ovo je već drugi poziv na ujedinjenje ljevice u posljednjih pola godine. Prvi je bio od političkih stranaka okupljenih oko Šibenske deklaracije – govori Dimitrije Birač

- Među brojnim inicijativama koje u posljednje vrijeme pokušavaju popuniti zamišljeni prostor lijevog centra stranka Možemo! ostavlja dojam jedne od najozbiljnijih. To, doduše, na domaćoj političkoj sceni i nije tako teško. Beskrajni niz afera posljednjih godina vjerojatno je i najveće optimiste natjerao da pomisle kako su oni koji u Hrvatskoj pretendiraju na vlast u pravilu kriminalno nesposobni. Zato za ljude koji dijele njihove vrijednosti Možemo! s razlogom izgleda kao solidna šansa za obnovu tzv. lijevo-liberalne opcije - ističe Nikola Vukobratović.

- Okupljanje je ovaj tren pomodna riječ na lijevoj i lijevo-liberalnoj sceni. SDP je sam sebe proglasio strankom koja želi ujediniti ljevicu, Nova ljevica je to učinila i sada se javlja Možemo! To je već drugi poziv na ujedinjenje ljevice u posljednjih pola godine. Prvi je bio od političkih stranaka okupljenih oko Šibenske deklaracije, a to su Nova ljevica, RF, ORaH i SRP - kaže Dimitrije Birač.

- Osnivanje platforme Možemo! i njihov trud svakako treba pozdraviti, ali je bitno da politički akteri znaju u čemu se razlikuju i da ne pridonose dodatnom zbunjivanju baze. Naime, Možemo! je očigledno na lijevo-liberalnim pozicijama. To se vidi ne samo po nevjerojatnoj reakciji Sandre Benčić na provokaciju novinara Vlahova, nego i po njihovim istupima iz kojih se iščitava da oni postojeći politički sistem prihvaćaju kao realnost kojoj se prilagođavaju tako što ga žele poboljšati likvidacijom korupcije, micanjem nesposobnih, fokusiranjem na ‘životne teme’ itd. Umjesto da taj sistem gledaju kao historijski i time promjenjiv, a sebe kao one koji će ga razmontirati. Sve je utoliko čudnije jer među njima ima radikalnih ljevičara. Moguće da je ta struja u manjini ili da se sama platforma odlučila na manje radikalan nastup da ne otjera glasače. Obje stvari nisu baš idealne. Čini se da je njima, kao i Novoj ljevici, cilj ipak nešto dosljednija socijaldemokratska politika. Utoliko između njih, ali i Starta, vjerojatno postoje neke srednjoročne kombinacije u vezi parlamentarnih izbora iduće godine - smatra Birač.

Ako je stvar i u tome da se na ljevici danas natječu tko će biti taj koji okuplja, to otvara pitanje ravnopravnosti aktera. Birač je najkritičniji i po tom pitanju.

- Kao što je to htjela Nova ljevica sa Šibenskom deklaracijom, tako i Možemo! to želi s tim novim pozivom na okupljanje. Jedan od mogućih razloga novog pokušaja okupljanja, a onda i ujedinjavanja ljevice, može biti i taj što Možemo! ne želi surađivati sa SRP-om i RF-om - kaže on.

Tomašević negira namjeru fragmentiranja.

- Ne slažemo se s tezama da se pojavljivanjem Možemo! na političkoj sceni cjepka ljevica. Ljevica koja je ljevija od SDP-a do unazad nekoliko godina bila je gotovo nepostojeća, a SDP se sam definira tek kao lijevi centar. Uostalom, Možemo! jasno komunicira da želi surađivati i koalirati s lijevim opcijama. Ali to, unatoč mnogim pitanjima novinara, ne uključuje primjerice Amsterdamsku koaliciju koja spada u liberalni centar. Razumijemo argument odgovornosti ljevice, posebice u postizbornim koalicijama, ali se ne slažemo s pritiscima dijela javnosti da se treba ujediniti sve od centra u jedan blok, jer ljevica i liberali u socioekonomskim temama imaju fundamentalne razlike - ističe Tomašević.

Kako osigurati ravnopravnost u procesima ujedinjavanja, za koje se svi naši sugovornici, što načelno, što već konkretno, zalažu?

- Što se tiče uspostavljanja ravnopravnih odnosa, naravno da je to svima na lijevoj sceni u interesu i da oni jesu tema svih razgovora i promišljanja, uz bitnu napomenu, oko koje se slažemo, da se nečija intelektualna, infrastrukturna i programska kapacitiranost te prepoznatljivost ljudi koji će određene politike zastupati procjenjuju realno, a ne putem paušalnih procjena - odgovara Markovina.

- Možemo! su, sudeći po dosadašnjim nastupima, odlučni otvoriti pitanja društvenih nejednakosti. A tu su temu opcije koje smo dosad silom prilika nazivali ljevicom izbjegavale kao kugu. Nova stranka bi izgleda htjela ne samo zamijeniti SDP, nego i ponuditi autentičniju definiciju socijaldemokracije, više u skladu s onim što je taj pokret predstavljao na Zapadu prije neoliberalnog zaokreta 1980-ih - kaže Vukobratović, koji uočava i neke nedosljednosti.

- Predstavnici stranke su se u nastupima izjašnjavali protiv tzv. trećeg puta, ali samo da bi kao rješenje socijalnih problema ponudili ‘jednakost šansi’, klasičnu blerističku frazu. Govorili su i o problemu teritorijalnih nejednakosti, ali su kao rješenje ponudili isto ono što i tehnokratske stranke – rezanje samouprava koje nisu financijski ‘održive’. Reforma samouprave koja se ravna financijskom samoodrživošću kao osnovnim kriterijem teško da će smanjiti nejednakosti. Zajedno s obećanjima da će njihove reforme podjednako pomoći i poslodavcima i radnicima te rezolutnim odbijanjem ideje socijalizma, takve politike vjerojatno će razočarati one koji su očekivali više od otvaranja teme nejednakosti - dodaje Vukobratović.

Svi naši sugovornici razumiju da je rad oko izbora i u zastupničkim tijelima vlasti jedna strana medalje. Samo svaki na svoj način shvaća onu drugu stranu, ulaska u narod, njegovog organiziranja i samoorganiziranja i u koje svrhe.

- Svaka politička stranka ima smisla ukoliko ima realnu moć da utječe na političke i društvene procese. Ukoliko ta moć ne postoji, svaka stranka se pretvara u debatni klub i gubi smisao. S te strane je nužno ulaziti u minimalne kompromise sa strankama koje su nam bliske, da bismo do tog rezultata došli. To ni u kojem slučaju ne znači izdaju principa i politika zbog kojih smo se okupili, jer smo na taj način, ruku na srce, svi iz Nove ljevice mogli odavno biti u SDP-u, a kao što znate, nismo - ističe Markovina.

- Zadaća ljevice je uspješna mobilizacija ljudi širom Hrvatske, odnosno okupljanje i povezivanje oko politika koje će kao bitne prepoznati većina. U tom smislu odbacujemo prigovore da se kao ljevica odričemo svojih političkih stavova – zadatak je ljevice uroniti u common sense društva i vremena u kojem djeluje i iz njega iznjedriti lijeve ciljeve i politike koje imaju mobilizacijski potencijal. Nažalost, dosadašnje djelovanje na ljevici nije uspijevalo izaći iz uskih krugova podržavatelja. Bez mobilizacije nema ništa od ciljeva do kojih nam je stalo, stoga mi na razumijevanju te činjenice oblikujemo političku komunikaciju platforme Možemo! Kao što je Zagreb je naš! dokazao da se nove ljude koji se do sada nisu angažirali u političkim strankama može aktivirati i da se na lokalnim izborima može mobilizirati nove birače, tako vjerujemo da će i Možemo! to pokazati na nacionalnoj razini i time ojačati ljevicu u Hrvatskoj - govori Tomašević.

- Nedostaje svijest o tome da ujedinjenja na ljevici ne može biti dok bilo koja od stranaka ne pridobije bazu kojoj se obraća i da nije stvar u uvjeravanju ‘susjednih’ političkih aktera, nego u uvjeravanju te baze da zastupate njihove interese. Dotad će ova nadmetanja biti političke prepirke odvojene od stvarne situacije na terenu - sumira pak Dimitrije Birač.

Katarina Peović: Još nema kontakata

Katarina Peović iz Radničke fronte kaže da zasad nema nikakvih kontakata o koaliranju s Možemo!, iako koalicija s istim ljudima već postoji u zagrebačkoj Skupštini.

- Drago nam je da su prepoznali i podržali borbe Radničke fronte i zahtjeve za pomoć radnicima tvrtki u stečaju, borbe za blokirane i obespravljene, protiv političkih elita te se s nama udružili u lokalnu koaliciju. No stranka Možemo! kreće u nešto drugačijem smjeru, kao što je najavljena suradnja sa Startom koji predstavlja klasične projekcije lijevo-liberalnih zabluda čiji smo negativni ishod po obespravljenu većinu već vidjeli u dva mandata SDP-a. S druge strane, ima ljudi u Možemo! koji vrlo dobro razumiju o čemu je ovdje riječ, tako da treba vidjeti ishod i jasniju orijentaciju te stranke – kaže Katarina Peović.

Napominje da je Nova ljevica već u rujnu prošle godine inicirala ujedinjavanje ljevice Šibenskom deklaracijom, kojoj je RF pristupio zajedno sa SRP-om i Orahom.

- Ipak, u prosincu su objavili da idu samostalno na EU izbore. Sada čujemo da Nova ljevica razgovara, ali ne s nama, već s Možemo! i Orahom. Vidjet ćemo kako će ti procesi završiti. Ljevica bi se trebala više baviti analizom kapitalizma ovdje na periferiji Evrope koji izgleda i izgledat će sve ružnije, kao i načinima prevladavanja tog sistema unutar kojeg većina u zemljama bivše Jugoslavije nema nikakve šanse za puni i svestrani razvoj, pa ni za ostvarivanje osnovnih životnih potreba. Svi koji zagovaraju kozmetičke promjene – nisu na pravom putu. Promjene se ne mogu desiti na politikama antikorupcije, razvoja i transparentnosti, niti na kritici "ortačkog kapitalizma" i demagoškim porukama da se "može bolje" te da samo trebamo jedna lica zamijeniti drugima. Na greškama već viđenog filma SDP-a koji nam je pokazao sve probleme zabluda oko mogućnosti suživota tržišne ekonomije i tržišnog društva – rada i kapitala – pravoj ljevici predstoji da uporno upozorava na ove probleme, bez obzira na ishode anketa i izbornih ciklusa – zaključuje Katarina Peović.

1/1