Novosti

Kultura

Muzika i politika

Umro je Mikis Teodorakis, autor "Mauthausenske trilogije" koja tematizira holokaust i glazbe za jugoslavenski ratni spektakl "Sutjeska" te kompozitor koji je fuzijom klasičnih i narodnih formi stvorio svojevrsnu "državnu muziku" koja je "doprinijela pobuni i pobjedi nad huntom"

Large teodorakis heinrich klaffs  wikimedia commons

Mikis Teodorakis (foto Heinrich Klaffs/Wikimedia Commons)

Drugog dana rujna u Ateni je u 96. godini umro Mikis Teodorakis, čuveni grčki kompozitor i ikona otpora vojnoj hunti koja je Grčkom vladala od 1967. do 1974. Iako klasično obrazovan muzički inovator, Teodorakis je svjetsku slavu stekao glazbom za holivudske filmove "Grk Zorba" (1964.) i "Serpico" (1973.), kao i za evropski politički triler "Z" (1969.). U samoj Grčkoj, kako je na portalu Peščanik napisala Svetlana Slapšak, fuzijom klasičnih i narodnih formi stvorio je svojevrsnu "državnu muziku" koja je "doprinijela pobuni i pobjedi nad huntom". Autor je i "Mauthausenske trilogije" koja tematizira holokaust i glazbe za jugoslavenski ratni spektakl "Sutjeska". Nakon vijesti o njegovoj smrti na Akropoli je spuštena zastava na pola koplja, a premijer Kiriakos Micotakis tim je povodom izjavio da je njegovom smrću "utihnuo glas helenizma".

Teodorakis je rođen 1925. godine, a kao 17-godišnjak pridružio se partizanskom pokretu otpora u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata završio je studij na Pariškom konzervatoriju, a potom je bio zastupnik ljevice u grčkom parlamentu, gdje ga je zatekao vojni udar. Nekoliko je puta hapšen i podvrgavan torturi, uslijed čega mu je trajno narušeno zdravlje. Neposredno nakon rata tri godine proveo je u zatvorskom kampu na otoku Makronisosu, a nakon vojnog udara s obitelji je prognan u planinsko selo na Peloponezu.

Nakon što mu je 1970. dozvoljen odlazak u Pariz, iz tog je grada vodio međunarodnu kampanju protiv desničarskog režima, naročito među socijaldemokratskim i ljevičarskim vladama diljem svijeta. Nakon kolapsa vojne hunte vratio se u Grčku, a tijekom 1980-ih i ranih 1990-ih još je triput izabran za parlamentarnog zastupnika iz redova Komunističke partije Grčke. No nakon toga bio je i ministar u konzervativnoj vladi Nove demokracije oca sadašnjeg premijera, Konstantinosa Micotakisa. Nakon odlaska iz politike preuzeo je vodstvo nad simfonijskim orkestrom javnog radiotelevizijskog servisa i nastavio uspješnu glazbenu karijeru.

Na krivoj strani povijesti našao se 2001., kada je bio među potpisnicima otvorenog pisma kojim se tražila oslobađajuća presuda za Slobodana Miloševića na sudu u Haagu, a podržao i proteste protiv kompromisa iz 2018. kojim je tadašnja ljevičarska vlada Aleksisa Ciprasa pristala da Makedonija zadrži svoje ime uz dodatak "Sjeverna". Unatoč tome, potpredsjednik Evropskog parlamenta iz redova Sirize Dimitrios Papadimoulis u nedavnom je nekrologu napisao da je "za njegovu generaciju Mikis bio živuća veza i ljudski kontakt s ljevicom", čija je muzika "kondenzirala modernu povijest Grčke na način jedinstven u 20. stoljeću".

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više