Za razliku od svih svojih političkih konkurenata i drugih protivnika različitih profila i društvenog statusa, kojih nije malo u Srbiji, Aleksandar Vučić odavno ne krije da mu se nimalo ne sviđaju protestne stranke i drugi oblici političkog organiziranja, poput Mosta i Živog zida u Hrvatskoj, ili Stranke Mire Cerara u Sloveniji. Riječ je o pokretima koji su u nekoliko zadnjih izbornih ciklusa počeli nicati kao gljive poslije kiše i bitno narušavati ustaljene, ali i autoritarno zabuđale sustave političkih stranaka. Zato su se Vučić i njegova Srpska napredna stranka (SNS) jedini i pripremili da zajedno sa svojim koalicijskim partnerima i na ovogodišnjim predsjedničkim izborima u Srbiji obrane svoje političke pozicije i interese od protestnih biračkih glasova, kako onih koje su naumile privući pojedine oporbene političke stranke isticanjem nestranačkih i nadstranačkih kandidata poput Saše Jankovića i Vuka Jeremića, tako i onih koje sirenskim zovom mame nova politička lica koja u izbore kreću sami protiv svih, ponajprije Luka Maksimović alias Ljubiša Beli Preletačević.
Sudeći po najnovijim anketama, petnaestak dana prije prvog izbornog kruga, vladajući populista Vučić, koji se i sam popeo na vrh na valu protestnih biračkih glasova, uspjet će ne samo obraniti, nego i ojačati svoju političku moć u Srbiji. Preostala je samo još dilema hoće li posao završiti u prvome ili će morati istrčati i drugi izborni krug. Šokantni udar protestnih kandidata i birača, međutim, mogle bi vrlo lako doživjeti opozicijske stranke i njihovi kandidati (Saša Janković, Vuk Jeremić, Nenad Čanak, Saša Radulović, pa i Vojislav Šešelj), koji su i sami računali da će Vučićevu vlast potkopati glasovima nezadovoljnih birača. Prema najnovijem terenskom istraživanju agencije Ipsos Strategic Marketing, provedenom na uzorku od 1500 građana Srbije, Vučić će u prvom krugu izbora dobiti 53 posto, dok se na drugom mjestu s 11 posto glasova smjestio Preletačević. Tek za njim slijede Janković s 10,6, Šešelj s 8,7 te Jeremić sa 6,9 posto glasova, a preostalih šest kandidata ukupno podržava nešto manje od deset posto anketiranih.
Parodirajući sve političare i stranačke političke elite, Beli Preletačević se u dvadesetak dana probio na mjesto prvog Vučićeva izazivača u eventualnom drugom izbornom krugu, koji zasad nije izgledan. Svojom osebujnom, ali i promišljenom, satiričnom i zabavnom kampanjom, kako tvrde istraživači, on neće povećati izlaznost birača na izbore, ali je zasad na svoju stranu privukao birače skoro svih ostalih oporbenih kandidata. Zato mu se iz opozicijskih krugova već prigovara da će odigrati ulogu ‘bijelih listića’ koji su navodno prije pet godina presudno doprinijeli pobjedi Tomislava Nikolića u predsjedničkoj izbornoj utrci s Borisom Tadićem, a potom i parlamentarnoj izbornoj pobjedi Vučićevih naprednjaka.
S druge strane, novinarka Danasa Snežana Čogradin upozorava da se iz tih krugova spočitava ‘neozbiljnom Belom ono što njihov kandidat na krajnje ozbiljan način zastupa’. Svoju tvrdnju potom dokazuje na primjerima stavova Jankovića i Preletačevića o Kosovu (oba ga ne bi priznala), odnosima s Rusijom (za Jankovića je Rusija srpski brat, a za Belog brat od tetke), o odnosima Srbije i NATO-a (identični stavovi). No Čongradin je uočila i jednu krupnu razliku u stavovima njih dvojice: ‘Do sada nismo čuli šta Janković misli o genocidu u Srebrenici, osim izjava o bratskom odnosu sa Republikom Srpskom. Luka Maksimović se, s druge strane, izjasnio da je u Srebrenici bio strašan zločin, pogledom i tonom mladića koji vjerojatno ni u svom najbližem okruženju ne bi smio ni pomisliti drugačije.’ Stoga novinarka zaključuje: ‘Maksimović je gostujući na N1 televiziji odavao utisak krajnje normalnog mladića, izražavajući stavove da treba voljeti sve ljude, bez obzira na to koje su nacionalnosti, vjere, boje kože, seksualne opredijeljenosti, ukazujući konstantno na jaz siromašnih i bogatih. A, to nije imalo demagoški prizvuk.’
Luka Maksimović otupio je i žestoke opozicijske prigovore po kojima Vučić njihove kandidate predizborno satire zloupotrebljavajući medije. Premda i najnovija mjerenja agencije za praćenje i analizu medija Kliping pokazuju da je Vučićeva kampanja u elektronskim medijima zapasala nešto više od četvrtine (26,41 posto) vremena posvećenog izbornim kampanjama, da za njom slijede kampanje Jankovića (9,97 posto) i Šešelja (8,41 posto), podatak da je najmanje prostora dobio Maksimović (4,23 posto) ukazuje da je i medijska moć u izbornim kampanjama ograničena, odnosno da i Vučić, ali i Beli Preletačević svoju konkurenciju pobjeđuju i drugim sredstvima i sadržajima.
Kandidirajući se za predsjednika države, Vučić je očito odlučio iskoristiti sve slabosti političkog sustava Srbije, autoritarnost njezina stranačkog i političkog sustava te sve rupe i manjkavosti u srpskom izbornom zakonodavstvu. A za njih su u najmanju ruku jednako odgovorni i većina onih koji mu iz opozicije danas prigovaraju da zloupotrebljava svoju premijersku poziciju i moć, dodatno ih potencirajući u kombinaciji s moći koju ima kao predsjednik SNS-a i lider koalicije na vlasti, iako samo koristi mogućnosti koje su mu u nasljeđe ostavili njegovi prethodnici. Primjerice, da su kad su bili na vlasti njegovi opozicijski oponenti propisali da predsjednik države ne može biti i predsjednik stranke, Vučić se vjerojatno ne bi odrekao premijerske funkcije i istakao predsjedničku kandidaturu. Također, da su propisali da premijer mora podnijeti ostavku odmah nakon što se kandidira za funkciju predsjednika države, i Vučić bi morao to učiniti, pa ne bi mogao predsjedničku kampanju kombinirati s obavljanjem premijerske funkcije i krstareći Srbijom otvarati nove pogone, dionice cesta, odnosno cjelokupan rad srpske vlade upregnuti u svoju predsjedničku kampanju.
No i većina današnjih liberalno-demokratskih elitista u Srbiji je gradila politički sustav u kojemu je parlament bio i ostao uškopljen, u kojemu su političke stranke osuđene na autoritarnost i liderstvo, a država, državna i javna poduzeća pretvoreni u privjeske političkih i poduzetničkih elita. Vučić ih i na ovim predsjedničkim izborima tuče oružjem koje su mu oni ostavili u nasljedstvo, ali to im radi i Beli Preletačević okupljajući birače koji već godinama protestiraju upravo protiv pripadnika svih elita koje su kreirale i održavale takav sustav vlasti koji optimalno i funkcionira na populistički pogon. Inače bi se urušio i morao graditi na sasvim drugim temeljima i principima, puno primjerenijim parlamentarnoj demokraciji, tržišnoj ekonomiji, socijalnoj i pravnoj državi.
