Novosti

Politika

Narodna volja i nevolja

Vučić je najavio da će parlament i vlada biti konstituirani u najkraćem mogućem roku i radi pripremanja zemlje za energetsku krizu koja se već nadvila nad Europom, iako će time Srbija ostati bez argumenta da sankcije Rusiji ne može uvesti vlada u tehničkom mandatu

Large daska

Zgrada Narodne skupštine u Beogradu (foto Miloš Tešić/ATAImages/PIXSELL)

Republička izborna komisija Srbije proglasila je konačne rezultate parlamentarnih izbora koji su održani 3. travnja ove godine. Kraj parlamentarnih izbora proglašen je nakon što je prošlotjedno peto ponavljanje izbora u selu Velikom Trnovcu u općini Bujanovac urodilo rezultatom kojim je Koalicija Albanaca doline osvojila jedan zastupnički mandat, a Dačićev SPS odlučio da se neće žaliti na ishod izbora zbog kojega je ostao bez jednog zastupničkog mandata. Nositelj albanske koalicijske liste Shaip Kamberi požurio se objaviti da neće biti dio vladajuće Vučićeve koalicije, ali i da "formiranje nove Skupštine i Vlade Srbije mora da bude propraćeno uvođenjem sankcija Rusiji, u skladu sa spoljnom politikom Evropske unije".

Kamberi se pridružio manjini onih koji u Srbiji zagovaraju uvođenje sankcija Rusiji radi bržeg pristupanja Europskoj uniji. Učinio je to u trenutku kad se sa zapadne strane svijeta na Srbiju slijevaju sve brojniji zahtjevi da se pridruži i ekonomskom kažnjavanju Rusije zbog njezine agresije na Ukrajinu. U tome prednjači Europska unija koja je stavila na led pristupne pregovore sa Srbijom. Uz Gruziju, koja zbog toga što nije uvela sankcija Rusiji nije dobila status kandidata za članstvo u EU-u zajedno s Ukrajinom i Moldavijom, Srbija je jedina zemlja kandidatkinja koja je kažnjena jer se nije uskladila s europskom politikom sankcija prema Rusiji.

S druge strane, Srbija se zajedno s Mađarskom ubrzano priprema za nadolazeću energetsku krizu koja se već sada nadvila nad Europskom unijom zbog ekonomskog rata koji je povela protiv Rusije kako bi je natjerala na povlačenje iz Ukrajine. I dok se dotoci ruske nafte i plina prema europskim državama skoro svakodnevno sve više smanjuju, Srbija i Mađarska ih zasad uredno dobivaju naftovodima koji još uvijek nisu u režimu sankcija te plinovodom Turski tok koji radi stopostotnim kapacitetom, za razliku od svih drugih plinovoda kojima ruski plin stiže u Europu. Iako velikim dijelom prelazi preko Bugarske, koja se među prvima isprsila odbijajući novi režim plaćanja ruskog plina, zbog čega joj je Moskva prestala isporučivati plin, Turski tok zasad ostaje jedini stabilni dobavni pravac ruskog plina u Europi. Vlada premijera Kirila Petkova nije dugo potrajala nakon što se odrekla ruskog plina, iako je tvrdila da je Bugarskoj osigurala još jeftiniji američki i azerbejdžanski plin kao zamjenu za ruski o kojemu je do sada bila skoro u potpunosti ovisna. No u praksi stvari nisu tako jednostavne.

Za razliku od Srbije koja nema alternativne dobavne pravce i u cijelosti je ovisna o ruskom plinu, Bugarska je preko Grčke i Turske povezana s plinovodima kojima do njezine mreže mogu odmah stizati azerbejdžanski, američki tekući i svaki drugi plin. Unatoč tome, i ona se muči da osigura zamjenski plin. Zasad je ugovorila milijardu kubnih metara plina iz Azerbejdžana, a nepoznato je koliko je tankera američkog tekućeg plina ugovorila za ovu godinu. Kako je, međutim, Bugarska ovih dana raspisala međunarodni javni poziv za dobavu dodatnih količina plina u ovoj godini, jasno je da potrebnih tri milijarde kubika plina godišnje još uvijek nije osigurala, što je političkim konkurentima Petkovljeve vlade stvorilo dodatni prostor za njezino rušenje. Kako sada stvari stoje, Bugarska će već ove jeseni ponovno izaći na parlamentarne izbore, a na njima će se birači izjašnjavati i pod utjecajem energetske krize u koju je Bugarska uletjela odričući se preko noći ruskog plina, pa i nafte, prije nego što je u potpunosti osigurala zamjenske energente, ali i pripremila još uvijek većinski prorusku bugarsku javnost za radikalni prekid veza s Rusijom.

Srbiji zasad ne pada na pamet da primijeni bugarski scenarij, već se drži mađarskog. Osudila je rusku agresiju na Ukrajinu i podržala ukrajinski teritorijalni integritet, ali od uvođenja sankcija Rusiji bježi kao vrag od tamjana i poput Mađarske odbija raskinuti svoje dobre odnose s Moskvom kako bi zauzvrat ruski energenti uredno stizali do srpskih i mađarskih potrošača. Dosadašnja garnitura Vučićeve vlasti radije se odlučila da joj pristupni pregovori s EU-om budu na čekanju nego da joj Rusija zavrne naftne i plinske pipe kao odmazdu za usklađivanje s europskom politikom sankcija. Srpske vlasti istovremeno kao ribe šute o tome kako će reagirati ako se EU odluči drastičnije kazniti Srbiju zbog njezina oklijevanja da sankcionira Rusiju. Kao dominantni kreator sveukupne srpske politike, predsjednik Vučić uporno ponavlja da je u sukobu velikih oko rata u Ukrajini Srbiji na prvom mjestu sačuvati svoju ekonomsku i energetsku stabilnost i pripremiti se za energetsku krizu koja će se i na nju sručiti sljedeće jeseni i zime. Iz toga se da zaključiti da i sljedeći saziv srpskog parlamenta i nova vlada neće skretati s dosadašnjeg Vučićevog puta, iako će parlamentarna većina njegovih naprednjaka biti mnogo tanja nego do sada jer se opozicija vraća u skupštinske klupe nakon što ih je bojkotirala u prošlom sazivu. Vučić je čak najavio da će parlament i vlada biti u najkraćem mogućem roku konstituirani i izabrani upravo radi pripremanja zemlje za energetsku krizu, iako će time Srbija ostati bez argumenta da sankcije Rusiji ne mogu uvesti vlada u tehničkom mandatu i već raspušteni stari saziv skupštine. Zakoni su omogućavali srpskim vlastima da tu igru skrivača može igrati do sredine jeseni, jer krajnji je zakonski rok za konstituiranje parlamenta 30 dana od proglašavanja konačnih rezultata izbora, a nakon toga rok za izbor nove vlade može trajati još 90 dana.

Dio medijskih analitičara procjenjuje da Vučić neće popustiti pod pritiscima EU-a sve dok SAD kao do sada od njega traži da uvede sankcije Rusiji, ali mu i ostavlja prostor da to učini kad procijeni da će i Srbija i njegova vlast od toga imati najmanje štete. Za razliku od europskih zvaničnika koji sve decidiranije od Vučićeve vlasti ucjenjivački traže da se odluči na koju će stranu, američki ponavljaju da je na Srbiji da odluči kome će se prikloniti, a SAD je ničim neće uvjetovati iako bi ih htjeli vidjeti u proturuskom taboru. Američki diplomate kao da imaju više senzibiliteta za stavove i raspoloženje srpske javnosti koje se od početka rata u Ukrajini kreće u suprotnome smjeru od onoga u ostatku Europe i SAD-u. I najnovije istraživanje Istraživačkog centra Demostat potvrdilo je da većina srpskih građana sve više okreće leđa EU-u i protivi se uvođenju sankcija Rusiji. Demostatovi istraživači uglavnom nisu bili iznenađeni takvim rezultatima istraživanja, osim što su ih ipak iznenadili odgovori uvjerljive većine anketiranih na tezu da "U spoljnoj politici nema mesta za želje i osećanja, politika je stvar interesa". Naime, 78 posto anketiranih je odgovorilo da se slaže da je "politika stvar interesa", a ne "želja i osećanja". Za Demostatove istraživače taj je rezultat "gotovo neverovatan podatak" jer "ovo istraživanje i brojna druga istraživanja pokazuju da ono što građani izjavljuju našim anketarima ne predstavlja uvažavanje interesa građana, države, vlade, partija, već u velikoj meri i velikom obimu iskaz želja i priželjkivanja, a u svakom slučaju, izraz ovakvih ili onakvih emocija. Ovakvo rezonovanje je u stilu zaključka koji ne sledi iz prihvaćenih premisa. Jer ako je spoljna politika stvar interesa, kako onda prihvatamo kao svoje one stavove koji sa interesima nemaju blage veze".

Vjerojatno i zbog te nelogičnosti u izjašnjavanju anketiranih građana, glavni istraživač Demostata, sociolog Srećko Mihailović, uvjeren je da predsjednik Aleksandar Vučić "u kratkom vremenskom roku može u velikoj meri da promeni trenutnu orijentaciju građana prema EU-u prvenstveno ako se ima u vidu jaka vezanost jednog dela pristalica SNS-a za predsednika Srbije". Da bi se ta promjena dogodila, smatra Mihailović, "potrebno je da se pokrene cela mašinerija sastavljena od Vučićeve volje, njegove stranke i njegovih medija, uz angažovanje pojedinaca iz političke i društvene elite u Srbiji koja je na Vučićevoj strani". No i on se nije upustio u prognoziranje hoće li "Vučićeva volja" krenuti u tom smjeru. Pogotovo nakon što je i američki ambasador u Srbiji Christopher Hill ovih dana javno konstatirao da "Amerikanci i Srbi imaju istu karakternu crtu: ni jedni ni drugi ne volimo da nam se govori šta bismo trebali da radimo".

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više