Južnoamerički socijalistički projekti sustavno se suočavaju s više ili manje otvorenim opstrukcijama nastalim obično u kolaboraciji unutarnje desne opozicije i vanjske, uglavnom američke pomoći. Sada pokojni predsjednik Venecuele Hugo Chavez za života je u nekoliko navrata morao braniti progresivnu politiku pred atentatorima i urotnicima, a prije nekoliko godina isto je morao učiniti i Evo Morales, predsjednik Bolivije. Na njega i bolivijski socijalizam za 21. stoljeće organiziran je puč pod političkim vodstvom glavnog tamošnjeg opozicionara Branka Marinkovića, guvernera hrvatskog porijekla.

Među egzekutorima su bila i dvojica sudionika rata u Hrvatskoj, široj javnosti poznatiji avanturist i plaćenik Chico, o čijem je ratnom putu u Hrvatskoj snimljen i istoimeni panegirički film. Pa dok je hispano-mađarski desperados likvidiran u akciji vladinih snaga u Santa Cruzu, drugi je zarobljen i zatvoren. Riječ je o Mariju Tadiću, nedavno puštenom iz zatvora nakon više od pet godina provedenih u njemu i nakon priznanja učešća u uroti. Cilj je bio svrgavanje Moralesa ili barem odcjepljenje najbogatije bolivijske pokrajine La Paz. Punog imena Mario Francisco Tadic Astorga, ovaj rođeni Bolivijac je sudjelovanjem u ovdašnjem ratu stekao hrvatsko državljanstvo.

Nezadovoljni egalitarističkom politikom nove bolivarijanske vlade, pro biznis nastrojeni Marinković i kamaradi ne prestaju smišljati i realizirati što legalne, što ilegalne pokušaje rušenja Moralesa. Za puštanje Tadića javno su se zauzeli i ovdašnji europarlamentarci, prije svih hadezeovski povratnik iz Argentine Davor Ivo Stier. To nam govori da bi bojovnik Tadić, ako se nakon zatvora odluči vratiti u Hrvatsku, mogao biti primljen i u službenu audijenciju kod vrha naše politike. Kako izvještavaju mediji, veleposlanica Hrvatske u Čileu Vesna Terzić, zadužena za Boliviju, razgovarala je s Tadićem, ali izjave za medije nije željela davati.

Vjerojatno nikoga ne bi iznenadilo da plaćenika primi i sama nova predsjednica. Onako kako bi Tadić mogao biti primljen ili možda čak i odlikovan, jednako je tako ministar vanjskih poslova Bolivije Alvaro Garcia Linera svojedobno bio nepoželjan u Hrvatskoj. Naime, prije nekoliko godina odustao je od posjeta Hrvatskoj, a sve na poziv organizatora Subversive film festivala u Zagrebu, samo zato jer se u vrhu vlasti nije moglo naći nikoga tko bi ga htio primiti.

Naša katastrofalna vanjska politika, ovaj put oličena u otvorenom podržavanju desničarskih zavjerenika, ne bi trebala biti neko iznenađenje. Nedavno je tako, uz potpunu nezainteresiranost službenog Zagreba, otposlan kontingent ovdašnjih plaćenika na ukrajinsko ratište, da se tamo rame uz rame uz vojake Desnog sektora bore protiv opasnosti s istoka. Kad znamo da godinama pružamo materijalnu i ljudsku potporu američkim imperijalističkim ratovima, da aktivno podupiremo nacionalističke i vjersko-fundamentalističke opozicionare u Siriji, da spremno kalkuliramo oko priznanja Palestine, da permanentno vodimo neiskrenu politiku prema Bosni i Hercegovini, zašto bi nas u kontekstu svega toga trebala iznenaditi službena podrška psima rata?