Novosti

Politika

Nastavak zidanja krize

Za razliku od Vučićevih tzv. pomirljivih iskaza, njegovi suradnici ne moraju paziti na ton i sadržaj. Srećom, u Srbiji je potpuna razlika između slike koju emitira vlast i one koju vide njeni građani

Ctnobwktwarxudbxnpqnelriozb

Po Vulinu (desno), 'Milanović je pokazao je da je mali političar i da nikada neće postati veliki državnik'

‘Hrvatski premijer je idiot’, ‘Ludak vodi Hrvate u rat’, ‘Banda ustaška’ i slični naslovi već danima krase beogradske tabloide, u Skupštini Srbije je oporba ‘peta kolona’ koja podržava Hrvatsku (izjavu je Zoran Babić, šef naprednjaka u parlamentu morao, na mig premijera Aleksandra Vučića, povući i ispričati se), ministrica uprave i lokalne samouprave Kori Udovički je napadnuta jer se na sjednici ‘žestoko pobunila protiv kontramjera kojima je Srbija odgovorila Hrvatskoj na zatvaranje granice’, što je jedan tabloid naslovio s ‘Ovo je ludilo mozga – za koga radi Kori Udovički’.

Badava su novinarska udruženja upozoravala da bi se to ludilo tabloidnih mozgova moralo smiriti i da bi se morali pridržavati kodeksa novinara i izvještavati uravnoteženo, nitko nije reagirao. Čak se i izjava hrvatskog premijera Zorana Milanovića o ‘barbaro-varvarima’ bezočno zloupotrebljavala, izvrtala i izrabljivala ne bi li se pokazalo kako zli Hrvati mrze dobre Srbe, da bi posljednjih dana glavna tema bila moguće ‘hermetičko’ zatvaranje hrvatsko-srpske granice, što tabloid-službeni glasnik naprednjačke stranke u utorak na naslovnici najavljuje: ‘Hrvatski premijer sve luđi, Evropo veži ga, opet ujeda’.

Među ozbiljnijim analitičarima prevladava mišljenje da je ratnička retorika hrvatskog premijera i još nekih posljedica priprema za predstojeće parlamentarne izbore i da je sve što premijer Milanović, ali i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić izgovaraju, prvenstveno namijenjeno domaćoj, hrvatskoj publici. Ozbiljnih procjenitelja situacije je, međutim, malo. Suprotno onome na što nalikuju tzv. pomirljivi iskazi premijera Vučića – a on je mjera svih stvari u Srbiji – koji bi razgovarao ‘i sa crnim đavolom ako je to korisno za Srbiju i regionalnu stabilnost, za dobre i prijateljske odnose među narodima i državama’, tu su uvijek oni iz njegovog ešalona, od ministra policije do već poznatog skandal-majstora Aleksandra Vulina, koji je dosad već nebrojeno puta svojim izjavama skandalizirao ne samo hrvatsku već i srpsku javnost. Tako Vulin, nakon Milanovićeve izjave da neće više razgovarati s Vučićem (uz pitanje da tko je to Tomislav Nikolić!), kaže: ‘Gospodin Milanović je pokazao je da je mali političar i da nikada neće postati veliki državnik.’ Kako prenosi Tanjug, izrazio je i nadu da će izborna kampanja u Hrvatskoj biti završena vrlo brzo, ‘pa da naši odnosi više neće trpeti zbog toga što Milanović ne može da nađe drugačiji način da prikupi još poneki glas’, sve ocjenjujući da je ‘to uobičajeno’ kad ‘izostanu reforme ili nema ekonomskih rezultata’.

Na stranu Vučićeve navodno pomiriteljske izjave – netko je, uostalom, ovih dana našao ‘šprancu’ između naslovnica današnjih tabloida i nekadašnjeg radikalskog glasila ‘Velika Srbija’ – valja se pozabaviti jednim od glavnih analitičara koji s naprednjačkim idejama skače od medija do medija, od televizije do televizije, Dragomirom Anđelkovićem koji najbolje predstavlja sliku koju vladajući u Srbiji vide kad gledaju u Hrvatsku.

Lažna kriza i prava mržnja – o tome Anđelković govori u polemici u ‘Večernjim novostima’ (kojima je glodur Ratko Dmitrović, znan dobro po naklonosti Hrvatima), u tekstu u kojem kaže da nemaju Srbi primarno problem s hrvatskim premijerom Milanovićem, kako proizlazi iz izvještavanja većine srpskih medija u vezi s ‘aktualnim carinskim ratom’ Hrvatske i Srbije ili ‘preciznije, novom fazom mirnodopske agresije Hrvatske na Srbiju’. Srpsko-hrvatski odnosi su trajno poremećeni, dodaje on, a to se vidi iz raznih istraživanja etničke distance provedenih u obje države. ‘Većina Hrvata ima izrazito negativan odnos prema Srbima, kako onima malobrojnim preostalim u Hrvatskoj, tako i na bilo kojim drugim prostorima gde naš narod živi. S druge strane, i pored genocida koje smo od Hrvata doživeli, mi ređe mrzimo Hrvate’, konstatira on. Ima nadalje tu i Katoličke crkve, svijesti o ‘srpskom poreklu mnogih Hrvata’ i ‘drugih faktora generisanja patološke mržnje prema Srbima’.

Hrvatska je jedina zemlja koja nije prošla kroz cjelovito suočavanje sa svojom nacističkom prošlošću, kaže Anđelić i dodaje: ‘Srpski antifašizam je proglašen za zajednički, a hrvatski nacizam je relativizovan. Tako su zločinima iz Drugog svetskog rata ništa manje od Nemaca opterećeni Hrvati, prevedeni na pobedničku stranu uz pomoć onih koje su klali. Još su na institucionalnim osnovama plasirane i paklene bajke o tome da je nekakav izmišljeni velikosrpski hegemonizam glavni uzrok nesporazuma među jugoslovenskim narodima.’ Tuđman, Kolinda, Milanović, nabraja on, i nisu suštinski važni. Bitna je bolesna mržnja Hrvata prema Srbima koju ni SFRJ ni EU nisu liječili niti liječe. ‘Iz nje će se, pre ili kasnije, ponovo izroditi neki veliki sukob na relaciji Beograd – Zagreb. Jer, i pored naše prekomerne trpeljivosti koja često ide do nacionalnog mazohizma, neminovno je da reagujemo kada Hrvati pređu sve granice u ispoljavanju mržnje prema nama. Stvari tako stoje i ne treba se zavaravati da će tzv. kriza u našim međusobnim odnosima proći’, kaže on i ponavlja: u pitanju je trajno stanje svijesti mnogih Hrvata!

Očito drukčije misle građani, čitatelji novina. Tako u anketi ‘Blica’ na pitanje zašto Hrvatska preuveličava broj izbjeglica – uz podatak da je dosad kroz Srbiju prošlo njih više od 200 tisuća i veći dio otišao u Mađarsku – odgovori glase: njih 20,7 posto misli da je to zato da bi ispalo da Srbija namjerno šalje velik broj izbjeglica, 32,4 misli da premijeru Milanoviću raste rejting u predizbornoj kampanji na tu temu, čak 32,4 posto misli da je riječ o opravdanju pred Bruxellesom zbog loše organizacije, a 15,5 posto čitatelja misli da hrvatske vlasti ne preuveličavaju broj izbjeglih.

Da je u Srbiji potpuna razlika između slike koju – s posve ubijenom javnom raspravom o bilo čemu – emitira vlast i one koju vide njeni građani pokazuje i polaganje kamena temeljca za fantomski projekt ‘Beograd na vodi’, kad su dobrodošli bili vlasnici naprednjačkih članskih iskaznica, a jakim snagama policije zaustavljeni oni koji su došli na prosvjed. Kaže jedan građanin: ‘Ovi na hrvatskoj granici prozvaše ko je Srbin – napolje iz autobusa, ovde ko nije član SNS-a ne može niz ulicu.’

Uz one mađarske žice po granicama, još samo fali ova najavljivana ‘hermetička’. Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, kaže da su takve prijetnje ‘nastavak zidanja krize’. I prvi slučaj implementacije sjevernokorejskog tumačenja granica drugdje u svijetu.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više