S nogometnim uzbuđenjima u novoj polusezoni hrvatskih liga stigla su nam i ona politička. Pritom ovaj put ne mislimo na borbu oko nacionalnog saveza, uzurpiranog interesom Zdravka Mamića i suradnika, nego na opće teme koje navijači odašilju iz gledališta. U pravilu, najvažniji momenti u tom kontekstu tiču se nacionalističkih ispada, pa ni sad nije drukčije. No mimo kronika s pukom statistikom, pažnju nam je privukao više određeni kvalitativni pomak na vrućim hrvatskim tribinama.

Dobro, ovo s vrućinom treba shvatiti uvjetno, jer su tribine uglavnom prazne, ali dobar dio onih koji pohode utakmice daje sve od sebe. Tako smo prošle subote svjedočili prepjevu starog budničarskog hita Tomislava Brajše ‘Hrvatska mati’ čiji udarni dio inače počiva na stihu: ‘Hrvat sam bio i Hrvat ću biti, živjela Hrvatska!’ Čini se da po Bad Blue Boysima, navijačima Dinama, to nije sročeno sasvim precizno, pa su na utakmici protiv Rijeke u Maksimiru zapjevali: ‘Živjela En-de-ha!’

Ako se ne varamo, dugo na stadionima nije zazivana Endehazija tako eksplicitno, a toga je ranije svakako bilo, raznog tipa. Ne samo nepjevanog, skandirajućeg, nego i uglazbljenog, ili barem opremljenog notama neke popularne skladbe. Navedimo samo znani primjer s legendarnom ‘When the Saints Go Marching In’, odnosno – u verziji angažiranijih hrvatskih navijača – ‘O, Hrvatska! O, Hrvatska! O, nezavisna država!’

O maksimirskom slučaju dodajmo još samo podatak da utakmica između Dinama i Rijeke nije zbog veselog ustašovanja ni nakratko prekinuta. No samo koji tjedan prije toga, u Metkoviću je odigran lokalni derbi između domaće Neretve i Neretvanca iz Opuzena, e da bi se na tribini ukazao transparent ‘Opuzen – Srbija’. I kao da metkovskim šeretima to uopće nije bilo dovoljno pikantno, oni su ga još ispisali na – ćirilici.

Susret nije prekinut samo zato što još nije bio ni počeo, ali je potom malo zakasnio, jer je organizatoru trebalo nekoliko minuta da ukloni natpis. Ipak, sve i da su Opuzenci najcrnji đavli, nije red vrijeđati ih insinuacijom da su Srbi, pače Srbijanci. Ali tek s tim pokazalo se da je nogometnu utakmicu u Hrvatskoj moguće staviti na čekanje i zbog politike na tribinama. I dokazalo da je stadionsko nacionalističko iživljavanje dopušteno samo ako nije dvojezično.

Eskalacija mržnje u navijačkim redovima tako je nesmetano došla ukorak s onom u nekim drugim krugovima, te se iznova pokazalo da joj ništa ne stoji na putu. Naravno, postoje službena pravila, Hrvatskog nogometnog saveza i same Republike Hrvatske, koja nalažu da se takvo što mora suzbijati i sankcionirati. No postojala su pravila u vezi sa ‘Za dom spremni!’ pa su za njihovo neutraliziranje svejedno izmišljena kontrapravila. Realno, teško je zatim i očekivati da navijači, ako muljaju političari i suci i akademici i mediji, samo tako prvi prestanu sa svinjarijama.

- Već postoji u Europi, kao i u Hrvatskoj, jasna regulativa kako bi suci morali nastupiti u takvim slučajevima. Dva upozorenja i onda prekid. Ali to se, nažalost, u hrvatskom nogometu gotovo nikad ne događa. Tu očito fali političke volje unutar HNS-a ili vodstva koje bi sucima dalo institucionalnu podršku. Također ne postoji društveni konsenzus oko mnogih tih pitanja, pogotovo oko diskriminacije Srba i srpske nacionalne manjine, te raznih pitanja oko povijesti Drugog svjetskog rata. Ideološki homogenitet unutar navijačkih skupina u tom se kontekstu prelijeva iz generacije u generaciju - rekao nam je o tome Dario Brentin, sociolog sporta sa Sveučilišta u Grazu.

Hrvatski nogometni savez kaznio je Dinamo ukupnom novčanom kaznom od 40.000 kuna jer su 'BBB na sjevernoj tribini stadiona tijekom utakmice zapalili 20 baklji te u 62. minuti neprimjereno skandirali'.