>

novosti logo

Piše Nikola Bajto

Nebulozni pokret

Ustvrdivši da je Ustavni sud proglasio neustavnima 11. i 12. izbornu jedinicu, Karolina Vidović Krišto i Miroslav Škoro pokazali su da u Domovinskom pokretu ne znaju čitati s razumijevanjem. Zaključak Ustavnog suda bio je upravo suprotan

Novoizabrani saborski zastupnici Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto i Miroslav Škoro demonstrirali su u četvrtak na konferenciji za novinare s kakvom razinom pravne nepismenosti i nebuloznih istupa namjeravaju obogatiti hrvatski politički život, kada je Vidović Krišto ustvrdila, a Škoro prisnažio, da je Ustavni sud svojom odlukom iz srpnja 2011. proglasio neustavnima 11. i 12. izbornu jedinicu, za tzv. dijasporu, odnosno za nacionalne manjine. Na temelju te tvrdnje, Vidović Krišto napala je premijera Andreja Plenkovića da svjesno krši Ustav i ‘upravo zahvaljujući protuustavnim izbornim jedinicama, 11. i 12., sada namjerava sastaviti novu vladu’.

No stvar je u tome da Vidović Krišto nije u stanju ispravno pročitati odluku Ustavnog suda na koju se poziva, jer je zaključak te odluke dijametralno suprotan njenim tvrdnjama. Riječ je o odluci kojom je Ustavni sud 29. srpnja 2011. ukinuo izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz prethodne, 2010. godine, a kojima je bio predviđen novi model biranja zastupnika nacionalnih manjina. Umjesto biranja troje zastupnika u posebnoj 12. izbornoj jedinici temeljem posebnog biračkog prava, tim je izmjenama za srpsku nacionalnu manjinu bio osmišljen model biranja u okviru općeg izbornog sustava, što bi značilo u prvih deset izbornih jedinica. Za ostale je manjine bilo uvedeno dvostruko pravo glasa, jednom temeljem općeg biračkog prava i drugi put temeljem posebnog biračkog prava u 12. izbornoj jedinici. Ustavni suci taj su novi model odbacili, napisavši u svojoj odluci, između ostalog, kako ‘Ustavni sud utvrđuje da Ustav ne dopušta unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zajamčenih zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi (nacionalnoj, etničkoj, jezičnoj, spolnoj, dobnoj, obrazovnoj, strukovnoj, imovinskoj i dr.) u okviru općeg izbornog sustava’.

Upravo je tu rečenicu na konferenciji za novinare citirala Vidović Krišto kao argument za svoju tvrdnju da je Ustavni sud time proglasio neustavnima 11. i 12. izbornu jedinicu. No Ustavni sud je tom odlukom utvrdio upravo suprotno, naime da se broj zastupničkih mjesta za manjine ne može jamčiti u općim izbornim jedinicama, ali može u posebnima, kao što je 12. izborna jedinica. To je izrijekom i naveo u sljedećoj rečenici, koju Vidović Krišto u svojoj ‘pravnoj analizi’ očito nije uspjela savladati: ‘Ustavni sud na kraju posebno napominje da prethodno utvrđenje ne isključuje primjenu sustava unaprijed zajamčenog i osiguranog broja mjesta za zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru izvan općeg izbornog sustava.’ Izvan općeg izbornog sustava, to Vidović Krišto nije shvatila, nalazi se 12. izborna jedinica. Zato i jest posebna.

Donoseći ovu odluku, Ustavni sud na jednom je mjestu inače napomenuo da bi se mandat zastupnika nacionalnih manjina trebao urediti u zakonu s ustavnom snagom, što dosad nije učinjeno, a postojeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, iako je usvojen dvotrećinskom većinom, nema snagu Ustava već organskog zakona. Međutim, to utvrđenje nije imalo utjecaja na primjenu važećih izbornih pravila za nacionalne manjine. Ukinuvši 2011. godine novi model biranja zastupnika nacionalnih manjina iz 2010., koji stoga nikada nije ni bio implementiran, Ustavni sud u zaključku je svojom izrekom naložio da se imaju primjenjivati dotadašnja pravila iz Ustavnog zakona, a koja važe i danas, naime da pripadnici nacionalnih manjina biraju svoje zastupnike ‘u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor’. To znači da ih biraju baš u 12. izbornoj jedinici.

Kako je Vidović Krišto takav zaključak Ustavnog suda uspjela prevrnuti u njegovu suprotnost prilična je logička misterija, a misteriozna je i njena tvrdnja o neustavnosti 11. izborne jedinice, kojim se pitanjem Ustavni sud u odluci što ju je citirala nije ni bavio. Dok je novinarima iznosila svoju ustavnopravnu besmisao, potporu su joj iz pozadine pružala dvojica čelnih ljudi Domovinskog pokreta, politički tajnik Mario Radić i predsjednik Miroslav Škoro, koji je potom preuzeo riječ, zatraživši od Andreja Plenkovića i predsjednika Republike Zorana Milanovića da se očituju o neustavnosti 11. i 12. izborne jedinice, drugim riječima, o nebulozama njegove stranačke kolegice.

Iz jučerašnje epizode jasno je ipak to da će bjesomučno nasrtanje na prava nacionalnih manjina ostati trajna misija Domovinskog pokreta, stranke velikih političkih apetita i nevelikih intelektualnih kapaciteta, barem kada je riječ o čitanju s razumijevanjem.

1/1