>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Mirna Jasić

Nekad socijalistički Woodstock, danas oblik otpora

Ususret manifestaciji Trnjanski kresovi, koja se od 1977. pa do kraja 1980-ih održavala u organizaciji Saveza socijalističke omladine i koja će povodom 70. godišnjice oslobođenja Zagreba ponovno obilježiti u nadolazeći petak: Trnjanski kresovi su bili kombinacija društvenog-institucionalnog i slobodnog, radosnog i kvalitetnog. Koncerti na otvorenom bili su nešto posebno, prisjeća se publicist Đorđe Matić

Manifestacija Trnjanski kresovi, koja se u organizaciji ondašnjeg Saveza socijalističke omladine Hrvatske održavala od 1977. godine pa do kraja 1980-ih, u to je vrijeme bila dio šireg programa proslava vezanih uz obilježavanje oslobođenje Zagreba. Manifestacija na Savi tada je na jedinstven način povezivala borbenu prošlost i ondašnji entuzijazam, a održavala se na mjestu koje ima povijesni značaj. Naime, na tom su mjestu partizani 8. maja 1945. godine skelom preko Save ušli u grad. Kad je kasnije na tom mjestu izrađen novi most, simbolično je nazvan Mostom slobode.

Budući da je Zagreb skupo platio svoju slobodu, grad je dvije godine prije održavanja prvih Kresova, odnosno 1975., proglašen gradom herojem. Naime, nešto više od 50 hiljada Zagrepčana, dakle jedna četvrtina tadašnjih stanovnika, sudjelovala je u Narodnooslobodilačkoj borbi, a poginulo je njih 20 hiljada.

U tekstu ’ Sjećanje na prve oslobodioce Zagreba’, koji je 7. maja 1981. objavljen u Vjesniku, stoji: ‘Građani Zagreba, Narodnooslobodilačka vojska ulazi u grad Zagreb. Povucite se u svoje domove i nemojte izlaziti van, jer neprijatelj u povlačenju odvodi taoce, ubija i zlostavlja. Sačekajte naše jedinice dok dođu i ne pruže vam potpunu sigurnost i slobodu’. Riječi su to prvog proglasa građanima Zagreba koje je 8. 5. 1945. uputio, preko tek oslobođenog radio odašiljača na Bundeku, partizanski kapetan Jure Devčić.

Pomnim pretraživanjem medijskih izvještaja u arhivima zagrebačkih novinskih kuća dade se primijetiti da su se Trnjanski kresovi nerijetko bagatelizirali, odnosno da im se nije pridavala onolika važnost kolika se, kako se iz današnje perspektive čini, trebala. Jedan od razloga je bio i taj što je posrijedi bila manifestacija koja je bila sastavni dio službene kulturne politike.

Danas, kad Mreža antifašistkinja Zagreba namjerava rekreirati Trnjanske kresove na Dan oslobođenja na istom mjestu, dakle, na sjevernoj obali Save kod Mosta slobode, možemo konstatirati da se radi o svojevrsnoj kulturnoj diverziji. U ono doba, dakle, u osamdesetima, Trnjanski su kresovi su bili svojevrstan open air koncerta na kojem su nastupala prva imena Novog vala.

Zvijezde rock večeri

Tadašnju atmosferu opisuje tekst iz ‘Studentskog lista’ objavljen 13. maja 1987. Autor teksta Tomislav Oštrić sažima događaj na pomalo opor način: ‘Noć smo dočekali uz Lado. Prva značajna imena domaće glazbene scene bili su Arsen Dedić i Gabi Novak. Bio je to relativno ugodan nastup, koji je nešto starijem dijelu publike ostavio lijepe dojmove pred odlazak u krevet. Slijedio je sladunjavi nastup Ditke Haberl. Kako je mrak postajao sve gušći, starosna struktura posjetitelja mijenjala se bitno u korist mladih. Zana Nimani bila je ona kojoj su organizatori podarili čast da ugrije publiku. Zbog čega su kao drugu grupu organizatori postavili Videosex, to vjerojatno nitko ne može objasniti. Svejedno, Anja i dečki su istrčali u predviđeno vrijeme. Tada još nikome nije bilo jasno da je grupa Videosex bila zvijezda večeri. Nakon njih je nastupila tezgaroška grupa Le Cinema. Piko, Max i Barracuda možda jesu na glasu kao glazbenici, no ovog su puta učinili malo toga čime bi se to potvrdilo. Lačni Franz je bio i prošlogodišnji sudionik Trnjanskih kresova. Ove godine je dosegao ne samo kulminaciju večeri, nego je dokazao da zbog svoje svirke i neusiljenosti nisu predstavljali samo bend za popunjavanje satnice’.

Tih su godina na Trnjanskim kresovima nastupali i izvođači koje danas smatramo kultnima, poput Ekatarine Velike, Discipline kičme, Kerbera, Zvijezda, Psihomodo popa. Nastupali su i izvođači poput Drage Mlinarca, već spomenutih Arsena i Gabi, pa Zvonka Špišića i Jadranka Črnka. Među izvođačima su bile i pop grupe poput Aerodroma, Srebrnih krila i Doriana Graya.

Općenarodna zabava

Preko dana su na Kresovima obično nastupala i kulturno umjetnička društva poput KUD-a Vinko Jeđut, a neizostavni su bili i nastupi zabavljača poput Tomislava Ivčića i Zrinka Tutića. Čitali su se i recitali za koje je stihove pisao, među ostalima, i Enes Kišević. Da je cijela manifestacije imala općenarodni karakter, pokazuje i to da su tokom cijelog dana bili otvoreni šatori s različitom ponudom. Uvijek bi jedan dio programa bio posvećen sportskim natjecanjima, prije svega veslačima iz zagrebačkih klubova.

Novinar Nenad Jovanović, koji je na Kresove dolazio kao posjetilac, kazao nam je da su Kresovi imali i svoju narodsku komponentu. Jovanović kaže:

-To je bilo očekivano jer su organizatori Kresova bile, među ostalim, i društveno-političke organizacije tadašnje Općine Trnje. Iako nisam imao neposredna zaduženja, meni je ideološka komponenta bila potpuno podnošljiva. Ono, saslušaš par govora, i to je to. Naravno da su tokom dana bile prisutne sportske aktivnosti, ali je vrhunac i gužva bila u večernjim satima kad su nastupale tada poznat pop i rock grupe. Okupljene je osvježavala značajna ponuda jela i pića, kako je to tada bio običaj. S obzirom da takvi skupovi tada nisu bili česti, to je bilo jedinstveno iskustvo za mnoge Zagrepčane. Ono što je bilo posebno zanimljivo jest da su se svake godine u priču uključivali i pripadnici inženjerijske jedinice JNA, koja je omogućavala zainteresiranima da se skelom prebacuju s obale na obalu.

Kakva je bila atmosfera na Savi tih dana govori nam i tekst iz ‘Studentskog lista’ od 13. maja 1987. ‘Na priličnom usko prostoru između nasipa i rijeke, na pomalo blatnom terenu uz Most slobode, okupio se uglavnom mlađi dio zagrebačkog pučanstva. Uz savsku obalu načičkanu šatorima svih veličina, od kojih su atraktivniji bili oni s roštiljima, program je trajao čitav dan. Dočekana je i ispraćena štafeta. Izviđači su se muvali uokolo pokušavajući iskazati svoje vještine.’

U razgovoru za ‘Novosti’, ove manifestacije prisjetio se i publicist i pjesnik Đorđe Matić.

- Trnjanski kresovi su bili događaj kakav se mogao pojaviti samo i jedino u onom dobu - jedna čudna i lijepa kombinacija društvenog-institucionalnog i slobodnog, radosnog i kvalitetnog. Koncerti na otvorenom bili su nešto posebno. S nježnošću i bez ikakve ironije kažem da je to bio socijalistički Woodstock. Za mnoge od nas koji smo tad tek počinjali svirati, izaći pred toliku masu ljudi bilo je iskustvo i privilegija, kakvu su rijetki imali. Sjećam se tako kako se kraj mene u jednom trenutku stvorio Vedran Božić, tada odavno već legenda, a koji je na Kresovima radio kao ton majstor. Sišao je s miks-pulta i prošao kroz masu samo zato da bi poravnao mikrofon na bubnju, koji se nije dobro čuo. Također, taj je program mladim sviračima davao priliku da uče od najboljih i to na istoj bini, sasvim u duhu egalitarnosti. U istom popodnevu i večeri na velikoj pozornici smjenjivali su se demo bendovi, kao što je bio moj, početnici dakle, s bendovima duž čitave jugoslavenske dijagonale - od niškog Kerbera do mariborskog Lačnog Franza. Za to iskustvo već, ne bih se mijenjao ni sa kime, i nakon ovoliko godina - prisjeća se Matić.

Novinarki Andrei Radak posebno je bilo važno to što se radilo o dobrom rock’n’ roll događaju.

- Inače, cijela manifestacija bila je vezana za oslobođenje Zagreba, i ništa se nije odvijalo bez konteksta. Antifašizam je tad bio premrežen u cijelom našem društvu, on nam je bio svakodnevnica, normalna stvar s kojom smo živjeli i kojoj nije bilo alternative kao danas – kaže Andrea Radak.

Izviđači radili, pa se igrali

Sudionik Kresova bio je i Jadran Boban, nekadašnji izviđač, a današnji filmski režiser.

- Kako smo mi kao izviđačka četa Osnovne škole Davorin Trstenjak u Savskoj imali zadatak sudjelovati u društveno korisnim akcijama, tako su nas slali dan ili dva ranije u akciju čišćenja prostora uz nasip Save. Na sam dan održavanja Kresova bile su organizirane i izviđačke igre, natjecanja u raznim sporovima i vještinama gradskih izviđačkih organizacija. Već tokom poslijepodneva bilo je na tom dijelu nasipa postavljeno par montažnih roštilja, pa su se sakupljale čitave obitelji iz okolice, kao da su na izletu u prirodi negdje van grada. Pred večer bi na nasipu krenuli koncerti na postavljenoj pozornici, na kojoj bi se nizali nastupi bendova sve do u noć, kada su se palili veliki kresovi. Prvo bi nastupali demo-bendovi, oni koji još nisu snimili album, a takvih je zaista bilo mnoštvo, svih fela i kvaliteta, a zatim i glazbene zvijezde, od kojih se još jedino mogu sjetiti svirke grupe Film – prisjeća se Boban.

Trnjanski kresovi su tek nakratko obnovljeni 31. maja 2008. godine, uz glazbene nastupe Psihomodo popa, etno glazbenika Etno swing trija, benda Afion i Dunje Knebl. Tada su paljenje kresova mediji i javnost označili kao slavljenje dolaska ljeta, a antifašistička se komponenta potpuno izgubila. Te godine cijela je manifestacija bila vezana uz stradanje Luke Ritza, mladića koji je nakon završetka koncerta pretučen na autobusnoj stanici kod Bundeka te je nakon nekoliko dana preminuo od zadobivenih ozljeda.

Ponovno burno kod nekadašnje skele

Za sve one koji ove godine planiraju u petak 8. maja od 17 sati došetati do lijeve obale Save kažimo još jednom da se program sastoji od niza aktivnosti. Tu će se, među ostalim, održati radionica političkog plakata, a crtat će se i mural pod nazivom ‘Oslobođenje’, na zgradi Jedinstva kod kluba Močvara. Tokom večernjeg druženja uz hranu dijelit će se primjerci najnovijeg broja ‘Nepokorenog grada’, časopisa Mreže antifašistkinja Zagreba, a nastupat će zagrebački zborovi Čipkice, ZborXop, Le Zbor i Praksa iz Pule. Paljenje vatre uz glazbeni program krenut će osmoga maja u pola osam navečer. Nakon toga MAZ od 22 sata u Močvari priređuje koncerte punk bandova: Oi Polloi iz Edinburgha,Red Union iz Novog Sada, Gypsy Mafia iz Zrenjanina, Fetbojsi i Akromatopsija iz Zagreba i Nature Boys iz Kansas Cityja.

1/2