>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Goran Gazdek

Neliječeni romantičar

Za otprilike tri mjeseca trebao bi u potpunosti biti završen projekt rekonstrukcije i uređenja rodne kuće Petra Preradovića. U suradnji s Mađarskom je iz fondova Europske unije povučeno 11,2 milijuna kuna

Maleno podravsko selo Grabrovnica podno Bilogore u Virovitičko-podravskoj županiji, sedam i pol kilometara jugozapadno od Pitomače, početkom prosinca spava zimski san. Iako nije jako hladno, ljudi su se povukli u svoje kuće pa je široki i dugački šor nešto iza podneva prazan. Kupovina u dućanu obavljena je još jutros, učenici iz područne škole već su završili smjenu, a nema ni radnika na obnovi rodne kuće velikog pjesnika Petra Preradovića (1818 -1872.), koja se nalazi preko puta škole. U središtu sela još su crkva, vatrogasni dom, park s dječjim igralima, nogometno i tenisko igralište. Birtije nema. Tek je poneki automobil na proputovanju pa je teško pronaći sugovornika.

Ništa bolje nije prošao ni čuveni reporter Franjo Martin Fuis kada je u studenom 1934. došao posjetiti ovo selo s tim da je tada ovdje živjelo 748 stanovnika, a danas ih je 405. Njega je barem dočekalo jato gusaka na ogromnom seoskom prostoru, koji je većim dijelom bio pod vodom. ‘Jesenje dopodne puno je nekih turobnih sivih boja i vlage od koje i čovjeku samo nekako pri srcu postane nešto monotono, sjetno i tiho. Iz sivih boja izranjaju kuće u selu. Krovovi su im nekako utisnuti kao u šumu golog šikarja te iz daleka izgleda kao da sva Grabrovnica i nema nego jedva dvadesetak kućica. No kad se dođe bliže, izrone kao iz zemlje nove kuće. Odjednom se pred očima stvara cijeli jedan široki prostor zaokružen kućama. Jedan starinski toranj, kao sam zvonik otkinut negdje sa jednostavne crkve, zaboden je u prikrajku puta na trgu i daje selu neku posebnu i neobičnu sliku’, zapisao je Fuis u Novostima.

Preradović je bio vojskovođa koji je prezirao oružje, časnik koji je pisao ljubavne stihove, pravoslavac koji je prešao na katolicizam, čovjek koji je beskrajno volio rodnu grudu, a živio u tuđini

U Grabrovnicu smo stigli istim povodom kao i onomad legendarni Fra Ma Fu; obići rodno selo slavnog pjesnika, prevoditelja i istaknutog predstavnika romantizma čija je poezija, uz stihove Ivana Mažuranića i Stanka Vraza, bila nešto najvrijednije što je stvoreno u tadašnjoj književnosti.

Za otprilike tri mjeseca trebao bi u potpunosti biti završen projekt rekonstrukcije i uređenja rodne kuće Petra Preradovića pod nazivom ‘Preradović i Csokonai – proslava pjesnika romantizma u prekograničnom području’. Pothvat se ostvaruje u suradnji s Mađarskom za što je iz fondova Europske unije povučeno 11,2 milijuna kuna. Istovremeno, u mađarskom Csurgu rekonstruira se muzej u sjećanje na Mihaly Vitez Csokonaia, mađarskog pjesnika romantizma.

Općina Pitomača je još 2013. godine pripremila prijavu za javni poziv Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU koje je odobrilo financiranje projektne dokumentacije. Uslijedili su izrada glavnog projekta i ishođenje građevinske dozvole, a onda je virovitička Razvojna agencija Vidra izradila projekt za prekograničnu suradnju.

Kuća veličine 17 puta 12 metara s visokim krovištem, sagrađena je u 18. stoljeću. U vrijeme Vojne krajine pripadala području koje je u Austro-Ugarskoj Monarhiji bilo tampon zona prema Otomanskom carstvu pa je služila kao graničarska ‘štacija’. Nakon razvojačenja u drugoj polovici 19. stoljeća pa sve do pedesetih godina prošlog stoljeća, u njoj je bila lugarnica, a kasnije je služila kao skladište poljoprivredne zadruge. Prvi put je obnovljena 1909. kad je na njoj postavljena i spomen ploča od bijelog mramora s reljefnim portretom velikog pjesnika - odljevom Rendićeva portreta s nadgrobnog spomenika u Mirogojskim arkadama. Druga velika obnova zbila se 1968. godine za Preradovićev 150. rođendan kad je pretvorena u muzej i mjesnu knjižnicu.

Stalni postav izložbe predstavljao je život i djelo Petra Preradovića, građu su izabrali Vid Flaker i Dragutin Tadijanović, a likovno uređenje i postav muzeja osmislio je akademski slikar Edo Kovačević. Bili su izloženi pjesnikovi rukopisi, tekstovi objavljeni u knjigama, časopisima, novinama i zbornicima; pisma i dokumenti o radu te reprodukcije fotografija, crteža i portreta pjesnika, njegove obitelji i prijatelja. U velikoj dvorani s pozornicom održavane su književne večeri, redovni godišnji susreti učenika osnovnih škola koje nose ime Petra Preradovića i mnoga druga kulturna događanja.

O kući i izlošcima je brinuo Tomislav Mrak koji zna svaki detalj pjesnikova života pa je zainteresiranim posjetiteljima uvijek bio na raspolaganju. Kada bi navratila kakva veća grupa znao bi angažirati glumca koji je igrao Petra Preradovića i recitirao njegove pjesme. Česti posjetitelji su, osim školaraca, bili i gosti obližnjeg agroturističkog gazdinstva.

- Na početku je istaknuta aktivnost bila posuđivanje knjiga kojih nije bilo u bližoj okolici, a također smo dugo vremena ovdje prikazivali i filmske klasike – prisjeća se Mrak.

Za posljednju veliku obnovu i osnivanje muzeja najzaslužniji je omiljeni pitomački učitelj Luka Hrvatić koji je cijeli svoj život posvetio očuvanju Preradovićeve ostavštine. Umro je prošle godine, četiri mjeseca prije prvog javnog predstavljanja nove obnove koje podrazumijeva i uređenje novog postava o pjesnikovom životu i dio sa suvenirnicom, a bit će izgrađen i pomoćni objekt za osoblje. Kuća će zadržati stari štih, ali će se dodati multimedijalni sadržaji. Ideja je Preradovića predstaviti kao pjesnika, generala i nekoga tko se u jednom periodu bavio i spiritističkim temama, što se može iščitati iz njegovih pjesama i pisama. U potkrovlju je predviđeno je da se tamo proučava uglazbljeni dio njegovog opusa.

Današnji masovni mediji Preradovića bi opisali kao ‘kontroverznu osobu’. Bio je vojskovođa koji je prezirao oružje, časnik austrijskih vojnih postrojbi koji je pisao ljubavne stihove, pravoslavac koji je prešao na katolicizam, Srbin koji je Hrvatskoj podario veliki opus domoljubnih pjesama, čovjek koji je beskrajno volio rodnu grudu, a živio u tuđini. Pjesnik i akademik Dragutin Tadijanović Preradovićev život je opisao kao ‘tragično neslaganje stvarnosti i neostvarenih želja’, a književni kritičar i esejist Branimir Donat nazvao ga je ‘pjesnikom različitih protuslovlja’.

- Život i djelovanje poznatog pjesnika Petra Preradovića u velikoj su mjeri bili obilježeni ograničavanjima, neslobodama i kompromisima, ali i njegovim dubinskim sjećanjem na porijeklo, rekao je profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta Dušan Marinković na nedavnom predavanju u dvorani Središnje biblioteke Srba u Hrvatskoj u Zagrebu, povodom 200. godišnjice pjesnikova rođenja.

Petrovi roditelji su bili pravoslavci, porijeklom iz Grubišnog Polja, a loza Preradovića potječe iz Like. Otac je, kao krajiški časnik iz Grubišnog Polja, premješten u Podravinu, a nakon francuskih ratova gdje je kao stražmeštar dobio srebrno odličje za hrabrost, 1820. godine nastanio se u Grabrovnici. Umro je kad je Petru bilo tek deset godina. Pjesnikovi roditelji vjenčani su u pravoslavnoj crkvi u Pavlovcu, selu na pola puta između Bjelovara i Grubišnog Polja, a sahranjeni na groblju iza Hrama 318 Bogonosnih otaca u Maloj Črešnjevici blizu Grabrovnice, u kojem je Petar kršten. Crkva je minirana i teško oštećena 1991. godine, a u olujnom nevremenu 2007., srušeni su zvonik i dio zida. Bilo je prijedloga, kažu nam u Pitomači, da se u zlo doba početka Domovinskog rata, minira i Petrova rodna kuća, ali je razum prevladao.

- Žalosno je što neki od zagovornika miniranja kuće, koji su tada javno govorili da treba srušiti sve što je srpsko, danas sjede u prvim redovima i plješću obnovi, slikaju se za novine i hvale europskim projektima - kaže naš izvor koji je htio ostati anoniman.

Preradović je umro je 18. kolovoza 1872. u Fahrafeldu, sahranjen je u Beču, a 1879. godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su na zagrebački Mirogoj. Prve pjesme napisao je na njemačkom jeziku, a tek kad su mu bile 44 godine i na materinjem. Smatraju ga i akterom srpske književnosti, a nema nikakvih nedoumica, naglasio je na spomenutom predavanju profesor Marinković, o uvrštavanju Preradovića u hrvatsku književnost. Dr. sc Filip Škiljan svrstao ga je u knjigu ‘Znameniti Srbi u Hrvatskoj’ izdanu 2009. godine u nakladi Srpskog narodnog vijeća.

Mještani Grabrovnice oduševljeni su obnovom kuće i svime onime što će ona donijeti, ali se ne zamaraju pričom je li Preradović bio Srbin ili Hrvat, katolik ili pravoslavac.

- To su priče koje nisu dostojne rasprave i više nema nikakvog smisla vračati se u prošlost. Moramo gledati u budućnost, neopterećeni pitanjima tko je što i odakle je došao – rekla nam je Ivka Šošenj iz Kozarevca koja u Grabrovnici radi u sjemenarskoj zadruzi.

U svakom slučaju, stanovnici pokazuju duboko poštovanje i zadovoljstvo što je čovjek ovolikog značaja rođen u njihovome mjestu.

1/3