Godinu dana nakon što je 2013. vlada Zorana Milanovića osnovala Povjerenstvo za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja pod ingerencijom Ministarstva hrvatskih branitelja, Novosti su upozorile da je riječ o pokušaju otvorenog historijskog revizionizma preko kulture sjećanja. Takvo Vladino tijelo koje u nešto pristojnijim društvima i državama služi za civilizirano pokapanje svih žrtava ratnih i poratnih stradanja, ovdje je u kratkom vremenu počelo raditi na namjeri da od ustaša napravi žrtve, a od partizana ubojice, uz obavezno demoniziranje komunizma. Šest godina od osnutka Povjerenstva, društveni ambijent i vladavina HDZ-a samo su ubrzali proces pokrenut za vrijeme socijaldemokrata. Nakon što je Ministarstvo hrvatskih branitelja pod ravnanjem ministra Tome Medveda kroz natječaje u više navrata financiralo istraživanja negatora holokausta i rad promicatelja ustaša i vojnika NDH, Medved je odlučio da se preko spomenutog Povjerenstva osobno pobrine za njihovu društvenu promociju. U rujnu prošle godine predvodio je primjerice službenu državnu povorku u ličko mjestašce Vaganac, gdje su uz vojne počasti pokopani ostaci 55 osoba, među njima i ustaških vojnika. Na svečanom skupu nazvani su ‘domoljubima’ koji su ubijeni samo zato što su ‘voljeli svoj narod i Katoličku crkvu’. Pođe li sve po planu Povjerenstva kojim predsjeda Medved, uskoro će tamo niknuti i spomenik. Zasad nije poznato što bi na njemu moglo pisati ni kako će izgledati. Jedino je sigurno da je ključnu ulogu u svemu osobno preuzeo ministar hrvatskih branitelja.
Predstavnici židovske zajednice ne žele više biti u Medvedovom povjerenstvu za spomenike. ‘Ne želimo sudjelovati u relativizaciji ustaštva’, kazao nam je Ognjen Kraus
Jedan od predvodnika šatoraškog prosvjeda protiv Milanovića detalje plana je otkrio u prošlotjednom izdanju tjednika Globus. Nezadovoljan dosadašnjim spomen-obilježjima ‘žrtvama komunističkog režima’, Plenkovićev je šef branitelja potaknuo nadležno Povjerenstvo da potraži novo rješenje. U opširnom tekstu novinar Globusa Darko Hudelist opisuje ‘tihu spomeničku reformu Tome Medveda’. Ministru je kod postojećih spomenika, postavljenih u Sincu, Gračanima i Boričevcu, zasmetala ‘idejno-estetska neprimjerenost’. Po njegovom mišljenju, oni više ‘nalikuju na trafostanicu’ ili ‘svlačionicu’ nego na spomenik ratnim žrtvama. Hudelist je potom otišao u Gračane i primijetio da ga spomenik ‘više asocira na WC’. Raspisivanje novog natječaja za oblikovanje spomenika Medved je opravdao i enormnim troškovima postojećih spomenika. Prema računici iz Globusa, svaki državu košta po 700 tisuća kuna, odnosno dva milijuna kuna za tri spomenute lokacije. Novi će, predvidio je Medved, koštati maksimalno 200 tisuća kuna.
Udruženje hrvatskih arhitekata, nadležno za raspisivanje natječaja, odbilo ga je, međutim, provesti, nazivajući taj posao nepotrebnim. Spomeničku ‘nakaradu’, kako je naziva Medved, jednoglasno je, između 31 pristiglog rada, još 2013. godine odabrao stručni ocjenjivački sud. U obrazloženju suda, sastavljenog i od arhitekata te akademskih kipara, stoji da je rješenje racionalno, ekonomično i jednostavno za realizaciju, te nosi niz simboličkih značenja na primjeren način.
Nakon objave teksta u Globusu izrađivači idejnog rješenja iz studija X3M poslali su dopise na više nadležnih adresa. Od Medveda su zatražili hitnu javnu ispriku i dopunu nepotpunih te ispravak netočnih informacija. Stave li se po stranu (nepoznati) troškovi održavanja, izrada spomenika u Boričevcu koštala je 132 tisuće, a u Gračanima 186 tisuća kuna. Riječ je dakle o ciframa koje su znatno bliže ili jednake ‘uštedama’ kojima je pravdan novi natječaj, a višestruko manje od 700 tisuća kuna, koliko je ministar i, po novome, stručnjak za likovnu umjetnost, izračunao. Zamolili su, k tome, i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, koje je umjesto Udruženja arhitekata pristalo na provođenje natječaja, da odustane od nauma, pod obrazloženjem da je odluka donesena najvjerojatnije na temelju netočnih ili nepotpunih podataka. ‘U suprotnom podržavate sustav u kojem ministri Vlade RH beskrupulozno uzurpiraju i zloupotrebljavaju svoj položaj, svjesno manipuliraju podacima, instrumentaliziraju rad Povjerenstva, sebe postavljaju izvan sustava te samovoljno odlučuju o temama za koje im, sudeći prema javno objavljenim izjavama, očito nedostaje osnovna razina kompetentnosti’, stoji u dopisu studija X3M Hrvatskom društvu likovnih umjetnika.
Provede li se Medvedov naum u praksi, jedna od prvih lokacija za novo spomeničko rješenje biti će upravo u Vagancu. Osim političkog i ideološkog rezona, ministar za takvo nešto ima i intiman motiv. ‘U Vagancu je, uzgred, u Drugom svjetskom ratu stradao djed po ocu Tome Medveda, kao pripadnik vojske NDH’, napisao je Hudelist u Globusu. U izvještaju Povjerenstva za 2018. godinu, spomenutih 55 osoba, pa tako i kvislinga, koje su prošle godine pokopane uz vojne i državne počasti, naziva se ‘hrvatskim žrtvama’. U natječajnoj dokumentaciji za novi spomenik (i) u Vagancu prigodno je opisana ‘druga strana’. Spomenik će biti dignut ‘u počast stradalim žrtvama totalitarnih režima’ s ciljem da njihova ‘žrtva nikada ne bude zaboravljena’.
Tako se zatvara revizionistički krug na koji je još 2014. u izjavi za Novosti upozorio jedan od članova Povjerenstva, predstavnik Koordinacije židovskih općina u RH, rabin Luciano Moše Prelević. Zgađen razvojem događaja, već je tada prestao odlaziti na sjednice. Otkrio je da se Povjerenstvo bavi samo ‘komunističkim zločinima’ i da je jedan od ciljeva njihova rada osuda komunističkog režima, što je po njegovom mišljenju preopširno i ne govori ništa, dok ‘u žrtve spadaju i vojnici NDH koji se nisu predali, i poslijeratni ustaški križari i teroristi, pri čemu ne znamo je li riječ o zločinu ili poginulima u borbi, je li bilo kakvog suđenja ili nije’. Prije dvije godine Prelević je zatražio službeno istupanje iz toga tijela, baš kao i Ernest Hercog, predstavnik Židovske vjerske zajednice Bet Israel. Predsjednik Koordinacije Židovskih općina Ognjen Kraus kaže da je njihov razlog za takvu odluku očigledan.
- Riječ je o tijelu u stilu onog povjerenstva za pozdrav ‘Za dom spremni’, dakle još jednom pokušaju povijesnog revizionizma. Mi takvim projektima nećemo držati štangu - rekao je Novostima Kraus.
Unatoč dopisima dviju židovskih organizacija, Medvedovo ministarstvo odlučilo je svojevoljno i u pomalo bizarnoj maniri da ne razriješi njihove članove, pod obrazloženjem da će im se ostaviti ‘mogućnost nastavka aktivnog sudjelovanja u radu Povjerenstva u svakom trenutku’. Tako se u zapisniku sjednice iz siječnja 2019. židovski predstavnici navode kao ‘opravdano odsutni’.
- Nisam znao za to dok mi niste rekli. Ponavljam, rekli smo svoje. Ne želimo sudjelovati u relativizaciji ustaštva - zaključio je Kraus.
Predstavnik Srpske pravoslavne crkve bio je tek na prvoj osnivačkoj sjednici tijela, a u radu ne sudjeluje ni predstavnik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Redovni su zato pojedinci poput predstavnika otvoreno proustaške organizacije Hrvatski domobran, zatim predstavnika Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatskog instituta za povijest, HAZU-a, HHO-a i niza ministarstava.
Među njima se nalazi i član Saveza antifašističkih boraca i antifašista, organizacije koja je zbog rada Povjerenstva u zadnje dvije godine ministru Medvedu uputila nekoliko oštro intoniranih dopisa. Usprotivili su se, među ostalim, neprestanom demoniziranju komunizma i Jugoslavije. U pismu iz ožujka 2019. izrazili su i zabrinutost što ‘sadašnje hrvatske vlasti danas daleko više poštuju i favoriziraju pripadnike i suradnike nacifašističkog okupatora, posebno ustaša, u čemu sudjeluje i samo Ministarstvo hrvatskih branitelja i ovo Povjerenstvo, financiranjem grandioznih pokopa ustaške vojnice, uz najviše državne i vojne počasti (Višnjica, Vaganac i druge)’.
Na prošlogodišnje vojne počasti u Vagancu, gdje je ‘stradao djed po ocu Tome Medveda, kao pripadnik vojske NDH’, reagirala je prije koji mjesec i Pučka pravobraniteljica Lora Vidović. Istaknula je da se pokopom uz počasti pripadnika poražene vojske može odavati dojam davanja legitimiteta tvorevini i ideologiji koja je potpuno oprečna vrijednostima na kojima Hrvatska počiva. Ministarstvo joj je odgovorilo da obredna procedura nije normirana, ali se nije odredilo hoće li i kada izmjene propisa uključivati vojne počasti u budućim pokopima. Do danas je, piše Globus, Ministarstvu prijavljeno čak 936 lokacija mogućih, neregistriranih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća. Sudeći prema dosadašnjem radu, Povjerenstvo će ih, neopterećeno kontekstom, spomenički beatificirati u žrtve ‘totalitarnog’ komunizma, pa ih pokopati uz pripadajuće državne počasti.
Ako onaj spomenik ustašama podsjeća novinara Hudelista na WC, onda je, da nastavimo analogiju, opisana državna politika sanitarni čvor koji osigurava nesmetan protok pripadajućeg ideološkog sadržaja.
