Da, vidjeli smo vrtirepku, jadna nije dobila što je zamislila pa onda u napad – jedan je od gnjusnih komentara upućen policajkama koje su prijavile u ponedjeljak smijenjenog načelnika granične postaje Gruda Matka Klarića jer je, između ostalog, seksualno uznemiravao kolegice. Unatoč nepravomoćnoj odluci MUP-ovog disciplinskog suda u Splitu, Klarić i dalje uživa potporu dijela lokalnih čelnika, medija i javnosti okupljene u Facebook-grupu podrške, odakle i potječe komentar s početka teksta. Premda je prijavljen još prošle godine, disciplinski postupak protiv Klarića okončan je na prvom stupnju tek početkom ovog tjedna, u jeku razbuktavanja inicijative #Nisam tražila, hrvatske inačice pokreta #MeToo.

Facebook-stranica koja je pokrenuta nakon što je glumica Milena Radulović optužila poznatog beogradskog profesora Miroslava Aleksića za silovanje prikupila je tisuće svjedočanstava žena koje su doživjele seksualno nasilje u rasponu od uznemiravanja do silovanja, a mediji već danima otkrivaju slične slučajeve u različitim institucijama. No slučaj s početka teksta pokazuje kako siguran prostor i atmosfera razumijevanja za prijavu nasilja još ne postoje te da zakonski okvir treba unaprijediti.

Vodstvo zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, koje je odmah reagiralo pozivanjem studentica da se jave, zaprimilo je već 27 prijava. A na fakultet je u utorak stigla i policija. Povjerenstvo za pritužbe osnovano je i na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gdje su četiri studentice medijima ispričale svoja iskustva seksualnog nasilja na tom fakultetu. I studentska pravobraniteljica zagrebačkog Filozofskog fakulteta dobila je pet prijava koje će biti predane fakultetskom povjerenstvu. Većina se odnosi na još uvijek zaposlene profesore.

- Jedna prijava se odnosi na umirovljenog profesora koji na fakultetu sada jedino mentorira doktorske radove - rekla je za Novosti Norma Trkovnik, pravobraniteljica na FF-u, dodajući kako nijedan od ovih profesora do sada nije bio prijavljen. Ipak, prošle godine jedan je profesor udaljen s radnog mjesta nakon prijave za seksualno uznemiravanje.

Na Veterinarskom fakultetu devet bivših studentica podnijelo je prijavu protiv profesora s Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, od čega su tri potpisane, a šest anonimnih. Profesor je udaljen s radnog mjesta i počeo je stegovni postupak. A otkriveno je da je bio prijavljivan i 2018., no ne službeno pa nije bilo osnove za daljnje postupanje.

Na stranici #Nisam tražila spominju se i Pravni fakultet u Splitu te Tekstilno-tehnološki u Zagrebu. Kontaktirali smo njihovo čelništvo da saznamo kakva je procedura za prijavu seksualnog nasilja, koliko su do sada takvih prijava imali te namjeravaju li reagirati, ali do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovore.

No nisu samo fakulteti u pitanju. Slučaj uznemiravanja prijavila je i jedna studentica koja je radila u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Ona je optužila jednog od zaposlenika za "neumjesne opaske", "gestikulaciju" i pitanja kao što su: "Znaš̌ da moraš̌ biti sa mnom dobra ako se hoćeš̌ zaposliti u Muzeju?" Ravnateljica muzeja Snježana Pintarić potvrdila nam je kako je upoznata s ispoviješću studentice te da će muzej poduzeti postupke u skladu s pravilnicima ustanove "kako bi se što točnije utvrdile sve činjenice i okolnosti". Dodala je kako u MSU-u do sada nije bilo prijava o seksualnom uznemiravanju.

Zato ih je bilo na HRT-u, gdje je jedna zaposlenica, potaknuta navedenim događajima, ispričala medijima kako je optužila ravnatelja poslovanja za neprimjerene razgovore i seksualne sugestije. S HRT-a su poručili kako su utvrdili da optužbe nisu točne, no kako nam je potvrdila Maja Sever, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, na javnom servisu zatražit će osnivanje nezavisnog povjerenstva.

Kad je riječ o seksualnom uznemiravanju, ono je u Hrvatskoj regulirano kao prekršajno djelo putem Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti spolova te kao kazneno djelo. U Kazneni zakon je uvedeno 2011., a primjenjuje se od 2013. godine, kako nam je rekao Aleksandar Maršavelski s Katedre za kazneno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta koji je sudjelovao u njegovoj izradi. Kao prekršajno djelo, seksualno uznemiravanje se kažnjava s pet tisuća do 40 tisuća kuna te je dovoljno da se dokažu cilj i radnja povrede dostojanstva. No u slučaju kaznenog djela mora nastupiti jedna od posljedica – strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

- Zbog toga je razlika kod kaznenog djela vidljiva i u odnosu na propisanu sankciju pa sud u slučaju kaznenog djela spolnog uznemiravanja može izreći kaznu zatvora do dvije godine - objasnio nam je Maršavelski.

Broj prijava seksualnog uznemiravanja posljednjih godina raste, o čemu svjedoče i službene statistike. Kad je riječ o kaznenim djelima spolnog uznemiravanja, u 2017. bilo je 26 slučajeva, godinu poslije 49, a u 2019. godini 59 slučajeva. Iz ureda pravobraniteljice također kažu da im raste broj pritužbi, da su sve podnijele žene te da je sve više onih koje su anonimne ili posredničke.

- Činjenica da raste broj anonimnih pritužbi ukazuje na to da zakonodavni okvir, učinkovitost zaštite žrtava i mehanizmi sankcioniranja ovog protupravnog ponašanja u praksi ne funkcioniraju kako bi trebali, što djeluje demotivirajuće na žrtve koje se teško odlučuju na prijavu, a kad se ipak odluče, onda u sve većem broju slučajeva traže i zaštitu svog identiteta, odnosno anonimnost kod postupanja - rekla nam je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Maršavelski smatra kako se prvi problem zakonodavnog okvira odnosi na neusuglašenost kaznene politike kod prekršaja i kaznenih djela.

- Kod kaznenih djela se u velikoj većini slučajeva izriču uvjetne osude, zbog čega je prekršajna odgovornost, gdje se kazna u slučajevima spolnog uznemiravanja sastoji u plaćanju više tisuća kuna, često teža po počinitelja od kaznene odgovornosti - rekao nam je i dodao kako smatra da bi u budućim izmjenama trebalo propisati da se uz uvjetnu osudu izriču posebne obveze kao što su naknada štete žrtvi, uplata određenog iznosa humanitarnim organizacijama ili udrugama koje pružaju podršku žrtvama spolnog nasilja i sl.

Osim toga, Maršavelski smatra da bi za kazneni progon spolnog uznemiravanja trebalo propisati da se više ne traži prijedlog žrtve, već da se on poduzima po službenoj dužnosti.

- U praksi smo uočili da se tu javljaju problemi zbog čega su na kraju neki ozbiljni slučajevi koji su uključivali više žrtava pali u vodu - kazao je Maršavelski i podsjetio na slučaj Bernarda Jakelića, bivšeg zamjenika glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), protiv kojeg je bila podnesena kaznena prijava da je spolno uznemiravao 17 zaposlenica HUP-a.

- Zbog zakonske odredbe da se za kazneno djelo spolnog uznemiravanja prijedlog za progon mora podnijeti tri mjeseca od događaja, žrtve su zakasnile s podnošenjem tog prijedloga. U takvim situacijama često nije problem u samom zakonu, nego u primjeni. Ponekad dolazi do propusta da nakon kaznene prijave sa žrtvama ni nakon tri mjeseca nitko nije obavio ni obavijesne razgovore u kojima bi ih se poučilo o pravima koje imaju, uključujući da podnesu prijedlog za kazneni progon. Drugim riječima, naprosto je netko stavio spis u ladicu i čekao da prođe zakonski rok. Ako su pak žrtve same podnijele tu kaznenu prijavu, onda se takva prijava automatski imala smatrati ujedno i prijedlogom za kazneni progon. Kad se pojavljuju ovakve situacije nakaradne prakse, najbrže rješenje problema je da idemo u izmjenu zakona - rekao je Maršavelski.

Po njemu, brza rješenja nisu dugoročno dobra jer onda praktičari očekuju da se svaki detalj propiše u zakonu, u protivnom će smatrati da određena situacija nije obuhvaćena propisom.

- Bilo bi bolje više ulagati u edukacije u pravosuđu u kojima bi se policiju, državne odvjetnike i suce uputilo na odgovarajuću primjenu zakona - zaključio je Maršavelski.

No ne treba educirati samo njih, nego bi i cijeli obrazovni sustav od najranijih dana trebao dječake i djevojčice odgajati tako da hajka koju su hrabre policajke s početka teksta doživjele bude nezamisliva.