Političari svih boja oprezno i suzdržano prate i komentiraju hapšenje i pritvaranje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i petnaestoro njegovih suradnika. Razlog njihove suzdržanosti nije samo to što još uvijek nije sigurno da su Uskokove istrage i optužbe već sada Bandića pretvorile u politički leš, pa se zasad ne usude približiti poluživom političkom vuku kako bi prigrabili barem dio njegova golemog političkog plijena. DORH i Uskok, naime, odlučili su zagrebačkog gradonačelnika i njegove suradnike privesti pred sud zbog nezakonite javne nabave, nezakonitog zapošljavanja, nezakonitog korištenja službenih automobila te zbog nezakonitog prikupljanja i trošenja novca u pet godina staroj Bandićevoj predsjedničkoj kampanji, a brojni bivši i sadašnji političari i dužnosnici diljem Hrvatske lako se mogu prepoznati u koži zagrebačkog gradonačelnika i zato se još uvijek na njega ne usude baciti kamen.
Mediji su zabilježili da je Bandić smrknut ušao na ispitivanje u sjedište Uskoka, ali i da je sa smiješkom i boljeg raspoloženja otišao nakon što je odgovarao na državnoodvjetničke upite i optužbe: kao da ga je oraspoložila 'banalnost' optužbi zbog nezakonitog zapošljavanja u Gradskoj upravi i Zagrebačkom holdingu, nepropisnog korištenja službenih automobila i poprijekog ugovaranja poslova s privatnim tvrtkama. Sve su takve i slične nezakonitosti odavno postale normalna pojava u hrvatskim političko-državnim krugovima, pa bi Uskok mogao nakrcati zatvore ako će nakon pravosudnog progona Bandića i njegovih suradnika nastaviti proganjati sve koji su po lokalnim i regionalnim, ali i državnim tijelima vlasti na iste ili slične načine trgovali utjecajem i zloupotrebljavali svoje službene položaje i ovlasti.
Uskokovo privođenje i pritvaranje Bandića i njegovih suradnika i suđenje koje će uslijediti imat će trajnog društvenog smisla ako će inicirati radikalne promjene u političkim strankama i institucijama vlasti, kojima će se suzbiti i ograničiti korupcija i klijentelizam što u njima caruju
I brojni Bandićevi politički protivnici i takmaci imaju sličnog putra na glavi i zato se nisu odmah usudili krenuti u lov na njegov politički kapital u Zagrebu, iako bi ga vrlo rado u svoje ruke preuzeli i SDP i HDZ i svi njihovi sadašnji i budući koalicijski partneri. Nikome od njih nije palo na pamet da odmah krene u destabiliziranje Bandićeve većine u Gradskoj skupštini, a kamoli u njezino rušenje i izazivanje prijevremenih gradskih izbora. Zasad su sve gradske političke stranke, ali i njihove centrale, prepustile rušenje Bandića i njegove skupštinske većine DORH-u i Uskoku, odnosno sudovima koji će mu suditi. Zato se može dogoditi da Bandić ostane gradonačelnik do eventualno osuđujuće pravomoćne presude, a da njegova parlamentarna većina odradi svoj mandat do kraja. Čak bi se moglo dogoditi da Milan Bandić i njegovi ljudi, kad se malo priberu, sami isprovociraju prijevremene izbore kako bi, igrajući na kartu političke žrtve, pokušali opet na njima pobijediti. Bandić je i u proteklih petnaestak godina vladanja Zagrebom kontinuirano javno prozivan zbog istih i sličnih, pa i težih kršenja zakona od ovih zbog kojih ga sada Uskok optužuje, ali je ipak, uglavnom uvjerljivo, pobjeđivao na gradskim izborima, jer su njegovim biračima očito važnije njegove vrline od brojnih mana koje su odavno poznate i njima, ali i hrvatskim političkim i pravosudnim tijelima i institucijama.
Milan Bandić i njegovi ljudi nisu osmislili i izgradili koruptivni i klijentelistički sustav u Zagrebu i državi, već su ga naslijedili od svojih prethodnika na gradskim funkcijama i preuzeli od onih na državnim razinama. Bandić ga je nadogradio svojim populizmom i učinio prihvatljivim brojnim zagrebačkim biračima. Zato su ga političke stranke i drugi politički oponenti svih ovih godina neuspješno pokušavali rušiti, jer su i oni, manje ili više, umočeni u korupciju i klijentelizam, a često su se tragom svojih interesa s Bandićem hvatali u isto političko kolo. Rijetki su mali i veliki politički lideri, ali i pripadnici poduzetničke, kulturne sportske i drugih elita, koji se nisu ogrijali na Bandićevoj zagrebačkoj vatri, zbog čega sada nemaju petlje da iniciraju demontažu njegove vlasti u Zagrebu. Bandićevim, ali i sve većem broju drugih birača nemaju što ponuditi kao bolju i pošteniju alternativu, a samim upiranjem prstom u Bandićeve nezakonitosti ni do sada nisu uspijevali pridobiti birače na svoju stranu. Prije nego što SDP, HDZ, HNS i sve druge političke stranke krenu u završni politički obračun s Bandićevom vlašću u Zagrebu zbog nezakonitosti za koje je optužen i zbog kojih će mu se suditi, morale bi temeljito pročešljati svoje redove i očistiti ih od svih onih koji su također zloupotrebljavajući svoje položaje i ovlasti i trgujući utjecajem nezakonito zapošljavali, muljali u javnim nabavama, petljali s korištenjem službenih automobila i mešetarili u izbornim kampanjama.
Uskokovo privođenje i pritvaranje Bandića i njegovih suradnika i suđenje koje će uslijediti imat će trajnog društvenog smisla ako će inicirati radikalne promjene u političkim strankama i institucijama vlasti, kojima će se suzbiti i ograničiti korupcija i klijentelizam što u njima caruju, ma koliko tvrdili da svi nisu isti i uvjeravali građane da Bandić nije bio sastavni dio sustava, nego greška u njemu i strano tijelo koje se otelo kontroli. Birači u Sisačko-moslavačkoj županiji nisu povjerovali u sličnu priču o bivšoj, također optuženoj županici Marini Lovrić Merzel, pa su masovno odustali od glasanja na izvanrednim izborima. Kad i ako se održe izvanredni izbori u Zagrebu, dogodit će se isto, dakle birači će pojačano apstinirati, pogotovo ako se na tim izborima ne pojavi Milan Bandić sa svojom listom. Gotovo je izvjesno da će birači pojačano apstinirati već na predstojećim predsjedničkim izborima, jer su političke stranke i državne institucije dulje od dva desetljeća tolerirale i tetošile korupciju i klijentelizam u svojim redovima i društvu u cjelini, pa sad kad su 'institucije pravne države počele raditi svoj posao', građani reagiraju s gađenjem i izbornom i političkom apstinencijom, ali i nasjedanjem na razne teorije zavjere.
Kako god završilo započeto procesuiranje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i njegovih suradnika, politički gubitnik neće biti samo Bandić, nego i svi akteri na hrvatskoj političkoj sceni sve dok sustavno ne promijene uvjete u kojima su klijentelizam i korupcija normalna pojava, a nenormalno je i ekscesno kad DORH i Uskok uhapse, pritvore i optuže političke i državne dužnosnike koji nezakonito ugovaraju javno-privatne poslove, kršenjem zakona zapošljavaju u javnom sektoru kojim upravljaju ili po svojemu nahođenju koriste službene automobile i drugu državnu i javnu imovinu, a pritom varaju i muljaju na izborima kako bi osvojili vlast i potom je unedogled zloupotrebljavali.
