‘Na današnji dan, 6. rujna daleke 1942. godine, hrvatska nogometna reprezentacija pod vodstvom izbornika Bogdana Cuvaja pregazila je u prijateljskoj utakmici Slovačku čak sa 6:1. Zbilo se to na stadionu tadašnje Concordije u Zagrebu (na mjestu današnjega stadiona u Kranjčevićevoj ulici) pred devet tisuća gledatelja, a zajedničko tadašnjoj i današnjoj reprezentaciji Hrvatske bilo je to što je u obje utakmice protiv Slovaka nastupio jedan – Brozović.’
Tjednima Hrvatsku trese navodni skandal koji je prouzročio predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, koji je navodno Hrvatsku poistovjetio s NDH. Mnogi ugledni antifašisti poput Branimira Glavaša i Ruže Tomašić osjetili su se iznenađenima i uvrijeđenima Pupovčevim istupom, ali je lijepo vidjeti da novinar Tomislav Dasović iz Večernjeg lista, iz čijeg smo teksta u večernjaku od 6. rujna posudili gornji citat, nije među njima. Naime, Dasović, ali i mnogi drugi sportski novinari, skloni su naglašavati svijetlu sportsku tradiciju Nezavisne Države Hrvatske. U svojim tekstovima redovito spominju utakmice koje je odigrala ustaška reprezentacija, pribrajajući ih utakmicama RH nakon osamostaljenja. Doduše, u Ustavu Republike Hrvatske fino piše da je hrvatski suverenitet nastao nasuprot NDH i da se državni suverenitet tokom Drugog svjetskog rata očitovao u odlukama ZAVNOH-a. Možda bi sportski novinari trebali koji put uzeti Ustav u ruke i pogledati što u njemu piše pa im ne bi na pamet palo da reprezentaciju Pavelićeve paradržave prezentiraju kao hrvatsku.
Pavelićeva ustaška reprezentacija je uoči početka susreta – a takve je igrala samo sa svojim nacističkim i fašističkim prijateljima, poput Njemačke, Italije i Mađarske, iako je spletom nesretnih okolnosti bila priznata od FIFA-e – pozdravljala uzdignutom desnicom, a kako su danas taj pozdrav i poklič ‘Za dom spremni’ uobičajeni na tribinama s navijačima hrvatske reprezentacije, ljudi se zbune, pa ni sami ne znaju žive li u NDH ili RH.
Zbog svega toga ne bi trebalo biti čudno što je splitska Torcida prošle subote u Rijeci, uniformirana u crne majice, još jednom veći dio repertoara posvetila vrijeđanju Srba ili nazivanju nepodobnih igrača Srbima, kao u slučaju Franka Andrijaševića. Ovo potonje se u našem tisku još uvijek smatra – uvredom.
