Na unutarstranačkim izborima, čiji su rezultati objavljeni 4. travnja, britanska Laburistička stranka za novog predsjednika izabrala je Keira Starmera, bivšeg državnog odvjetnika koji je dobio 56 posto glasova od gotovo 500.000 članova koji su glasali. Rebecca Long-Bailey, kandidatkinja koja je trebala nastaviti radikalno lijevu politiku bivšeg predsjednika Jeremyja Corbyna, dobila je samo 28 posto glasova, što pokazuje da je Starmera podržalo i lijevo i desno krilo stranke. Time su laburisti jasno poručili da je s Corbynovom politikom, barem što se njih tiče, gotovo. Corbynovi pristaše, među kojima je bila i većina sindikata, unutarstranačku kampanju mahom su proveli trveći se oko načina na koji bi trebalo očuvati naslijeđe korbinizma, a Long-Bailey prva četiri tjedna u kampanji nije ni sudjelovala.
U službenom obraćanju nakon izbora Starmer se pokušao istovremeno ograditi od Corbynove radikalnosti i ostaviti dojam kontinuiteta. Rekao je da je njegova zadaća ujediniti stranku koja je na izborima izgubila četiri puta zaredom i zbog toga ‘ne ispunjava svoju historijsku svrhu’ te obećao da će formirati široku koaliciju i povezati se s biračima. Epidemiju koronavirusa nazvao je ‘krizom koja je podignula zastor i razotkrila fragilnost sustava’ te ustvrdio da nakon te krize ‘neće biti moguće nastaviti business as usual’ niti na nju ‘odgovoriti na isti onakav način na koji je vlada to učinila nakon ekonomske krize, kada je banke spašavala mjerama štednje koje su disproporcionalno pogađale siromašne’. ‘Sada nam je jasno tko su radnici bez kojih ne možemo, to su upravo oni koji su često bili zanemareni i potplaćeni. Mora doći do promjene jer oni su uvijek bili posljednji, a sada moraju biti prvi’, rekao je.
Poseban naglasak stavio je na unutarstranačku borbu protiv antisemitizma, o kojem bi se formalnim izvještajem uskoro trebala oglasiti i Komisija za jednakost i ljudska prava. Stranka je naime u vrijeme Corbyna kontinuirano napadana i iznutra i izvana zbog ‘institucionalnog antisemitizma’, a Corbyna se diskreditiralo takvim optužbama zbog njegovog dugogodišnjeg zalaganja za prava Palestinaca.
Prije nego što je 2015. postao parlamentarni zastupnik, 57-godišnji Keir Starmer bio je ugledni odvjetnik koji se bavio ljudskim pravima, a 2008. imenovan je na treću najvišu funkciju u engleskom sustavu državnog odvjetništva. Iako potječe iz radničke klase, završio je pravo na Oxfordu, a zbog svog pro bono angažmana u obrani ljudskih prava, uključujući i ukidanje smrtne kazne u raznim zemljama svijeta, 2014. godine ovjenčan je titulom Sir, no preferira da ga se njome ne oslovljava.
Britanska izvaninstitucionalna ljevica smatra da je Starmer istinska figura establišmenta, no najmanje zbog viteške titule. Kao laburistički ministar za Brexit u sjeni, Starmer je naime bio jedan od istaknutijih članova onog krila stranke koje se zalagalo za ostanak Velike Britanije u Evropskoj uniji i guralo inicijativu o provođenju drugog referenduma o Brexitu. Upravo taj stav, pokazala su naknadna istraživanja, bio je ključan za izborni debakl Corbynovih laburista u prosincu prošle godine.
