Gradsko vijeće Daruvara izdvojilo je 110.000 kuna za uređenje Srpskoga kulturnog centra u jednoj od najljepših povijesnih građevina toga grada, onoj u središnjoj Ulici bana Josipa Jelačića na kućnom broju dva. Ta je zgrada od 1911. do 1914. pripadala SPD-u Privrednik, odnosno sve dok mu, kao i mnoge druge zadužbine i ostavštine dobrotvora, nije oduzeta na temelju naredbe bana Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije kojom je Društvu zabranjen rad a članovi njegove uprave uhićeni odmah po objavi rata.
Stoljeće kasnije, gradska je uprava na VSNM Daruvara i tamošnji Prosvjetin pododbor prenijela vlasništvo nad manjim dijelom te zgrade u kojoj su se nalazili ili se još nalaze uredi mjesne zajednice, frizerski salon, stranačke prostorije HSS-a i HSLS-a, poljoprivredno- savjetodavne službe, trgovina mješovite robe, ugostiteljski objekt i maketarska sekcija lokalnog aerokluba.
- Riječ je o približno tri stotine četvornih metara prostora koji namjeravamo urediti za potrebe budućeg SKC-a. Ukupna je investicija vrijedna 450.000 kuna, financijsku smo konstrukciju zatvorili zahvaljujući donatorima i sponzorima. Uz to, Grad se obvezao na podmirivanje režijskih troškova – kaže nam Branko Kovačić, vijećnik koji je niz godina bio i predsjednik daruvarskog VSNM-a.
Prostorom Srpskoga kulturnog centra služit će se također daruvarski pododbor Prosvjete, a u njemu će svoje mjesto naći i knjižnica koja trenutačno ne radi jer su njezine nekadašnje prostorije ustupljene za vrtićko-jasličke potrebe. Nakon toga je knjižni fond pohranjen u Hrvatski dom te kasnije premješten u daruvarski hram Svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora.
- Imamo bogat knjižni fond, ljudi nam stalno daruju knjige, a pomaže nam i Gradska knjižnica. Jedva čekamo da ih sve stručno obradimo i ponudimo javnosti - kaže Kovačić.
Zadovoljstvo radi skorašnjeg preseljenja u SKC ne kriju ni u pododboru Prosvjete, jer je adekvatan radni prostor osnovni preduvjet svakog iole ozbiljnog rada. Inače, zgradu u čijem će dijelu raditi Centar svojedobno je Privredniku darovao veliki dobrotovor, veleposjednik trgovac i patron Društva Isidor Dobrović; pored građevine u današnjoj Jelačićevoj, srpskoj je zajednici ostavio još jednu zgradu i dionice tadašnje Srpske banke u Zagrebu vrijedne onodobnih 250.000 dinara, a izgradio je i kapelicu na Pravoslavnom groblju. Bio je predsjednik Srpske pravoslavne crkvene općine, pa je uz ostale dobrotvore zaslužan što je 1899. u Daruvaru otvorena Srpska škola. Osnovao je bio Fond za podizanje srpskog privrednog podmlatka i svake je godine Privredniku uplaćivao veliku donaciju, pa je proglašen prvim doživotnim predsjednikom Srpskog privrednog društva.
- Kao trgovac i rodoljub shvatio je da se životne prilike srpskog naroda ne mogu popraviti bez odgovarajućeg kadra, naročito privrednog: za njegovim su se primjerom poveli brojni drugi donatori, koji su darivali novac i osnivali zadužbine. Takvih ljudi danas više nema – sjetno kaže Kovačić, pa napominje kako je Dobrovićev otac bio licitar u mađarskoj Velikoj Kanjiži te mu je omogućio da trgovački zanat izuči u poznatoj radnji Vase Markovića u Pakracu.
Isidor Dobrović umro je u progonstvu u 73. godini života, no sahranjen je na daruvarskom Pravoslavnom groblju; njemu u spomen, VSNM Daruvara svake godine najboljim privrednicima dodjeljuje nagradu nazvanu njegovim imenom.
Članovi VSNM-a iznimno su zadovoljni odnosom lokalnih vlasti prema manjinskim zajednicama daruvarskoga kraja otkako je za gradonačelnika 2017. izabran Damir Lneniček; do njegova je imenovanja Vijeće za svoj rad dobivalo svega dvije tisuće kuna godišnje, a i ta se ‘crkavica’ morala čekati, jer je oko realizacija programa i uplate novca uvijek bilo nekih natezanja.
- Zvuči pomalo nevjerojatno, no bolje surađujemo s aktualnim gradonačelnikom iz redova HDZ-a nego s nekadašnjim iz SDP-a, što samo potvrđuje neke uvriježene zablude i predrasude. Moram ipak reći i to da je Dalibor Rohlik bio tolerantna osoba spremna na suradnju, ali su ga u Gradskom vijeću snažno opstruirali – kaže Kovačić.
Kovačić dodaje da se odnos SPC-a, odnosno vrha Slavonske eparhije prema daruvarskoj zajednici poboljšao otkako joj na čelu nije episkop Sava, koji je slabo mario za svoj narod, a znao se i suprotstavljati vrijednim akcijama i projektima, primjerice obnovi sakralnih objekata u Daruvaru i okolici. Kad ga je 2014. godine zamijenio episkop Jovan, sve je krenulo u puno pozitivnijem smjeru. Stoga mnogi misle da će dobra suradnja s lokalnim vlastima i SPC-om u dogledno vrijeme uroditi još boljim razumijevanjem i još snažnijim aktivnostima srpske zajednice Daruvara na očuvanju svog nacionalnog identiteta.
