Naše je samo ono što smo drugima dali, zapisao je jednom Enes Kišević, a ta se lijepa misao ovih dana potvrdila u mnogim povratničkim domovima po Baniji, kada su oni koji su darivali bili možda i sretniji od svojih daroprimatelja.

Nedavno su ‘Novosti’ objavile priču o Mići Jeliću, bolešljivom i vremešnom samotnjaku iz Bijelih Voda kraj Gline čija je naherena drvena kuća toliko trošna da se svakoga trenutka može urušiti i zatrpati ga, pa sa zebnjom i liježe i ustaje iz postelje. Za njegove je probleme, nasreću, doznala Branka Bakšić, zamjenica gradonačelnika Gline, koja se pobrinula da se pokrene akcija kojom bi se Mićina derutna ‘štala’ preobrazila u čvršće i sigurnije zdanje, i to prije većeg snijega. Pronašla je nekoliko potencijalnih donatora, pa su u Bijele Vode tako vrlo brzo nakon objave spomenutog članka stigli i predstavnici SNV-a Milijana Nožinić i Milorad Repija. Repija je pomno pregledao i iskusnim okom ‘snimio’ situaciju, a Nožinić je već tada prigodnim darom obradovala domaćina, ugodno iznenađenog i samim njihovim posjetom. Nekoliko dana potom, Mićo je zajedno s glinskom dogradonačelnicom ugostio i Predraga Krupljana, SNV-ova ekonomskog savjetnika, te je ubrzo dogovoreno da će ta organizacija donirati 8.200 kuna za adaptaciju objekta. Kako je građevinski materijal već nabavljen a radovi su u punom jeku, Mićo će u obnovljenu kuću, po svemu sudeći, moći useliti i prije Nove godine.

- Ovakav oblik suradnje s lokalnom zajednicom je nužnost, a SNV već izrađuje najprikladniji model pružanja humanitarne pomoći po načelima solidarnosti - kazao nam je Krupljan. No djelatnici Vijeća ne staju samo na donaciji Jeliću: pakete s hranom i drugim životnim potrepštinama dobilo je još desetak najsiromašnijih banijskih povratnika.

Živko Roksandić iz Šaševe, sela južno od Gline, nije mogao vjerovati svojim očima kad mu je uručen neočekivani dar.

- Sve što sam dobio u ovoj vreći je baš ono što mi i treba. Imam samo socijalna primanja koja ne prelaze 800 kuna, pa si to nikako ne bih mogao sam priuštiti. Praznici su na pragu, pa će Nova godina i Božić za mene sada biti veseliji: ako netko navrati, bar ću ga s čime imati počastiti, a to me čini sretnim - rekao je Živko.

U brdima Balinca samuje Lazo Vojnović, do čije je skromne kuće iznimno teško doći jedva prohodnim i razrovanim putem.

- Tko bi rekao da će i u ovu moju pustopoljinu doći Djed Mraz ili Djed Božićnjak, kako ga već netko naziva. Meni je to svejedno, ovamo su obojica dobrodošla. U njihovom su paketu svakakve đakonije, pa me obradovaše jer bih si sam teško mogao priuštiti. Među njima je i čak deset kila brašna, pa će biti kruha do iza Nove godine… Kažete da je paket od Srpskoga narodnog vijeća!?! E pa hvala im i gdje čuju i gdje ne čuju: recite im da dođu k meni kad mine blato pa ćemo nazdraviti jabukovačom, a spremit ću im i čaj od ljekovitog bilja. Ne bi bilo loše navratiti oko Uskrsa, pa ako i tada ponesu kakav paketić, bit će to praznik i pol - poručio je vremešni starac.

Ruža Vranjanin iz Klasnića odmah je u paketu uočila kavu, pa izvadila i poljubila 500-gramsko pakiranje.

- E kava mi je od svega najdraža, a kako je prva trgovina sat hoda od moje kuće, moram dobro pamtiti što mi treba da putem ne bih zaboravila. Kupujem samo po deset deka kave jer živim sama, a ponekad bogme i toliko zaboravim, pa ujutro budem na mukama jer bez kave ne mogu započeti dan: prvo ona, pa sve ostalo. Sada je imam dovoljno, pa sam mirna bar dvadesetak dana. Ne kažem da mi je sve ostalo iz paketa manje bitno, sve će mi jako dobro doći, al’ kava je ipak prava stvar - izrazila nam je svoje zadovoljstvo.

Slavko Vojnović sam živi u zaselku Vojnovići i od socijalne crkavice jedva životari.

- Nikako da spojim kraj s krajem, uvijek nešto nedostaje. Nikada se nisam ženio, nemam djece a roditelji su umrli, pa samujem ovdje u banijskim brdima. Paket koji sam dobio od SNV-a je pun pogodak. Ima u njemu svega, no najviše me obradovao deterdžent, i onaj za suđe i onaj za veš. To mi svakog dana treba, a nije baš jeftino. Malo vam čudno da muškarca obraduju deterdženti, ali u mom slučaju je to tako: živim sam, kuham sam, jedem sam, spavam sam, pa sam i perem. A to se bez deterdženta ne može - objašnjava nam.

Sava Stambolija iz Donjeg Selišta upravo se spremala za Srbiju kad joj je stigao SNV-ov dar.

- Za koji dan putujem kćeri kod koje ću provesti praznike. Pri kraju sam ovdje s drvima, pa ću boravkom kod nje bar uštedjeti na ogrjevu. No budući da nije lijepo otići nekome u goste a ne donijeti milošte, razbijala sam glavu time što ću kupiti familiji. Sad se bar neću postidjeti, jer u ovoj vreći ima stvarno svega i svačega! Zahvalite se SNV-u i recite svima tamo da ovi darovi putuju dalje… dobro kažu da nije kome je namijenjeno, nego kome je suđeno. Mnogi će radi ovoga biti sretni - poručila je baka Sava.

I Pajo i Stana Trkulja iz Podgorja obradovali su se SNV-ovom paketu, unatoč tome što im glavni blagdanski dar tek treba stići.

- Nemamo struje otkako smo se vratili iz izbjeglištva, a prije rata smo je imali. Godinama ganjamo novi priključak, ali Elektra je neumoljiva: plati, pa ćeš dobiti. Ovih smo dana napokon doznali da nam je odobrena jednokratna novčana pomoć za priključak, pa će uskoro i kod nas ponovno zasvijetliti žarulja. Dodamo li tome ovaj paket, bolje praznike nismo mogli zamisliti. Hvala zato svima koliko ih god ima - zahvalio se sretni Pajo i u svoje i u suprugino ime.