>

novosti logo

Kronika Kronika

Od prvenstva svijeta do hrvatske lige

Prije 45 i 40 godina u Karlovcu su igrane utakmice Svjetskog i Evropskog prvenstva u košarci. Obljetnice prolaze neobilježene, a nekadašnji karlovački košarkaški prvoligaš danas više ne postoji

Samo istinski zaljubljenici sporta u Karlovcu, posebno znalci košarke, prisjetit će se ovih dana, od 10. maja do 15. juna, da je grad na četiri rijeke nekad nosio epitet grada košarke i da je u tom periodu bio domaćin dva velika takmičenja: šestog Svjetskog prvenstva, od 10. do 24. maja 1970. godine i devetnaestog Prvenstva Evrope, održanog pet godina kasnije od 7. do 15. juna 1975. godine.

Na oba ta prvenstva Jugoslavija je osvojila prva mjesta i zlatne medalje, a Karlovac je bio domaćin u takmičenju po grupama, iz razloga jer je bio među svega nekoliko gradova Jugoslavije koji su imali novu sportsku dvoranu i iskustvo u organiziranju velikih sportskih takmičenja. Osim toga, Karlovac je bio jedno od jačih industrijskih središta u SFRJ, od giganta Jugoturbine i mnogih drugih tvornica, a imao je jako političko zaleđe zbog doprinosa Korduna u NOB-u i jakog vodećeg političara, nedavno preminulog Josipa Jožu Boljkovca.

Ovih dana se tako navršava 45 godina od svjetskog i 40 godina od evropskog prvenstva, ali nikome ne pada na pamet da obilježi ovu obljetnicu. Jer za razliku od ostalih država nastalih iz SFRJ, gdje je i prije pet godina obilježena 40. godišnjica titule svjetskih prvaka, u Hrvatskoj pa tako i u Karlovcu, ove su godišnjice ignorirane i nitko zvanično o njima ne govori niti ih spominje, iako su tim titulama značajan doprinos dali i igrači iz Hrvatske. U kinima uspješno već mjesec dana igra film ‘Bićemo prvaci sveta’ posvećen ovom naslovu, pa je interes medija za slavnu košarkašku povijest ponešto povećan, ali i dalje je to slučaj više u susjednim državama.

Predgrupe svjetskog prvenstva 1970. igrane su u Sarajevu, Splitu i Karlovcu, nastavak u Skopju, a završni turnir u Ljubljani. U Karlovcu je bila grupa C u kojoj su bili SSSR, Urugvaj, Panama i Ujedinjena Arapska Republika. Odigrano je šest utakmica. Na kraju, 23. maja u Ljubljani je Jugoslavija pobijedila SAD rezultatom 70:63 i osigurala titulu svjetskog prvaka.

Pet godina kasnije, 1975. Karlovac dobiva domaćinstvo grupe B evropskog prvenstva. Također se igralo u Splitu i Rijeci, a finale u Beogradu. U Karlovcu su igrali SSSR, ČSSR, Poljska i izrael.

Na odgovornim funkcijama u Organizacionim odborima na oba ta takmičenja bio je i Ljubo Batalo ( 1930.), diplomirani ekonomist, jedan od najpoznatijih karlovačkih košarkaša, sportskih radnika i privrednika. Kao član nekad vrlo uspješnog karlovačkog Košarkaškog kluba Željezničar, u saveznoj košarkaškoj ligi 1954. bio je najbolji izvođač slobodnih bacanja s prosjekom višim od 80 posto. Karlovački Željezničar igrao je uspješno u prvoj YU ligi od 1959. do 1974. godine, u početku na čuvenom betonskom igralištu u Šancu, koje je primalo i do 4.000 gledalaca i najčešće je bilo puno.

- Odlučeno je šezdesetih da se košarka sa vanjskih terena preseli u dvorane, pa je i Karlovac zahvaljujući razumijevanju gradonačelnika Josipa Boljkovca i svojih građana koji su na referendumu odlučili da izdvajaju sredstva za izgradnju, dobio dvoranu krajem 1967. godine. S obzirom na tradiciju košarke i postignute rezultate te političku podršku vodstva grada koje je u organizacijama tih takmičenja uvidjelo razvojnu i propagandnu šansu, odlučeno je kandidirati se. Tako smo i dobili domaćinstva tih takmičenja, priča Batalo.

Za referendum su kod građana, od vrata do vrata, lobirali igrači, treneri, funkcioneri i većina je odlučila da se dvorana gradi. Batalo bio član Košarkaškog saveza Jugoslavije i njegovog Izvršnog odbora. Bio je prijatelj sa tvorcima jugo košarke Nebojšom Popovićem, Borom Stankovićem i Radomirom Šaperom.

- U to vrijeme košarka je, zahvaljujući Popoviću, kao sport jako napredovala pa je i službena državna politika tu vidjela šansu za međunarodnu afirmaciju Jugoslavije. Prvi veliki uspjeh je bilo šesto mjesto na evropskom prvenstvu u Moskvi 1956., dakle desetak godina nakon Drugog svjetskog rata. 1963. smo već bili treći na Evropskom prvenstvu u Poljskoj. Dobro se radilo, a sve su vodili visoko obrazovani ljudi, intelektualci. Slična klima i atmosfera je bila i u Karlovcu, a ostali centri su bili Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Karlovac, Maribor, Ljubljana, Skoplje, Banja Luka, Tuzla, Sarajevo, Čačak….Bilo je to zlatno doba jugo sporta, posebno košarke, koje se više nikada neće ponoviti, barem ne u Hrvatskoj jer se ozbiljna košarka danas igra samo u Zagrebu. Utakmice u Karlovcu bile su vrlo posjećene tako da se od ulaznica i zarađivalo. Zanimljivo je i da je na oba takmičenja u Karlovcu bila ekipa SSSR-a, tada najljući naš protivnik, prisjeća se naš sagovornik.

Batalo je bio glavni organizacioni tajnik na PEK-u u Karlovcu 1975. Odlučeno je da će Izrael igrati u Karlovcu iako su lokalni političari htjeli izbjeći ovu reprezentaciju zbog sigurnosnih problema. No Bora Stanković im je objasnio da je Karlovac sigurniji u odnosu na Rijeku i Split, velike luke s velikim putničkim i robnim prometom gdje je teže kontrolirati putnike. Prvenstvo je igrano tri godine nakon terorističkog čina i stradanja izraelskih sportaša na minhenskoj Olimpijadi 1972.

Sve četiri ekipe su bile smještene u hotelu Korana stotinjak metara od dvorane, a Izraelci su bili izolirani na četvrtom katu i čuvalo ih je 70 milicionera. Tako se dogodilo da u hotel nije mogao ući ni sovjetski konzul iz Zagreba koji je došao nenajavljen, odjeven traperice i htio je posjetiti svoje reprezentativce.

Par dana nakon ždrijebanja parova u Njemačkoj, u Karlovac je stigao predstavnik Izraela Moše Šlomo, inače generalni direktor izraelske radio-televizije i proveo tjedan dana u izviđanju mjesta gdje će boraviti njihov tim. Donio je i 500 majica s obilježjima Izraela i dijelio ih Karlovčanima da navijaju za Izrael koji je tada bio pod sankcijama i u ratu sa jugoslavenskim prijateljima Arapima.

- Žao mi je što se danas u Hrvatskoj i Karlovcu ovako nedostojno odnosi prema uspjesima košarkaša i prema ovim velikim sportskim takmičenjima koje smo uspješno organizirali, ali mi je drago što sam u tome aktivno sudjelovao. Bolje je ne govoriti o tome zašto je košarka u Karlovcu i Hrvatskoj na tako niskim granama, pa zapravo i sport općenito, osim rijetkih izuzetaka, a nekad smo u kolektivnim sportovima bili nepobjedivi, zaključuje Batalo.

Nekad čuvenom karlovačkom Željezničaru devedesetih je promijenjeno ime. Nastavio se natjecati pod imenom KK Karlovac, da bi nakon kratke prvoligaške avanture, krađe novaca iz klupske blagajne, sumnje za prodavanje utakmica, propasti i stečaja, dobio ime Karlovac Šanac. Klub koji praktično nema nikakve veze s negdašnjim velikanom danas nastupa u domaćoj A2 ligi zapad i miljama je daleko od stare slave. Kao uostalom i čitav grad, koji je danas pravi politički patuljak u Hrvatskoj, a bio je značajan faktor u pet puta mnogoljudnijoj SFR Jugoslaviji.

Prvenstva je nadzirao Stane Dolanc

Karlovac nije imao samo odlične igrače već i kvalitetnu sudačku organizaciju. Posebno su se isticali savezni suci, inženjer građevine Dragiša Antonović i Anton Pšeničnik-Šeno te Dragutin Luketić-Lukica. Antonović je vodio zapisnik uredno i precizno pišući tehnička slova, pa je njegov zapisnik uvijek služio kao ogledni primjerak ostalim sucima i izvan Jugoslavije.

Tada se vrijeme mjerilo ručnim štopericama, a Pšeničnik i Luketić su bili ‘majstori’ za vrijeme, pa i kasnije na semaforima: njihove su štoperice imale tri brzine, ali samo za domaće prvenstvo i utakmice Željezničara. Ovisno o potrebi i rezultatu, sat bi išao normalno, brže ili sporije ovisno da li je trebalo loviti rezultat ili što prije završiti utakmice.

Predsjednik Košarkaškog saveza Slovenije 1975. je bio drugi čovjek u Jugoslaviji, Stane Dolanc, i kada je Ljubo Batalo trebao ići u Beograd na jedan sastanak, poznati karlovački privrednik i političar Milan Pavić se htio upoznati sa Dolancom sa kojim je Batalo bi na ‘ti’. Uslov je bio da Pavić osigura auto, jer je tada on bio potpredsjednik Organizacionog odbora u Karlovcu. Rečeno – učinjeno.

1/3