Građani Mađarske uspjeli su uz pomoć masovnih demonstracija spriječiti posljednji u nizu nasrtaja tamošnje vlade na slobodu medija, ingenioznu ideju da se u toj zemlji započne s oporezivanjem korištenja interneta. Prema prvoj varijanti, porez je trebao iznositi 50 centi za jedan gigabajt prometa, a kasnije je uvedeno ograničenje poreza za privatne korisnike do 2.30 eura, a za poslovne subjekte do 16.20 eura mjesečno. No budući da se prosvjedi nisu smirivali i da su iz Europske komisije protestirali protiv te 'restrikcije slobode medija' rekavši da je 'digitalni sektor jedino što Europu štiti od recesije', vlada premijera Viktora Orbana odustala je od poreza, ali samo privremeno, najavivši da će s novim prijedlogom izaći u siječnju.
'Novosti' su o ovoj temi razgovarale s Robertom Vamosom, politologom iz nevladine organizacije Krétakör koja je, kako nam je rekao, 'na vladinoj crnoj listi'. On kaže da je vlada konstantno mijenjala objašnjenja za uvođenje poreza, pa je tako u prvoj varijanti on 'trebao nadomjestiti porez na prihod koji telekomunikacijske kompanije izbjegavaju, nakon čega se govorilo da će se novac koristiti za povećanje plaća u javnom sektoru, što je također opovrgnuto'. 'Sljedeće objašnjenje bilo je da će se sredstvima financirati izgradnja telekomunikacijske infrastrukture, da bi se na koncu reklo da će se novac koristiti za smanjenje deficita na razinu koju propisuje EU', govori Vamos i dodaje da su u medije procurili navodi da je 'kompanija Telenor podmitila neke dužnosnike ministarstva gospodarstva da uvedu porez kako bi time naštetila konkurentima'.
Sukobe sa zapadnim državama i organizacijama vlada objašnjava uz pomoć strategije 'mi i oni', pa se kritike iz inozemstva interpretiraju kao uplitanje u unutarnje vrijednosti i nacionalne interese suverene Mađarske – govori Robert Vamos
Iako Mađarska, zemlja koja je već jednom dobila pomoć Međunarodnog monetarnog fonda, trenutno kuburi s javnim dugom od 85 posto BDP-a, ova mjera mahom je protumačena kao pokušaj gušenja preostalih kritičkih medija, tim više što je vlada prošloga lipnja započela i s oporezivanjem prihoda od oglasa, čime su naročito pogođeni privatni i strani mediji. Mađarska je ovime zabetonirala svoj status jedine medijski samo djelomično slobodne članice Europske unije, prema mjerilima organizacije Freedom House. Taj je status zaradila još 2010. godine, kada je vladajuća stranka Fidesz donijela zakon kojim su svi mediji stavljeni pod kontrolu Medijskog vijeća sastavljenog od članova vladajuće stranke i oboružanog ovlastima propisivanja sadržaja, cenzuriranja i nametanja drakonskih globi. Zakon je izazvao sablazan diljem Europe, pa su reagirale organizacije poput OESS-a i Europske federacije novinara, brojni intelektualci, novinari i visoki europski dužnosnici, od kojih su neki zbog ovoga prekinuli godišnje odmore, a poljska 'Gazeta Wyborcza' u znak solidarnosti objavila je naslovnicu na mađarskom.
Taj je zakon donesen šest mjeseci nakon što je stranka desnog centra Fidesz po drugi put osvojila vlast. U međuvremenu, u travnju ove godine, dogodili su se još jedni izbori na kojima je Fidesz sa samo 43 posto i 600.000 tisuća glasova manje nego 2010. uspio dobiti dvotrećinsku većinu u parlamentu, zahvaljujući nevjerojatnom izbornom inženjeringu koji je naširoko analizirao čak i američki nobelovac Paul Krugman. Na tim je izborima trijumfirala i neonacistička stranka Jobbik, koja je osvojila 20 posto glasova i 23 mjesta u parlamentu, a premijer Viktor Orban krenuo je u političku transformaciju koja se već neko vrijeme naziva 'putinizacijom'.
Uz pomoć dvotrećinske većine u parlamentu izmijenio je ustav i donio zakone kojima su gotovo u potpunosti uklonjene prepreke Fideszovoj apsolutnoj vlasti. Očišćeno je pravosuđe, ograničene su medijske i vjerske slobode, a kulturne i obrazovne ustanove i središnja banka stavljeni pod partijsku kontrolu. Paralelno s ovim, Fidesz je realizirao dobar dio Jobbikovog predizbornog programa i započeo procese revizionističke interpretacije mađarske kolaboracije s nacistima, a dodjeljivanjem državljanstva Mađarima izvan zemlje barem simbolično obnovio Veliku Mađarsku.
U skladu s nadimkom koji su na Zapadu dali njegovoj politici, Viktor Orban u posljednje je vrijeme u dobrim odnosima samo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Javno je kritizirao ekonomske sankcije koje su zbog rata u Ukrajini protiv ruskih dužnosnika i biznismena uveli EU i SAD, a pristao je i da po nalogu Gazproma Ukrajini obustavi isporuku plina. U sklopu plana da do 2018. godine trećina mađarskog izvoza ide u Rusiju, vlada te zemlje kreditirat će i provesti deset milijardi eura vrijedan projekt izgradnje novog reaktora u nuklearnoj elektrani Paks.
S druge strane, s europskih i američkih adresa Mađarskoj kontinuirano stižu pritužbe, no bez ikakvog efekta. U potezu bez presedana u Europskoj uniji i NATO savezu, američka je vlada uvela zabranu ulaska u zemlju za deset dužnosnika i biznismena bliskih premijeru, formalno zbog korupcije, a vjerojatnije zbog njegovih stavova o Rusiji. Zaratio je Orban i s Norveškom nakon što je početkom rujna budimpeštanska policija naoružana upala u prostorije Norveškog fonda za razvoj civilnog društva koji upravlja donacijama te zemlje, Islanda i Lichtensteina. Norveški ministar Vidar Helgesen rekao je da je ovaj potez pokazatelj da mađarska vlada 'namjerava ugušiti aktivnosti nevladinih organizacija kritičnih prema vlasti', a zbog racije zamrznuto je 130 milijuna eura za NVO-e i novinare istraživače.
Uz Venecijansku komisiju, Vijeće Europe, OESS i Europski sud za ljudska prava, kritikama mađarske vlade pridružila se nedavno i manje poznata Zajednica demokracija, međuvladina koalicija osnovana 2000. u Varšavi i posvećena očuvanju demokratskih vrijednosti i institucija. Na sastanku u rujnu to je udruženje pokrenulo proceduru za izbacivanje Mađarske, što će, ukoliko se dogodi, biti prvo formalno međunarodno priznanje da ta zemlja nije demokracija.
Na pitanje kako mađarska vlada u javnosti interpretira konstantne sukobe sa zapadnim državama i organizacijama, Robert Vamos odgovara da ona 'primjenjuje staru schmittovsku strategiju mi i oni', koja čini 'egzistencijalno stanje nacije'.
- Kritike iz inozemstva interpretiraju se kao uplitanje u unutarnje vrijednosti i nacionalne interese suverene Mađarske, a ta interpretacija dominira i u medijima. Ali pojavile su se i glasine, koje mi se čine vjerodostojnima, da unutar Fidesza postoji sukob oko vanjske politike, pri čemu dobar dio stranačkih dužnosnika prešutno odbacuje taj novi proruski ton i smatra da je suradnja s euroatlantskim integracijama korisnija za ostvarenje nacionalnih interesa - govori Vamos.
Uz verbalna upozorenja i izraze zgražanja, Europskoj uniji na raspolaganju stoje i ekonomske sankcije i suspendiranje prava glasa u europskim institucijama, no većina kritičara Orbanovog režima smatra da bi i jedno i drugo bilo kontraproduktivno
Europska javnost zabezeknula se i kada je krajem srpnja, kao predavač na ljetnom studentskom kampu u rumunjskom Tusnádfürdu, Viktor Orban naširoko izložio svoj koncept 'neliberalne države' u koju namjerava pretvoriti Mađarsku. Tamo je rekao da 'demokracija ne mora nužno biti liberalna', tim više što takvi sustavi 'mahom nisu u stanju održati svoju globalnu konkurentnost', za razliku od Singapura, Kine, Indije, Rusije i Turske, koje su danas 'zvijezde međunarodnih analiza'. 'Temeljni princip liberalne organizacije društva da svatko ima pravo raditi što želi dok god to ne narušava prava drugih' razlog je zašto mađarska država nije uspjela zaštititi nacionalne interese, zajednička dobra i obitelji koje su zapale u dužničku krizu, rekao je. 'Mađarska nacija nije samo skupina pojedinaca, već zajednica koja treba biti organizirana, ojačana, pa i konstruirana. U tom smislu, nova država koju stvaramo je neliberalna država', rekao je Orban, pojasnivši da su najveće prepreke koje stoje na putu realizaciji takvog društva nevladine organizacije, odnosno 'politički aktivisti koje plaćaju stranci' i 'ekstrateritorijalnost' koja proizlazi iz članstva Mađarske u EU-u.
Naš sugovornik osvrnuo se na recentne diskusije o tome kakav je politički sustav Mađarska, pa kaže da ona 'još uvijek nije autokracija, unatoč velikim devijacijama u izbornom sustavu'.
- Istina je da su izbori bili slobodni ali ne i pošteni, no uvjeren sam i da sadašnja opozicija ne bi bila u stanju dobiti izbore čak ni u idealnim uvjetima. Slažem se s profesorom filozofije Zoltanom Miklosijem sa Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, koji je nedavno rekao da je trenutno na snazi mješoviti sustav, odnosno da on ima i elemente autokracije i liderske demokracije, ali i neke liberalne elemente. No to je, u svakom slučaju, nezdravi sustav koji nije dovršen i koji će, zbog tenzija koje proizvodi unutar sebe, u nekom trenutku otići u jednom ili drugom smjeru. Mislim da je današnja Mađarska neka vrsta neliberalne, korporativističke, liderske demokracije. Odluke se ne donose u parlamentu već u premijerskom kabinetu, korporativnim načinom u kojem sudjeluju samo političke i poslovne elite, dok članovi parlamenta ne diskutiraju o politikama, već služe kao glasačka mašina za odobravanje partijskih direktiva - kaže Vamos.
Iako je vladavina Viktora Orbana u Mađarskoj postala praktički nerješiv problem, pa i egzistencijalna prijetnja Europskoj uniji, njezine reakcije uglavnom se ocjenjuju kao pretjerano mlake. Uz verbalna upozorenja i izraze zgražanja na raspolaganju joj stoje još i ekonomske sankcije i suspendiranje prava glasa u europskim institucijama, no većina domaćih kritičara režima smatra da bi i jedno i drugo bilo kontraproduktivno. Bivši disident i američki znanstvenik László Bitó piše primjerice da bi Orban takve poteze lako pretvorio u 'municiju za propagandni rat protiv Zapada', dok bi sankcijama najviše bili pogođeni siromašni, koji bi time postali još lakši plijen ekstremnog Jobbika. Umjesto toga, on zagovara jačanje neovisnih medija i organizacija civilnog društva, a s njim se slaže i naš sugovornik, koji napominje i da 'opozicijski i neovisni mediji dosežu začudno mali broj mađarskih građana'.
- Najveći problem Mađarske nisu Viktor Orban i njegova stranka. Oni su simptom društvene krize koja traje već 25 godina i koja je uzrokovana političkom apatijom, neznanjem, manjkom demokratske osviještenosti i neshvaćanjem demokratskih vrijednosti. Mađarsko društvo uvjereno je da je tranzicija 1989. bila neuspjeh i da je za ekonomske i društvene gubitke odgovorna vladavina prava koja nudi fiksna pravila umjesto osobne materijalne istine. Orban to shvaća i zato nudi politiku koja reflektira snažnu antidemokratsku težnju društva da prevaziđe svoje svakodnevne borbe. Zato se slažem da jaki neovisni mediji i civilno društvo imaju najveći potencijal u osvještavanju ljudi o važnosti liberalne demokracije - zaključuje Robert Vamos.
