Nekada je Strmica pored Knina bila poznata po pčelarstvu i proizvodnji meda, a danas se na mjestu starog pčelinjaka nalazi pozornica Sijela Tromeđe, jedne od najvećih kulturnih manifestacija ovdašnjih Srba. Ispred crkve Rođenja presvete Bogorodice, koja je podignuta na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a podno crkve Jovana Krstitelja iz 16. stoljeća, prošlog vikenda održano je jubilarno, 25. Sijelo.
Svet narodne tradicije i duhovnosti je moj mikrokosmos u kojem najbolje funkcionišem – govori Milan Vašalić, odgajatelj u dječjem vrtiću iz okolice Kikinde
Penjući se prema crkvi dva sata prije početka manifestacije, začuli smo pjesmu pjevačke sekcije zagrebačkog pododbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta i stihove Oj Zrmanjo naša mati / Nećemo te nikom dati, a s druge su im strane odgovarale pjevačice iz Drvara, pjevajući o ‘Ilindanu, najmilijoj slavi’. Dok je preko dvjesto izvođača iz raznih pjevačkih i folklornih grupa užurbano izvodilo zadnje probe, nailazimo na Igora Matijaša, sina osnivača i duhovnog vođe ove manifestacije, Rade Matijaša, koji je preminuo prije tri godine. Igor je inženjer elektrotehnike koji živi u Beogradu, ali korijene ne zaboravlja.
- Sijelo, koje je nakon rata prvi put obnovljeno 2008. godine, promoviše kulturnu tradiciju Srba s tromeđe Bosne, Like i Dalmacije. Zato je i naš slogan ‘Volim Bosnu, u srcu mi Lika, Dalmacijo, ljubavi velika’. Kroz njega opisujemo koje prostore okupljamo, ali primamo i goste, Danas su s nama ojkači iz Kranja i Nevesinja. Naravno, tu su i domaćini iz Strmice, pjevači iz Polače, Cetine, Ličani iz Korenice, komšije iz Grahova i Drvara. Imamo pokriven cijeli prostor dinarskog gorja, gdje se ojkačka pjesma i dalje pjeva - govori nam on.
Lijepo je među Srbima, koje su ranije gradske vlasti u Kninu zaobilazile u širokom luku, vidjeti i kninskog gradonačelnika Marka Jelića koji, za razliku od svojih prethodnika i vukovarskog gradonačelnika Penave, želi biti gradonačelnik svih građana.
- Mislim da moj dolazak na ovakve manifestacije više nije tema o kojoj se raspravlja. Dolazeći jedni drugima na ovakve događaje zapravo dolazimo sami sebi. Ljudi, pa čak i mladi, počeli su se vraćati u naš kraj. Moja supruga je sudski tumač i prije je dokumente prevodila za odlazak, a sada ih prevodi za povratak. Živio sam u Njemačkoj i ljudi koji se vraćaju rade po principima koje su tamo naučili, a to je dobro za Knin. Siti su apatičnog društva u kojem politika sve određuje. Oni žele slobodu, informirani su, obrazovani i ne žele da im netko govori za koga trebaju glasati - kaže gradonačelnik Jelić.
Jedna od onih koji žele ostati, ponosno čuvajući svoju tradiciju, je Đurđa Žigić iz Korenice, koja ove godine kreće u srednju školu, a u Strmici je nastupila s pododborom Prosvjete iz svog mjesta.
- Ovdje sam par godina zaredom i ovo je jedan od najljepših događaja jer dolazi jako puno kulturnih društava. Nama je zanimljivo gledati kako nastupaju i čast nam je biti ovdje - govori nam ona.
Strmica i Sijelo Tromeđe posebno se ponose nastupima svjetski poznate etno-pjevačice Svetlane Spajić, koja je ove godine zaojkala u grupi s voditeljicom raznih sekcija Prosvjete iz Zagreba, neumornom Jovanom Lukić.
- Ovde nastupam od obnoviteljskog Sijela 2008. Tu održavamo krajišku pesmu i tradiciju srpskog naroda. Ovo je jedna od najvažnijih manifestacija, narodno sabranje i slavlje i to je ono što tradiciju čini živom, a to je moj posao zadnjih 25 godina. Sijelo ne preskačem, a nije se samo jednom dogodilo da sam iz Njujorka došla u Strmicu. Ovaj događaj je u mom kalendaru upisan crvenim slovima. Danas pevamo ‘Ropstvo Janković Stojana’ na način ojkalice, a potom će lički ojkan povesti Jovana Lukić. Sa nama peva i Marija Meršnik - kaže Svetlana Spajić i zatim nam objašnjava da su groktalica i ojkalica jedno te isto.
- U istom selu u jednoj kući netko kaže ajde da zaojkamo, a u drugoj ajde da zagroktamo. Nema razlike. Danas se ipak uvrežio izraz ojkača. Svaka lokalna zajednica ima nešto prepoznatljivo ili u pevanju, ili nošnji, ili običajima. To svedoči bogatstvu naše tradicije.
Jedan od najomiljenijih performera na ovakvim narodnim proslavama je i Milan Vašalić iz okolice Kikinde, čiji zarazni osmijeh te nevjerojatni entuzijazam i talent osvajaju publiku gdje god da se pojavi. Milan radi kao odgajatelj u dječjem vrtiću, ali je njegov život posvećen narodnim instrumentima.
Moj dolazak na ovakve manifestacije više nije tema o kojoj se raspravlja. Dolazeći jedni drugima na ovakve događaje zapravo dolazimo sami sebi – kaže gradonačelnik Jelić
- Muzika i očuvanje narodne tradicije je moje emotivno opredeljenje, na kraju se ispostavilo da su se otvaranjem tog prozorčića, koji mi je otvorio đed, otvorila široka vrata u paralelni univerzum koji egzistira s modernim. To je svet narodne tradicije i duhovnosti i ja sam se u njemu zadržao, to je moj mikrokosmos u kojem najbolje funkcionišem. Počeo sam na južnomoravskim gajdama, koje su mi otvorile druge, i to panonske, slavonske i vlaške. Onda su tu svirale, ćurike, tambure i frula, a na kraju sam se pronašao u diplama. To je moja kućna etnogeneza, đed i otac su mi bili diplari. Ovo je moja rajska oaza. Imao sam sreću da sam odrastao s đedom i bakom, koji su došli u Kikindu ‘vlakom bez voznog reda’. On je došao iz okoline Drvara, a ona iz sela Panića Drage. Majčini su iz Potkozarja, tako da je moja geneza dinarska. Moj sin Vid isto ide mojim stopama - hvali se Milan.
Pred mrak, malo iz 20 sati, na pozornicu se popeo gradonačelnik Jelić i otvorio 25. Sijelo Tromeđe.
- Grad Knin želi biti spona Bosne, Like i Dalmacije i baš trokut o kojem govorimo, mala mrvica na karti, naša je Strmica. Kulturom se puno toga rješava. Moramo biti otvoreni prema takvim zbivanjima i drugim kulturama, a ova ovdje kultura, u kojoj ćemo danas imati priliku sudjelovati, svirati i pjevati, nešto je u čemu smo se stoljećima zajedno nadopunjavali mi iz Dalmacije i naši susjedi iz Like i Bosne - poručio je Jelić.
Nakon otvaranja dodijeljena je nagrada najstarijem ojkaču, Obradu Miliću, čija je ekipa odmah krenula sa zdravicom od koje bi se svakom zagovorniku političke korektnosti digla kosa na glavi: Bog pomoga tebi junaku i meni došljaku, na tuđoj ženici i mojoj zemljici / Kad se svađali ovako se svađali. Po sudovima se ne ćerali, tuđe međe ne prevaravali, grešnicima opraštali, a od slijepa i prosjaka se sakrivali / Ne moga ti niko ništa, rodila ti svaka pička. Živio Obrade!
Iza njih, eto nam Žegarčana koji su se sjetili Rade Matijaša: Fala tebi Matijašu Rade / Sve za ono što ti nama dade / Ovo ti je grupa iz Žegara / Našem Radi nek’ je vječna slava.
Muškarcima s lijepim željama za starinu Obrada kost su odmah bacile žene ih BiH, koje su izrazile zabrinutost za izvjesnog lolu, pozivajući ga da prestane lutati i posveti se pametnijim poslovima: Sjajna zvijezdo bi li znala koja / Đe večeras preli lola moja?/ Dođi dragi meni u ogredu / Pa ćemo se ljubiti po redu / Vene gora, vene moja lola / Vene trava, venem i ja mala / Dođi lolo, dođi moja nado / Da ne vene moje lice mlado.
Sve se živo rastrčalo da pronađe lolu, kad eto nam na pozornici mladog ličkog lole, koji nam je ispalio izljev ljubavi prema Lici. Kako ga je teško prepričati, donosimo njegov dio: Čim začujem ime Lika ili prepoznam neki njen zvuk / U meni se kanda budi nekakva neograničena sila koja me ćera da poletim, da odletim u beskraj / A sletio bi samo tamo đe Lika biva, danjiva i noćiva / Tamo daleko, daleko kraj mora / Lika kao djevojka za kojom duša žudi, a žudnja ne prestaje nigda / Meni je Lika najnježnija uspomena i najdraže sjećanje, misao najsnažnija istina / Najslađa šala i tuga najtužnija / Meni je Lika najljepša ljepota, kao nebo osuto zvijezdama i kao sunčevi zraci kad slaze niz oblake…
Lički recitator s neograničenom ljubavlju prema rodnom kraju član je već spomenutog pododbora Prosvjete iz Korenice, koji nam se predstavio i pjesmom o lijepoj Mari: Šta to radiš Maro, šta to radiš lijepa Maro? / Vezem ćilim jooo, vezem ćilim lijep Jovane, vezem ćilim jooo / Kome ćeš ga Maro, kome ćeš ga lijepa Maro, kome ćeš ga Maro? / Meni, tebi, jooo, meni, tebi, lijep Jovane, jooo / Pođi za me Maro, pođi za me lijepa Maro / Čekam jesen jooo, čekam jesen lijep Jovane, čekam jesen jooo…
Eto nam na pozornicu učas i ojkača iz grupe ‘Timar’ iz Banje Luke, čiji je član, potpomažući se bocom rakije, ‘odrepao’ tužnu zdravicu na suvremene temu odlaska mladih ‘tamo gdje ih grije sunce tuđeg neba’: To su vam ove nove muke i ambasade / Šta nam rade i iz države vode mlade / Iz grudi nam dušu vade / Dabogda svako ko’ je otišo da nađe svoga puta i onoga s kim se ponajbolje slaže / I da svi dođu tamo gdje ih sreća voli / Ali te molim dragi Bože po sto puta / Da pronađeš onoga koji tamo luta / Onog koji je tamo pošo i ponio svoje tijelo / A ovamo ostavio svoju grudu i rodno selo / Onog koji tamo spava i bezvoljno se tamo smuca / A za vamo mozak radi, a za vamo srce kuca / Grehota je dragi Bože taku djecu držat tamo / I zato te molimo da se opet vrate vamo / Da se vrate puni volje, puni snage, puni para / Da nam sela procvjetaju kao u vremena stara.
Nakon priče o bećaru kojega nevjerojatno nervira supruga, snažno zaojkaše članovi pjevačke sekcije zagrebačke Prosvjete: Preko polja klapću kola, zoro moja, zoro zorice / U njima je draga moja, zoro moja, zoro zorice / Na njoj podvikuje, a meni namiguje, zoro moj, zoro zorice.
Jednu su zaojkali i za našega naučnika Nikolu Teslu: Oj teče Lika, oooooj teče Lika, teče Lika / Oj, lebdi svijetlo jednog velikana / Oj, kršna Lika ooooj, oj kršna Lika majka mu je stara / Oj, to je Tesla ooooj, rodom iz Smiljana / Teci, teci Liko i pokaži svima, da je Tesla rođen među Ličanima.
Naravno, mora se spomenuti i nastup Svetlane Spajić, Jovane Lukić i njihove grupe, koje su čim su zaojkale, odnosno zagroktale, utišale publiku i pokazale da su zrele za osvajanje ojkačko-groktačke Lige prvaka, kada bi takve bilo. Mora se spomenuti i vesela mladost iz Beograd, koja nastupa pod imenom Nikole Tesle i koja je u više nastupa potpuno digla publiku na noge. Bio je tu i guslar Saša Lukić sa svojom grupom, ženska pjevačka sekcija Prosvjetinog splitskog pododbora, ‘Bukovačka svadba’ iz Kistanja i mnogi drugi. Vidimo se dogodine!
