U Strahinjića bana na Dorćolu, jednoj od najekskluzivnijih beogradskih ulica za izlazak, petkom navečer teško je pronaći mjesto u nekom od kafića ili restorana. Poznatija kao ‘Silikonska dolina’ i kao simbol uslužne ekonomije srpske metropole, mjesto je za pokazivanje svih aktualnih statusa moći, automobila, odjeće, boca viskija u ledu, botoksiranih lica. Mjesto je to i gdje cijene kvadrata stanova rastu iz godine u godinu a građanska klasa, nekada ponosna i prepotentna zbog same činjenice da živi u ‘krugu dvojke’, tramvaja koji svojom kružnom linijom opisuje strogi centar grada, polako ustupa mjesto novim pobjednicima tranzicije.

Dolazimo do vrata ispred haustora u Strahinjića bana 33, na interfonu tražimo tipku s imenom ‘Oktobar’ i pritišćemo zvono. Vrata se otvaraju i silazimo u podrum do drugih čeličnih vrata na koja opet zvonimo. Ovaj put se pali kamera i nakon nekoliko sekundi tišine otvaraju se metalna vrata koja vode u vrt i prostor Društvenog centra Oktobar. Mjesto je to gdje se okuplja beogradska ljevica, studenti, pisci, kulturnjaci, ali i obični, boemski raspoloženi gosti. Beogradska raja koja zalazi u Oktobar ne tolerira nasilje, seksizam ili bilo koji drugi vid diskriminacije ili nasilja. I dok se prve večeri vikenda prostor lagano popunjava, pravi šef prostora, mačak Moćko, leži na radijatoru. Temperamentni mačak, inače sklon različitim ekscesima, večeras je opušten, kao i ljudi koji počinju plesati uz prve taktove muzike. Iako Beograd ima tradiciju ilegalnih kavana, koje u određenim dijelovima grada postoje i danas, Oktobar je zaista jedinstveno mjesto kada govorimo o široj regiji.

Oktobar je mesto koje je oslobođeno purističkih stavova i vere u isključivu ispravnost sopstvene pozicije, što je prisutno u delovima levice – govori Vladimir Simović

Društveni centar zamišljen je kao prostor namijenjen lijevim idejama, grupama i pojedincima, a ujedno je i mjesto na kojem se počela stvarati organizacijska baza antikapitalističkih, feminističkih, antifašističkih i drugih progresivnih praksi. Od samih početaka, 2013. godine, Oktobar je ugostio velik broj aktivista i aktivistkinja iz zemlje i inozemstva. U njemu su održana i brojna javna događanja: diskusije, izložbe, projekcije filmova posvećenih radničkim pitanjima, antifašizmu, feminizmu, pravima LGBT osoba, izbjeglica, životinja… Trenutno u radu Društvenog centra Oktobar na egalitarnoj bazi sudjeluje 12 ljudi, a unutar društvenog centra funkcioniraju tri organizacije: Centar za politike emancipacije (CPE), Kontekst i Oktobar. Ljudi iz Oktobra povezani su i s portalom Mašina.rs.

- Oktobar je nastao iz fundamentalne potrebe za prostorom u kojem može da se radi. Pre Oktobra smo nekoliko godina za te potrebe koristili Kabinet, prostor koji su vodili Miloš Miletić i Mirjana Radovanović iz udruženja KURS. Kada su oni odlučili da zatvore Kabinet i da se fokusiraju na druge stvari, odlučili smo da krenemo u potragu za novim prostorom koji će od starta biti strukturisan tako da zadovolji sve potrebe koje bi jedan društveni centar mogao da ima: kancelariju, prostor za sastanke i javne razgovore, prostor za druženje, biblioteku. Naći takav prostor u širem centru grada nije bilo jednostavno, ali smo uspeli. Sada, kada se osvrnemo unazad, često se setimo da smo u celu priču ušli i sa dobrom dozom avanturizma. Rekli smo sebi: ‘OK, ako ovaj prostor izdrži i tri ili četiri meseca, nešto smo uradili.’ Evo nas sada posle četiri godine sa javnim programima koje je teško prebrojati - kaže nam Vladimir Simović, jedan od ljudi uključenih u rad Oktobra.

Na samome početku Oktobar je pokrenulo deset ljudi. Društveni centar ima horizontalnu organizacijsku strukturu zasnovanu na samoupravljanju, a riječ je o mladima koji su danas uglavnom u tridesetima. U razgovoru s njima saznajemo da se najznačajnije odluke donose kroz diskutiranje sa željom da se na kraju postigne konsenzus. Upravo to je, čini se, i jedan od najvećih izazova: kako u praksi primijeniti ono za što se zalažeš.

- Teško je govoriti o samoupravljanju pošto ono podrazumeva širi okvir i potpuno drugačije društveno uređenje. Realnost našeg svakodnevnog delovanja je određena sistemom u kojem danas živimo. Tako realizacija svakodnevnih delatnosti najčešće spada na manji broj pojedinki i pojedinaca, dok je besplatni ili potplaćeni rad gotovo redovna pojava. Činjenica da se vodimo levim politikama i održavamo levi društveni centar ne rešava sama po sebi prekarnost u kojoj se nalazimo. Međutim, naše ulaganje vremena, znanja, snage i živaca u zajednički rad vidimo kao mali doprinos stvaranju drugačijeg društva - objašnjava Marko Miletić iz Oktobra i ističe inkluzivnost djelovanja zadruge, koju prije svega postižu kroz zajedničke aktivnosti.

Postojanje fizičkog prostora dovelo je do razvoja aktivističke mreže i omogućilo različitim grupama i inicijativama da imaju mjesto koje mogu besplatno koristiti za održavanje sastanaka, tribina, filmskih projekcija, kao i druženja nakon održanog programa.

- Akcije šire društvene solidarnosti, kao što su prikupljanje pomoći za ugrožene od poplava ili izbeglice, privukle su velik broj ljudi koji ranije nisu učestvovali u aktivnostima levih organizacija. Naravno, puko prebrojavanje ljudi nije cilj samo po sebi. Ono što je značajnije je to da Oktobar omogućava komunikaciju, razmenu znanja i stvaranje novih aktivnosti među ljudima koji se tu pojavljuju i prepoznaju važnost zajedničkog rada - dodaje naš sugovornik.

Otvorenost programa ističe i Jelena Veljić, koja smatra da je Oktobar rijetko mjesto na kojem je moguće napraviti različite vrste programa.

- Kada smo otvarali Oktobar, bilo nam je jako bitno da jedan deo prostora uvek bude otvoren za razne nestrukturisane aktivnosti i neformalna druženja, jer smo imali na umu da se mnoge zanimljive ideje i razgovori mogu da realizuju samo u takvom okruženju. Mislim da upravo te različite vrste i formati događaja, koji mogu da se naprave ili dese u Oktobru, omogućavaju da se zadrži neka vrsta otvorenosti - objašnjava naša sugovornica.

Bitno nam je da jedan deo prostora uvek bude otvoren za nestrukturisane aktivnosti i neformalna druženja, jer mnoge zanimljive ideje i razgovori mogu da se realizuju samo u takvom okruženju – kaže Jelena Veljić

Otvorenost i sloboda mišljenja, rad i djelovanje zasnovani na principima jednakosti, slobode i solidarnosti, odnosno na vrijednostima koje posebno ističu u Oktobru, bili su ugroženi u večernjim satima 31. ožujka prošle godine, kada je sedam neofašista, dobro poznatih lica ekstremne desnice, naoružanih palicama nasilno upalo u Oktobar i počelo razbijati inventar, teško ozlijedivši jednu i lakše tri osobe.

- Taj proces je završen tako što su oni dobili uslovne kazne. Nakon tog događaja smo imali solidarnu podršku velikog broja različitih kolektiva, podršku koja je u tim prvim nedeljama omogućila konsolidaciju nas kao kolektiva i da Oktobar nastavi da funkcioniše - dodaje Jelena Veljić.

U petak navečer, na dan našeg posjeta, prostor se većinom napunio ljudima koji su došli s jedne konferencije pa se sve teže probiti od šanka do centralnog dijela Oktobra, gdje se već neki nalaze u stanju ‘laganog sevdaha’. Vraćamo se na šank i naručujemo ‘Zaječarsko zidarsko’ pivo, koje je ovdje najčešća prehrambena namirnica, uz vino i domaću rakiju. U Oktobar danas svraćaju različite grupe ljudi s lijeve političke i kulturne scene i čini se da je njihova struktura poprilično heterogena. Tom je društvenom centru pošlo za rukom da privuče različite ljude i neformalne grupe, što je popriličan uspjeh ako se uzmu u obzir česte podjele i konfrontacije imanentne političkom djelovanju na ljevici.

- Za nas je velik uspeh to što smo uspeli da kreiramo određenu zajednicu čiji članovi često dolaze iz različitih niša levice, ali ne i isključivo onoga što se konvencionalno smatra aktivističkom levicom. Verovatno je važan taj momenat da Oktobar služi kao slobodno mesto u smislu da je oslobođeno purističkih stavova i vere u isključivu ispravnost sopstvene pozicije, što je prisutno u delovima levice. To ne znači da ne stojimo iza određene politike, daleko od toga, ali smo otvoreni da sa ljudima koji su solidarni solidarno sarađujemo - objašnjava Simović i dodaje da ih je izuzetno obradovala nagrada feminističkog kulturnog centra BeFem za najbolji autonomni politički prostor.

Nakon promjena 1990-ih na lijevoj je sceni ostala velika praznina, dok se danas s gotovo monolitnom političkom situacijom u Srbiji, u kojoj vlast nema nikakvu opoziciju, pogoršava položaj radnika i radnica. U jednako tako monolitnoj medijskoj situaciji izuzetno je teško pokušati plasirati bilo kakvu ideju s lijevim predznakom, pa se takve aktivističke grupe i inicijative nalaze pred velikim izazovom.

- Mislim da stvari treba gledati u pozitivnom svetlu. Pre nekih desetak godina bilo je još teže. Verovatno će za deset godina biti lakše nego danas. U principu, levica je na našim prostorima doživela ogroman poraz i krenula je da se izgrađuje praktično od nule. Danas već imamo značajnu infrastrukturu koja olakšava rad i povezivanje. Pre nešto više od deset godina, kada je deo nas krenuo da se bavi političkim aktivizmom, nismo imali ništa, sve smo morali sami da izmišljamo i eto, jedna od tih izmišljenih stvari je i Oktobar. Pokušavaš da skockaš određene delove slagalice kako bi napravio funkcionalni mehanizam i olakšao budući rad. Danas i nije toliko strašno reći da stojiš na pozicijama političke levice, pa čak i da se zalažeš za socijalizam. Sa jedne strane kriza je iznedrila velik broj pokreta širom sveta koji eksplicitno stoje na pozicijama nužnosti sistemske promene i stava da je kapitalizam duboko antisocijalan sistem. Ti pokreti su dali određenu legitimaciju delovanju levice na području bivše Jugoslavije - objašnjava Miletić.

Naši sugovornici smatraju da se prostor za djelovanje u budućnosti može pokušati pronaći u činjenici da je sve veći broj građana u državama bivše Jugoslavije razočaran aktualnom situacijom.

- Sve ono što se obećavalo takozvanom tranzicijom nije ispunjeno ni u jednom od društava bivše federacije. A nije ispunjeno jer je od starta u pitanju bila kriva politika koja nije ni mogla da dovede do nekakvog blagostanja. Sada živimo u osiromašenim društvima, u kojima je bilo kakva infrastruktura uništena ili privatizovana pa se sve veći broj ljudi nalazi u potrazi za novim odgovorima na pitanja u kakvom društvu zapravo želimo da živimo i kako to društvo ostvariti. Levica mora biti organizovanija i jasnije artikulisana ako misli da ubedi širu populaciju da nam je potrebno više demokratije i socijalne države, a ne manje i da nam je, na kraju krajeva, potrebno više solidarnosti, a manje konkurencije i tržišta - zaključuje Marko Miletić.

Pored svega, važnost Oktobra krije se i u ostavljanju prostora za pogreške i konstantno učenje kroz rad. Nakon četiri godine djelovanja, ljudi okupljeni oko ovoga društvenog centra uspjeli su stvoriti samoodrživu i dinamičnu zajednicu, odnosno jedno od rijetkih mjesta na koja uvijek volimo svratiti s nadom da će i naše sredine svjedočiti nečemu sličnome: prostoru za rad, druženje i zabavu, a koji istovremeno može generirati i ozbiljne društvene procese.