Uzurpacija obradivog zemljišta u vlasništvu Srba već dugo je jedna od strategija kojom je opstruiran život povratnika. Kroz parolu ‘sve je po zakonu’, u Ceranjama Gornjim pokraj Benkovca, osam godina se događa otimačina posjeda većih razmjera. Akteri ove zemljišne afere su Ministarstvo poljoprivrede, benkovački HDZ predvođen bivšim gradonačelnikom Brankom Kutijom, bivši zakupnik državnog poljoprivrednog zemljišta Mitar Habenšus s jedne strane te povratnik Milenko Šaponja i njegova obitelj s druge.
Obitelj Šaponja vlasnik je sporne zemlje samo u katastru, ali ne i u zemljišnim knjigama, što je pred pravosuđem nedovoljno za dokazivanje prava na zemljište
Sve je počelo 2010. godine kad je Grad Benkovac raspisao natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta, tj. onih nekretnina koje su u katastru upisane kao posjed RH ili bivših društvenih pravnih osoba. Ovaj natječaj raspisan je na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH koji je predložio Grad Benkovac, a podržalo Ministarstvo poljoprivrede. Nedugo zatim, 2011., Gradsko vijeće je izabralo najbolje ponuđače. Među njima se našao Mitar Habenšus koji je dobio koncesiju na pet zemljišnih čestica u Ceranjama Gornjim.
Dvije od pet zemljišnih čestica ostale su sporne do danas. Novosti su još 2011. izvještavale o ovom slučaju kada je Habenšus pod patronatom tadašnjeg prvog čovjeka Benkovca Kutije zauzeo okolnu zemlju pored one koja mu je koncesijom od 20 godina pripala, a koja je u vlasništvu Srba povratnika. Drugim riječima, Habenšus je prekršio ovlasti iz datog mu ugovora tako što je uzurpirao cijele površine čestica Šupljak i Capinke, iako je dobio samo određene dijelove te zemlje. Preciznije, od čestice Šupljak pripalo mu je nešto manje od četiri hektra, dok je ostatak, a radi se o površini od 7200 metara kvadratnih, u vlasništvu obitelji Šaponja. Sve bi bilo lako objašnjivo i definirano da su hrvatski katastri i zemljišne knjige usklađeni, ali to ovdje nije slučaj – obitelj Šaponja vlasnik je sporne zemlje samo u katastru, ali ne i u zemljišnim knjigama, što je pred pravosuđem nedovoljno za dokazivanje prava na zemljište.
Nakon što je Habenšus 2011. pri ulasku na zemljište zaorao Šaponjine usjeve bez ikakve najave ili nagodbe, Šaponja je podnio posjedovnu tužbu Općinskom sudu u Benkovcu. Sud je donio rješenje u njegovu korist, točnije, potvrdio je da je Habenšus bespravno zaorao dio zemlje. No Habenšus je uputio žalbu Županijskom sudu u Zadru koji je međutim preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio posjedovnu tužbu Milenka Šaponje, a razlog kojim je objašnjena ta odluka je čisto birokratski: Šaponja je prekoračio rok od 30 dana za podnošenje tužbe te je upravo zbog toga prvostupanjska presuda pala na sudu u Zadru. Obitelj Šaponja poslije tog pokušaja ima vezane ruke.
Osam godina poslije, što je novi povod za pregled ovog slučaja, Habenšus je ostao bez ugovorne koncesije. Istina, raskid ugovora koji je potpisala Agencija za poljoprivredno zemljište dogodio se još 2017., ali se za Šaponje stvar nije bitno promijenila jer Habenšus, prema njihovim tvrdnjama, još uvijek obrađuje njihovu zemlju. Na naš upit Ministarstvu poljoprivrede da objasni zašto je ugovor prekinut, odgovoreno je kratko. Prostim jezikom rečeno, u odgovoru se nijednom riječju ne navode sporne radnje zakupca zemljišta već nudi alternativno objašnjenje: Habenšus nije radio dovoljno i nije ostvario ciljeve Gospodarskog programa koji čini dio ugovora o zakupu.
Boris Milošević, saborski zastupnik SDSS-a, u oktobru 2018. podnio je prijavu Poljoprivrednoj inspekciji na temelju koje je izvršen nadzor na zemljištu u Ceranjama te je utvrđeno da je predmetnu parcelu na koju je do 2017. imao koncesiju, Mitar Habenšus bespravno zasijao ječmom. U junu ove godine Milošević je uputio prijavu Državnom inspektoratu. Supruga Milenka Šaponje Jovanka, kaže da zvanična odluka nije provedena jer Šaponje i dalje viđaju Habenšusa na njihovoj zemlji.
- Od 2011. to izgleda isto, on je i ove godine posijao žito. Pritom se s nama ruga. Kad nam je jednom prilikom prosuo sakupljeno žito u kanal, poslao nam je podrugljivu poruku s nepoznatog broja ‘brod je u luci’. Nismo znali šta to znači, da bi nas nakon pola sata ljudi nazvali i rekli da nam je žito u kanalu. Navodno je prije nekog vremena izlazila komisija na njivu ali on se brani da obrađuje njivu iz usluge trećoj osobi što uopće nije istina. Može se braniti pred komisijom, ali ne može nama jer mi znamo što radi. On i po noći ore i sije, vidimo ga da prolazi pored naše kuće. Izaziva nas jer ga netko štiti - pretpostavlja Jovanka.
Šaponjama je ta zemlja bila sve: od 2001. kada su se vratili na njoj su sadili povrće i crpili vodu za napoj stoke, a od toga su živjeli i školovali troje djece. Njihova djeca danas žive van Hrvatske, a Jovanka i Milenko preživljavaju od prodaje i uzgoja ovaca. Sada im najteže pada što ne mogu doći do svoje vode kako bi napojili stoku, već se koriste vodovodom zbog čega imaju mjesečni račun za vodu u iznosu od skoro 700 kuna. Isto tako, ispod časti im je da ono što su nekad sami proizvodili, danas kupuju u supermarketima, kaže Jovanka.
Na telefonski poziv oglasio se i sam Mitar Habenšus koji je kratko prokomentirao ovaj slučaj.
- Tu se nema šta reći osim da institucije nisu radile svoj posao i ja na kraju zbog toga ispaštam. Sve radove su mi obustavili. Taj natječaj nije ni trebao biti raspisan dok zemlja nije podijeljena, da se točno zna što je čisto, a što ne, a ne da mene netko maltretira i ne da mi raditi - kazao je Habenšus i dodao da više ne obrađuje spornu zemlju, što se ne slaže sa tvrdnjama obitelji Šaponja i s izvještajem Poljoprivredne inspekcije.
Šaponjama preostaje da podnesu vlasničku tužbu kojom bi se sudskim putem utvrdilo da je Milenko vlasnik zemljišta, ali i da se otpetlja zavrzlama s ostalim zemljištem.
- Budući da se radi o obitelji koja jedva preživljava, Šaponjama će biti potrebna financijska pomoć kao i stručna pomoć odvjetnika, objasnio je Boris Milošević koji je od početka upućen u ovu zemljišnu aferu.
