>

novosti logo

Kronika Kronika

Ostarjeli čekajući krov

‘Kako mi koji deset godina čekamo građevinski materijal možemo biti na istoj listi kao onaj tko se jučer prijavio i koji je uvijek ispred nas?’, pitaju članovi dvorske porodice Zuber

Nakon 14 godina čekanja stambenog zbrinjavanja po E modelu, odnosno na dodjelu građevinskog materijala za popravak obiteljske kuće, obitelj Dragana Zubera našla se na zadnjem, 14. mjestu tzv. Liste prvenstva za područje općine Dvor. Ne bi to možda bilo ništa neobično, kad bi obitelj Zuber tražila da im se sagradi cijela kuća ili da im se kupi stan. No oni samo traže da im bude dodijeljen materijal kako bi sami promijenili krovište od salonitnih ploča koje nakon 14 godina čekanja, teško može izdržati još jednu zimu, a i opće je poznato da ovaj materijal zbog opasnosti po zdravlje mora biti uklonjen.

Koliko se nije realizirao program stambenog zbrinjavanja za područja općine Dvor, toliko je broj zahtjeva rastao, a mjesto Dragana i Stane Zuber se pomicalo unazad

- Krov je u jako lošem stanju, jedva je izdržao prošlu zimu i one snjegove. Kažu, najbitnije je imati krov nad glavom, a što ćemo mi ako nam s prvim jačim vjetrom, obilnijom kišom i snijegom, krov potpuno propadne? – kaže Stana Zuber.

Zuberi su se iz izbjeglištva vratili gotovo odmah, već 1996. Ne čekajući pomoć od nikoga, vlastitim snagama skućili su se u Dvoru, u kući čiju su gradnju započeli prije rata. Pravo na tadašnji državni program obnove nisu ostvarili. Zahtjev za obnovu Draganovi roditelji podnijeli su za staru kuću u dislociranom selu Ljeskovac gdje su živjeli do Oluje. U međuvremenu, dok se čekao odgovor na zahtjev za obnovu, Draganovi roditelji su zbog narušenog zdravlja i starosti, preselili u predratnu nedovršenu kuću u Dvoru. Time su izgubili pravo na obnovu stare kuće u Ljeskovcu, a pravo na obnovu kuće u Dvoru nisu nikad ni ostvarili jer 1991. nisu imali prijavljeno prebivalište na dvorskoj adresi.

- Vratili smo se prije 20 godina. Imala sam 43, a suprug 46 godina. Bili smo u najboljim godinama, kako bi rekli, u punoj snazi. Sami smo krpali krov i stolariju, onoliko koliko smo imali snage i novaca. Sada više nemamo niti snage, niti novaca. Godine stigle, a sa njima i narušeno zdravlje - ističe Stana i dodaje da su još 2005. podnijeli zahtjev za stambeno zbrinjavanje po navedenom modelu E.

- Domaćinstvo im je tada bilo brojnije, uz dvoje djece i Draganove roditelje. Njihova pozicija, krojena po kriteriju brojnosti članova, na tadašnjim tzv. listama prvenstva pružala je nadu da bi krov od salonitnih ploča mogao biti zamijenjen crijepom. No prošle su godine. Čekajući popravak krova, umrli su Draganovi roditelji, a djeca odselila. Stana i Dragan ostali su sami, sa samo 72 boda na listi, dok nosilac prvog mjesta broji 220 bodova. Kad se podvuče crta, Zuberi su više uplatili u državni proračun nego što su od države dobili za pomoć na koju imaju pravo.

- Svake godine treba obnoviti taj zahtjev pa davati 1.000 kuna za dokumente i takse. Treba platiti put do Kostajnice, Petrinje i Siska. Prije desetak godina bili smo sasvim blizu da dobijemo taj crijep. Čak je ovdje bila došla neka ekipa, mjerili su oko kuće, napravili troškovnik. Onda je odjednom sve stalo, nitko nas ništa nije obavještavao. Nakon nekoliko godina, kada je suprug otišao provjeriti u Regionalni ured državne uprave za obnovu i stambeno zbrinjavanje u Petrinji što se zbiva, jedna službenica ga je izbacila iz ureda i zaprijetila da će zvati policiju - s razočarenjem se prisjeća Stana Zuber. Njena se obitelj na listi za stambeno zbrinjavanje nalazi zajedno s braniteljskom populacijom i mladim obiteljima koji svi zajedno imaju značajniji broj bodova za razliku od samačke, staračke obitelji. U takvoj konkurenciji, njihove šanse za konačno dobivanje građevinskog materijala su minimalne.

- Svake godine na tu našu listu prijavljuju se novi zahtjevi, a stari slučajevi se ne riješavaju. Kako mi koji deset godina čekamo građevinski materijal, možemo biti na istoj listi kao onaj tko se jučer prijavio i koji je opet, uvijek ispred nas, zbog broja članova ili ne znam čega više? Nitko ne pita koliko je što hitno, koliko tko od nas ima godina, koliko tko od nas ima još života. Netko je dobio tri obnove, a mi ne možemo dobiti jedan, jedini krov. To što mi tražimo je malo, ali za nas je puno. U ovom nepravednom sustavu bodovanja, ljudi će pomrijeti prije nego dođu na red za pomoć države - govori Stana Zuber. Dok Zuberi godinama čekaju krov nad glavom, Hrvatskom i regijom prohujao je Regionalni stambeni program koji je službeno zatvoren 2017. godine.

Zuberima u prilog nije išao niti dosadašnji tempo realizacije programa stambenog zbrinjavanja po kojem tijekom posljednjih nekoliko godina, za podnositelje zahtjeva s područja općine Dvor nije odobren niti jedan tzv. paket. Osim toga, po ustaljenoj hrvatskoj praksi, država nikada financijski nije uspjela realizirati program stambenog zbrinjavanja po listi prvenstva stranaka koje su već dobile rješenja. Uslijedile su zakonske izmjene po kojima su dugogodišnje povratničke obitelji stavljene u isti rang s braniteljskom populacijom i mladim obiteljima. Povratničke obitelji koje čine uglavnom starci, dovedene su u težak položaj. Koliko se nije realizirao program stambenog zbrinjavanja za područja općine Dvor, toliko je broj zahtjeva rastao, a mjesto Dragana i Stane Zuber se pomicalo unazad. Ove godine su za područje općine Dvor planirana samo dva paketa, a Zuberi su 14. na listi. Čak kada bi Zuberi ove godine nekim čudom i dobili dugoočekivano pozitivno rješenje, zbog propisane procedure i tromosti procesa javne nabave, materijal na kućnom pragu dobili bi tek za tri godine.

- Neka, kada bi bar u ruke dobili to rješenje, pa neka čekamo još. Ne bi morali svake godine davati 1.000 kn. Ako imam papir u ruci, znam da će netko morati nešto dati, a mi sada nemamo ništa. Valjda bi bili živi još te tri godine. Mi smo do sada šutjeli. Rad, skromnost i šutnja u našem slučaju koštali su nas svih ovih godina. Pa sada da li vrijedi ona narodna: strpljen, spašen? Na kraju se sve svede na logiku, tko je glasniji, brži, bezobrazniji, taj uspije. Tko čeka, dura i radi, taj nastrada - reći će na kraju Stana Zuber.

1/2