>

novosti logo

Politika / Svijet Politika / Svijet
Piše Tena Erceg

Pacijenti bez granica

Zbog napada na bolnicu u Afganistanu Liječnici bez granica poduzimaju akciju bez presedana protiv američke vlade: Unatoč obilježju na krovu, poznavanju koordinata i pozivima da se napad zaustavi, američka vojska preciznim je udarima razorila bolnicu u Kunduzu i ubila 22 osobe. Predsjednik Obama se ispričao, no Liječnici bez granica traže neovisnu istragu zbog kršenja Ženevskih konvencija

U noći 3. listopada u bolnici Liječnika bez granica (MSF) u afganistanskom gradu Kunduzu nalazilo se 105 pacijenata i 80 medicinskih radnika. Liječnici su bili pod nešto većim pritiskom nego inače jer je pet dana ranije Kunduz pao u ruke talibana. Iako su prethodnih dana borbe u gradu bile pojačane, te noći bilo je neobično mirno, a samo je jedan zalutali metak doletio prema bolnici oko 11 sati navečer.

No u 2.08 sati američka vojska započela je zračni napad na središnju zgradu bolničkog kompleksa u kojoj su se nalazile jedinice intenzivne njege, hitna pomoć i odjel fizikalne terapije. Napad je trajao jedan sat i sedam minuta, a sastojao se od pet serija bombardiranja tijekom kojih je američki borbeni avion AC-130U ispaljivao projektile promjera od 25 do 105 milimetara. Bolnica je na krovu imala veliku zastavu s logotipom organizacije, a nekoliko dana ranije nadležnima su posljednji put dostavljene njezine geografske koordinate. Tijekom napada osoblje bolnice uspjelo je telefonirati vojnim vlastima u Kabulu i u Washingtonu, no napad je nakon tih poziva trajao još 30 minuta.

Kada su bombe utihnule, središnja zgrada bolnice bila je u plamenu, dok su okolne zgrade kompleksa bile netaknute. Pacijenti su gorjeli u krevetima, a liječnici su na improviziranim operacijskim stolovima operirali jedni druge. Poginulo je 12 medicinskih radnika i deset pacijenata, a 37 ljudi, od čega 19 članova bolničkog tima, bilo je ozlijeđeno. Bio je to najgori pojedinačni incident za organizaciju koja je osnovana 1971., a koja je u Afganistanu prisutna od 1980. godine. Izvršni direktor MSF-a Jason Cone rekao je da je taj događaj jedinstven zato jer se radilo o ‘direktnom, namjernom napadu na medicinsku ustanovu s velikim brojem poginulih’ i zato što se njime demonstriralo ‘potpuno nepoštivanje međunarodnog humanitarnog prava’.

Američka vojska četiri je puta promijenila kvalifikaciju incidenta, pa se najprije radilo o ‘kolateralnoj šteti’, zatim o ‘tragičnom incidentu’, a potom su krivnju prebacivali na afganistanske vlasti. Nakon toga, general John Campbell izjavio je da je bolnica ‘slučajno pogođena’

Osim što je jedinstven zbog same svoje prirode i broja poginulih, ovaj napad imat će dalekosežne posljedice, pri čemu se one na uspješnost MSF-a da i u budućnosti regrutira dovoljno ljudi još ne mogu predvidjeti. Bolnica MSF-a imala je specijalno opremljeni traumatološki centar za liječenje ratnih ozljeda, 150 kreveta i više od 400 zaposlenika. U posljednje četiri godine u bolnici je obavljeno 5900 operacija, a kroz nju je prošlo 22.000 pacijenata. Samo od pada grada 28. rujna liječeno je 394 ljudi, a njezinim uništenjem pristup medicinskoj skrbi izgubile su stotine tisuća ljudi koji žive u Kunduzu i pokrajini čiji je on glavni grad.

Među pacijentima su i pripadnici talibanskog pokreta koji, prema međunarodnom pravu, gube status boraca kada postanu ranjenici. Ta bi se činjenica mogla pokazati ključnom u istrazi incidenta, s obzirom na to da afganistanske vlasti nisu odobravale činjenicu da pobunjenici u bolnici dobivaju pomoć. Nakon napada afganistanski su dužnosnici opetovano izjavljivali da su se talibani skrivali u bolnici i da su civile koristili kao ljudski štit. Iz MSF-a su te navode odlučno opovrgnuli, podsjetivši na svoju rutinsku praksu da zatvore bolnicu čim u nju uđe netko naoružan.

Američki novinar Glenn Greenwald napisao je da se, za razliku od drugih slučajeva kada američka vojska počini neku ‘grešku’ pa protiv toga protestiraju ‘nezapadnjaci’ koje je lako ignorirati, u ovom slučaju radi o organizaciji kojom upravljaju liječnici i drugi medicinski profesionalci sa Zapada, pa ih se ne može tek tako otpisati. ‘Liječnike koji putuju u opasne ratne zone kako bi liječili ozlijeđena ljudska bića smatra se plemenitima i pouzdanima’, napisao je Greenwald, ‘njih je teško marginalizirati i demonizirati. Oni daju uvjerljive, artikulirane intervjue na engleskom jeziku američkim medijima. Njih se čuje i sluša, a MSF se koristi tom platformom bez zadrške i agresivno.’

Liječnici bez granica postali su jedina ugledna zapadna organizacija koja se otvoreno suprotstavlja američkoj vladi, i to na način koji ima ambiciju da prodre duboko u temelje na kojima počiva suvremeni američki intervencionizam. Zato je bilo neobično vidjeti predsjednicu međunarodnog MSF-a, krhku kinesku Kanađanku Joanne Liu, kako na novinskoj konferenciji u ženevskoj Palači naroda hrabro i nimalo uvijenim rječnikom prijeti moćnoj američkoj vladi i njezinim brojnim saveznicima, iako vjerojatno i sama sluti da su te prijetnje uzaludne.

‘Danas kažemo – dosta je, čak i rat ima pravila’, rekla je Liu. ‘Ovo nije bio samo napad na našu bolnicu, ovo je napad na Ženevske konvencije. To se ne smije tolerirati. Te konvencije upravljaju pravilima ratovanja i donesene su da bi se zaštitili civili u ratnom sukobu. One unose malo humanosti u inače nehumane situacije’, dodala je. ‘Ne možemo se oslanjati na unutarnje vojne istrage SAD-a, NATO saveza i afganistanske vojske’, rekla je Liu, pa najavila da će MSF pokrenuti formalnu proceduru za aktiviranje Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica (IHFFC) koja je osnovana 1991. godine na temelju Dodatnog protokola Ženevskim konvencijama, kao jedino trajno tijelo čija je svrha istraživanje kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

Ova akcija MSF-a je bez presedana jer IHFFC još nikada nije aktiviran, a Liu je objasnila da je dovoljno da samo jedna od njezinih 76 potpisnica sponzorira istragu kako bi se ona pokrenula. ‘Pozivamo države potpisnice da aktiviraju Komisiju kako bi se saznala istina i utvrdio zaštićeni status bolnica u ratnim sukobima’, pozvala je Liu na kraju obraćanja novinarima, pa zaključila: ‘Dosad su vlade bile previše pristojne ili previše ustrašene da postave presedan. Ali alat postoji i vrijeme je da se aktivira, jer je neprihvatljivo da se države kriju iza džentlmenskih dogovora i tako stvaraju situaciju nekažnjivosti.’

Ni SAD ni Afganistan nisu potpisnici IHFFC-a, no izvršni direktor MSF-a Jason Cone svejedno je njihove vlade pozvao da podrže istragu kako bi time demonstrirali da poštuju međunarodno humanitarno pravo. Umjesto toga, u prvih nekoliko dana američke vlasti četiri su puta promijenile svoj stav o kvalifikaciji ovog incidenta, pa se najprije radilo o ‘kolateralnoj šteti’, zatim o ‘tragičnom incidentu’, a potom su krivnju pokušale prebaciti na afganistanske vlasti koje su zatražile napad. Nakon toga, američki general John Campbell, zapovjednik američke misije u Afganistanu, pred senatskim je odborom naglasio da su napad izvale Specijalne snage američke vojske i da je bolnica ‘slučajno pogođena’. U kasnijim izjavama, međutim, Liu je ponovila da su i američka i afganistanska vojska imale koordinate bolnice, pa im je stoga izjava o pogrešci neprihvatljiva. Rekla je i da njihove izjave da su talibanski borci bolnicu koristili kako bi iz nje pucali na koalicijske snage ‘impliciraju da su američke i afganistanske snage zajedno radile i zajedno odlučile u potpunosti razoriti bolnicu, što se svodi na priznavanje ratnog zločina’.

U utorak su talibani objavili da se povlače iz Kunduza jer su dokazali da su sposobni za uspješno urbano ratovanje, te najavili da će ponovno zauzeti grad. Takvi postupci njihova su uobičajena taktika u cilju štednje municije i boraca

Zbog toga MSF nije prihvatio ispriku američkog predsjednika Baracka Obame, koji je Joanne Liu telefonom nazvao na dan održavanja MSF-ove novinske konferencije. Uvjeravao ju je da će ministarstva obrane provesti ‘transparentnu, objektivnu i potpunu istragu’ i obećao ‘punu suradnju u istrazi koju će voditi NATO i afganistanska vlada’. Iz MSF-a su, međutim, javili tek da su ispriku ‘primili’, ali ne i da je prihvaćaju, te ponovili da od američke vlade očekuju da podrži neovisnu istragu IHFFC-a.

Osim što će imati dalekosežne posljedice i po stanovnike regije Kunduz i po daljnji rad MSF-a, američki napad na bolnicu talibanima bi mogao poslužiti kao dodatni motiv za regrutaciju boraca i podršku lokalnog stanovništva, samo pet dana nakon što su trijumfirali osvajanjem grada koji su pokušavali zauzeti još od 2001. Kao što je spomenuto, Kunduz je pao 28. rujna, kada se nakon višemjesečnih borbi u njemu zavijorila talibanska zastava, a stanovništvo počelo terorizirati zabranom kretanja i nametanjem radikalne interpretacije islama. No čak i takvi talibani poštivali su neutralni status MSF-a i nisu dirali bolnicu.

Zapovjedništvo nad talibanima preuzeo je 2013. Mula Aktar Muhamad Mansur, nakon što je ubijen bivši vođa Mula Omar. Osvajanje Kunduza njihov je prvi veliki uspjeh nakon formalnog kraja vojne misije NATO saveza u lipnju prošle godine, kao i veliki udarac afganistanskom predsjedniku Mohamadu Ašrafu Ganiju koji je stalno tvrdio da su talibani jaki isključivo izvan urbanih središta.

Neposredno nakon zauzimanja Kunduza talibani su, prema podacima portala Long War Journal, zauzeli još dva područja na sjeveru zemlje i započeli ofanzive u još pet pokrajina. Prema istom izvoru, oni sada kontroliraju 31 od ukupno 398 okruga Afganistana, dok se u 36 okruga vode borbe. To ne izgleda puno, ali je 11 okruga osvojeno od kraja rujna, što pokazuje da su talibani trenutno u prilično uspješnoj ofanzivi. U utorak su, međutim, objavili da se povlače iz Kunduza jer su dokazali da su sposobni za uspješno urbano ratovanje, te najavili da će ponovno zauzeti grad. Takvi postupci uobičajena su taktika talibana u cilju štednje municije i boraca, a to je i jedan od glavnih razloga zašto je teško precizno odrediti pod čijom su kontrolom pojedina područja.

Pad Kunduza dogodio se samo tjedan dana prije obraćanja generala Campbella američkom Kongresu, nakon čega će se odlučivati o daljnjem angažmanu američke vojske u Afganistanu. On je događaje u Kunduzu iskoristio kao argument za produljenje američkog prisustva, umjesto reduciranja snaga sa dosadašnjih 10.000 na tisuću ljudi, koliko je planirano za iduću godinu. No napad na bolnicu demonstrirao je rasap Obamine vojne doktrine oslonjene na dva temeljna stupa, zračne udare i financiranje posredničkih snaga. Beskorisnost ovog drugog posljednji se put pokazala prilikom nedavnog ukidanja američkog programa naoružavanja sirijskih pobunjenika, u kojemu je potrošeno 500 milijuna dolara, a obučeno ‘četiri-pet boraca’.

Što se tiče zračnih udara, upravo u Afganistanu, u kojemu SAD ratuje već petnaestu godinu, zabilježen je najveći broj žrtava zračnih kampanja, dok napredovanje talibana nije zaustavljeno. Budući da se o tome ne vode službene statistike, američki magazin ‘The Nation’ proveo je vlastito istraživanje u kojemu je između 2001. i 2012. dokumentirao 458 incidenata sa 6481 ubijenih civila. Kao i u većini tih slučajeva, američka vlada najavila je da će i ovome koji se dogodio u Kunduzu preživjelim žrtvama i obiteljima ubijenih isplatiti takozvane odštete sućuti. One su se u prethodnim ‘incidentima’ u Iraku i Afganistanu prosječno kretale u iznosima od oko 2500 dolara po glavi ubijenog civila.

1/1