>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Anja Kožul

Pad u trans na ustaški pozdrav

Novosti na Thompsonovom koncertu u Kostreni: dva puta je prekinut zbog paljenja baklji jer su organizatori i izvođači procijenili da je to opasno i nepoželjno, dok ustaški pozdrav koji je bezbroj puta ponovljen baš nikome nije smetao. Izlazeći iz dvorane rulja je nakratko skandirala ‘Ubij Srbina’, a zapjevalo se i ‘Jasenovac i Gradiška Stara’

Osvajanje teškog, zatvorenog riječkog područja za Marka Perkovića Thompsona ide sporo, ali je dostižno. Prije dvije i pol godine približio se Rijeci nastupivši u naselju Dražice na Grobniku, dok je u subotu, 28. travnja gostovao u Sportskoj dvorani u Kostreni, koja je do 1993. bila u sastavu Općine Rijeka.

Zanimljiviji od benda bio je sastav vip lože: Velimir Bujanec sa suprugom, povjesničar Josip Jurčević, Thompsonov kum Milan Vurdelja, Vedrana Spadoni koja je 2015. jajima gađala Obersnela i Blaževića…

Nije išlo lako: nastup je isprva bio efikasno ugovoren na prijedlog Franje Božinovića, predsjednika UDVDR-a Kostrena, da bi pod pritiskom javnosti načelnik Općine Kostrena Dražen Vranić ocijenio da Thompsonu nije mjesto u Rijeci pa je koncert ubrzo zabranjen. U tome mu se šlampavo pridružio i župan Zlatko Komadina koji je najprije dobro počeo izjavivši da pjesme Marka Perkovića Thompsona nisu primjerene, pogotovo ikonografija, da bi onda maestralno poentirao. ‘Makar on, što se mladosti tiče, ima i dobrih pjesama’, kazao je Komadina i ostao živ. SDP nije imao šanse i to nije ništa novo, pogotovo zato što su na suprotnoj strani imali žilavog protivnika, predsjednika lokalnog HDZ-a i direktora Komunalnog društva Kostrena Tomislava Matića koji je također dao izjavu za anale: ‘Kada sam iznajmio Sportsku dvoranu za Tatoo Expo, jesam li nametao svima da se tetoviraju? Ako nekome smetaju pjesme o Domovinskom ratu i tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, ne tjera ga se da kupi ulaznicu.’ Šlag na tortu stavio je Thompsonov menadžer Denis Pletikosa koji se u intervjuu za Novi list pozvao na multikulturalizam, toleranciju i osudu govora mržnje.

I mi smo stoga, u miru i dobroj vjeri, poželjeli osjetiti malo tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i taj, kako se kaže, multikulturalizam na djelu. Nismo htjeli otići u civilu pa iz nekog kuta podmuklo brojati ustaške pozdrave, prva bijela polja i crne kapice, ne, mi smo ušli takoreći na velika vrata. Nekoliko dana prije koncerta poslali smo zahtjev za akreditaciju menadžeru Pletikosi koji nas je velikodušno stavio na spisak gostiju, što nam je omogućilo da uđemo u ložu i tako separirani od ostatka božjeg stada imamo najbolji pogled na binu, drugim riječima dobili smo jedan izrazito profesionalan tretman. Ovim putem se zahvaljujemo.

Tražeći put do Sportske dvorane Kostrena nismo morali koristiti GPS, bilo je dovoljno pratiti čopor mladih ljudi obučenih u crno, sa zastavama na leđima i dvolitarkama piva u rukama. Predvorje dvorane sat vremena prije koncerta bilo je krcato, a tko je stigao nepripremljen mogao se uniformirati na obližnjem štandu, što su mnogi i učinili. Majice s Thompsonovim likom, majice s grbom Hrvatskih vukova s prvim bijelim poljem, majice s ispisanom hrvatskom himnom, zastave i šalovi s natpisom ‘Bog i Hrvati’, znakovlje i medaljoni kakve nosi Thompson – koliko košta da košta, nije se pitalo za cijenu. Mama i tata kupili su sinu majicu i preobukli ga na licu mjesta. Sve se to dobro kombiniralo sa sveprisutnim Adidas trenirkama na tri crte. Simpatična ženska skupina iz Vinkovaca doimala se kao da je stigla s popularnog kalifornijskog festivala Coachella. Sa stiliziranim frizurama, šminkom, cvijećem u kosi, u resama i poderanim trapericama, činilo se da je ova lijepa mladež krenula u lunapark. No u ružnoj stvarnosti one u dvoranu ulaze sat vremena ranije kako bi zauzele prvi red jer su, kako kažu, najveći fanovi Marka Perkovića Thompsona.

Ovo može biti poruka onima koji se nisu slagali da dođem: što ste, gospodo, ovdje mogli vidjeti večeras? Domoljublje! Obiteljske vrijednosti, vrijednosti Domovinskog rata, zajedništvo! – uzviknuo je Thompson

- Tisuću njegovih koncerata nam ne bi bilo dosta. Bile smo u Vinkovcima, u Vukovaru, u Nuštru, Zagrebu, Kutini - nabrojale su nam dvadesetogodišnje obožavateljice i pitale možemo li im srediti fotografiranje sa zvijezdom.

Nešto starije, ali s jednakim uzbuđenjem, prvi red su zaposjele i tri redovnice koje su specijalno za ovu priliku došle iz Zagreba. Zanimljivo je da nitko od nasumično odabranih sugovornika nije bio iz Rijeke. Momci iz Jastrebarskog također prate sve Thompsonove koncerte jer misle da je to njihova obaveza.

- Mi smo mladi Hrvati, moramo podržati naše stare koji se i danas moraju boriti za državu koju su oslobodili u krvi - rekli su tuđim jezikom pa nespretno, dječje pokušali flertovati s onom koja im je uzela ove izjave.

Oko 20 sati ušli smo u prostor ograđen za novinare, redare, suradnike i Thompsonove prijatelje, dakle samu kremu hrvatskog društva. Koncert je kasnio pa je publika, tih 2500 duša, gubila strpljenje i počela dozivati svoga omiljenog pjevača uz povike ‘U boj, u boj za narod svoj!’ i uz ofucano ‘Za dom spremni!’ unedogled. U tom času režija teatralno nabija još patosa puštajući na matricu kompoziciju ‘Dolazak Hrvata’ sa svjetlosnim efektima ne bi li doživljaj bio potpuniji. Kako je pjesma odmicala kraju, na binu je izlazio jedan po jedan član benda, a šesti član, Thompson, među živalj se spustio u pratnji trojice redara koji su ga tijelom pokrivali do zadnje stepenice. Impresivno. Lagali bismo kada bismo rekli koju pjesmu je prvu otpjevao, a neumjesno je bilo raspitivati se o naslovima pjesama jer smo i ovako bili dovoljno sumnjivi gosti. Thompsonove prve riječi upućene riječkoj publici bile su ‘Hvaljen Isus i Marija!’ Nije krio zadovoljstvo što je prvi put u ovom hrvatskom kraju.

- Konačno sam ovdje. Bilo je nekih problema oko nastupa, ali nećemo sad o tome. To smo silno željeli i, hvala Bogu, tu smo da zajedno pjevamo one pjesme stare, da napravimo jednu atmosferu kao što to radimo svugdje zajedno s našim narodom. Neka to bude ona prijateljska, dostojanstvena atmosfera, neka to bude ono zajedništvo koje ja nastojim promicati u svojim pjesmama - kazao je i u sljedećih sat vremena isporučio hitove nepoznate ovoj redakciji.

Objektivno gledano, Thompson nema bog zna kakav talent za javni nastup, govori između pjesama ako nisu utuživi onda su naprosto dosadni – reklo bi se da je to prije svega dobro uigran biznis. Ovoga puta je zakazao stilist pa tako pjevač nije nosio prepoznatljivu crnu odoru i kožne hlače, već neobavezni džins, crnu majicu i žute Timberlandice. Maču nije bilo ni traga.

Više od benda na pozornici bilo je zanimljivo promatrati sastav VIP lože u kojoj smo bili smješteni. Velimir Bujanec sa suprugom Ninom mogao je zaraditi pristojan honorar da je slikanje sa svakim štovateljem svoga lika i djela naplaćivao po kunu. Tko se nije slikao, barem mu je čvrsto stisnuo ruku ili ga potapšao po ramenu. Predviđamo da će fotografija Bujanca s tri redovnice postati viralni hit. Povjesničar Josip Jurčević, stalni gost Osječke televizije i Z1, također je uveličao koncert svojim prisustvom. Nešto kao koordinator redara, ustvari čovjek koji se najviše zabavljao, bio je Milan Vurdelja, bivši policajac s kriminalnim dosjeom iz Rijeke i Thompsonov kum. Od lokalnih ‘uglednika’ izdvojili bismo i marginalnu Vedranu Spadoni, riječku aktivisticu koja je javnosti, nažalost, postala poznata kada je 2015. na Riječkim ljetnim noćima jajima gađala gradonačelnika Vojka Obersnela i tadašnjeg ravnatelja Opere Marina Blaževića, a povrede je ni kriva ni dužna zadobila jedna članica orkestra HNK-a Ivana pl. Zajca. Bio je tu i Dinko Beaković, županijski vijećnik HDZ-a i najveći protivnik Zlatka Komadine. Atrakcija večeri bio je slikar Charles Billich, hrvatski emigrant iz Australije, ponosni mrzitelj Jugoslavije, dakle ljubitelj svega hrvatskog. Tokom cijelog koncerta Billich je u umjetničkom zanosu sjedio ispred stalka za platno i uživo portretirao Thompsona.

Pjevač je u Kostreni ranije tog dana odlikovan priznanjem UDVDR-a Kostrena za ‘neprocjenjiv doprinos nepobjedivosti Hrvata u ratu i miru’. Njegov dvodnevni boravak u Rijeci i sam koncert snimala je Z1 televizija.

Ugrubo procjenjujući, publiku su najvećim dijelom činili adolescenti i brojne obitelji s djecom i unucima. Najupečatljiviji dojam ostavio je prizor dječačića, ne starijeg od pet godina, koji zbunjeno sjedi na ramenima svoga oca i kojem ovaj, kao da je marioneta, upravlja malenom desnicom. Majice s grbom HOS-a i likom Ante Gotovine, transparenti iz Koprivnice, Tomislavgrada, Kupresa i Grobnika preplavili su dvoranu, a tu i tamo provirila bi poneka crna kapica.

Koncert je dva puta nakratko prekinut zbog paljenja baklji jer su organizatori i izvođači procijenili da je to opasno i nepoželjno, dok ustaški pozdrav ZDS koji je bezbroj puta ponovljen baš nikome nije zasmetao. Zdravorazumski gledano, baklja je posve bezopasna ako se njome ispravno rukuje, dok su pod opetovanom ustaškom parolom ljudi ubijani i protjerivani, ali kome je to važno.

Negdje u drugom satu koncerta atmosfera se zahuktala i dotad blagoglagoljivi pjevač zaoštrio je retoriku najavljujući svoju prvu pjesmu ‘Bojna Čavoglave’, referirajući se vjerojatno na aktualno suđenje u Slunju gdje ga se tereti za uzvikivanje pokliča ZDS na koncertu održanom u tom gradu prošle godine.

- Pjevat ćemo je onako kako smo je pjevali 1991. godine - poručio je.

Uslijedili su prepoznatljivi početni taktovi, a zatim i ustaški pozdrav kao sastavni dio pjesme. Već našpanana publika u tom je trenutku pala u trans, dok su neki od nas te večeri prvi put pomislili da dolazak na ovo mjesto nije bio dobra ideja. Redari na koncertu, inače članovi braniteljske udruge, nisu bili uračunljivi tokom izvođenja ove pjesme i nije jasno kako bi riješili eventualni problem da se on tada pojavio. Dopustili su dvojici momaka preskakanje ograde pa su svi zajedno uzdignutih desnica, kao da im život ovisi o tome, urlali stihove ‘Čavoglava’, a bilo je i suza. Srećom, to je značilo da se koncert bliži kraju. Na binu je izašao Charles Billich sa snopom papira na kojima je napravio desetak skica za budući Thompsonov portret, pa je ovaj odabrao najdraži. Billich je veselo pozdravio publiku iskazavši najdublje poštovanje Perkoviću, na što mu je ovaj uzvratio istom mjerom. Usput, čest prizor na koncertu bili su zagrljeni, znojni muškarci bez majica koji se udaraju glavama i ljube u čelo izražavajući plemensko-batinaške komplekse i tu neku ‘brate moj’ vrstu ljubavi.

Thompson je za kraj sačuvao najpoznatije pjesme kao što su ‘Geni kameni’ i ‘Lijepa li si’, a publika je kraj ispratila skandiranjem ‘Ovo je Rijeka!’ Iako je na početku nastupa kazao da probleme oko zabrane koncerta neće spominjati, završnicu je iskoristio kako bi se obratio onima koji misle da je nepoželjan.

- Nisam ni sumnjao u Rijeku, hvala vam! Ovo može biti poruka onima koji se nisu slagali da dođem: što ste, gospodo, ovdje mogli vidjeti večeras? Domoljublje! Obiteljske vrijednosti, vrijednosti Domovinskog rata, zajedništvo! - uzviknuo je Thompson, a mi smo se s kolegama iz prijateljske redakcije složili da su jedino indijske sapunice patetičnije od njegovih govora.

Nakon dva i pol sata dizanja morala za borbu protiv imaginarnog neprijatelja, uzvišenog patosa, iskazivanja ljubavi prema Bogu i domovini te uz skandiranje ustaških pozdrava, i ovaj bal u zagušljivom prostoru bio je završen. Izlazeći iz dvorane rulja je nakratko skandirala ‘Ubi Srbina’, a zapjevalo se i ‘Jasenovac i Gradiška Stara’. Ulizivanja nije bilo dosta pa je kraj koncerta ispraćen velebnim vatrometom, a tu negdje smo saznali životno važnu informaciju da će Thompson biti prisutan na nedjeljnoj misi u Kastvu.

Jedno je jasno: plamičak o uglađenoj i multikulturalnoj Rijeci na životu će održati još samo Vojko Obersnel s najbližim suradnicima, bez Zlatka Komadine, do 2021., a onda neka su Isus, Marija i svi sveci hrvatskoj luci različitosti na pomoći.

1/4