Odluka srpskog predsjednika Aleksandra Vučića da mandat za sastavljanje nove vlade povjeri dosadašnjoj ministrici državne uprave i lokalne samouprave Ani Brnabić izazvala je lavinu reakcija u kojima se začuđujuće malo govori o njoj, a puno više o Vučiću i njegovoj politici; zapravo se, kao što obično biva, iz tih reakcija ponajviše može iščitati o onima koji ih izriču i ispisuju. Osim homofoba koji su se ogorčeno usprotivili premijerskoj promociji Ane Brnabić zato što je deklarirana lezbijka, javno su se najviše razgolitili brojni proroci srpske demokracije, civilnog društva i ljudskih prava i sloboda. Mnogi među njima reagirali su s više žuči od većine oporbenih lidera kojima je to posao, a gorčina im je zamalo intenzivnija i od one koju su štrcali radikalni desničari koji su Vučićev odabir homoseksualne osobe za premijerku sveli na njegov definitivni zaokret prema prozapadnoj i odmak od proruske politike.

Bijes Dačićeva, a potom i Vučićeva koalicijskog partnera i notornog patrijarhalnog nacionalista Dragoljuba Markovića Palme ili ražalovanog muftije Muamera Zukorlića jednak je onome koji su po Ani Brnabić sručile primjerice Srbijanka Turajlić ili Vesna Pešić, dugogodišnje vedete demokratske političke scene i civilnog društva u Srbiji. I dok su Palma i Zukorlić očekivano najavili da neće glasati za njezin izbor zato što je homoseksualne orijentacije, Turajlić se na nju obrušila zato što je kao aktivistica civilnog sektora navodno pristala biti Vučićeva marioneta. Vesna Pešić je otišla korak dalje usporedivši je s ‘plastičnom kobasicom’ koju je, po beogradskoj čaršijskoj priči, Tito navodno servirao svojim suradnicima kako bi ih ponizio gledajući ih kako se muče razrezujući je i žvačući da bi mu se dodvorili. Tako je, po Vesni Pešić, sada Vučić svojim stranačkim i koalicijskim suradnicima i partnerima servirao nestranačku i homoseksualnu Anu Brnabić kako bi im još jednom pokazao tko je gazda i koga moraju slušati pa i kad ih tjera da gutaju ‘plastične kobasice’. Usto je sasula drvlje i kamenje na Brnabić zato što je sa svojih četrdesetak godina, po njoj, neiskusna političarka, ali i stoga jer je kao direktorica američke kompanije za razvoj vjetroparkova Continental Wind Serbia navodno udvornički demantirala da je Vučićev kum pokušao tu tvrtku reketariti; ta se priča, doduše, iz političkih kuloara bila prelila i u pojedine medije, ali bez dokaza, osim onih nastalih po sistemu rekla-kazala.

Među rijetkim liberalno-demokratskim stranačkim liderima, koji su uglavnom ostali suzdržani i samozatajni, svojom se reakcijom proslavio predsjednik Demokratske stranke Dragan Šutanovac, zaključivši da je Vučić tim izborom dodatno osnažio svoj sultanat: svoju autoritarnu vlast sultan Vučić ojačao je postavivši jednu od žena iz svojeg harema za velikog vezira, poručio je Šutanovac i ostao živ. U danima kad su mediji objavljivali da je u tridesetak godina višestranačja od ukupno tristotinjak ministara koji su prodefilirali srpskim vladama svega 38 žena obnašalo tu funkciju – pritom je Ana Brnabić prva žena kandidirana za premijerku – Šutanovac se, eto, dosjetio Vučiću na nos nabiti njegov sultanat jer, vidi vraga, u svom je kabinetu dosad imao pet žena, a jednu je čak odabrao da ga naslijedi na premijerskoj funkciji.

I dok su se srpski i ini političari, analitičari, medijski i drugi balkanolozi i srbolozi bavili javnim i tajnim Vučićevim političkim i društvenim porukama koje je plasirao kandidiranjem žene i homoseksualke za buduću premijerku, Savez pčelarskih organizacija Srbije na svojim je internetskim stranicama kratko poručio: ‘Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić večeras je objavio ime mandatara za sastav nove Vlade Republike Srbije, to je Ana Brnabić, veliki radnik, veliki čovjek i veliki prijatelj pčelarstva Srbije i SPOS-a, kao i počasni član SPOS-a. Čestitamo Ani Brnabić od srca, očekujemo još bolju i uspješniju suradnju na korist Srbije i srpskog pčelarstva. Ubijeđeni smo da će svojom vrednoćom, sposobnošću i agilnošću opravdati povjerenje svih nas.’ Posjetiteljima svog sajta pčelari su potom ponudili linkove na vijesti o suradnji Saveza s Anom Brnabić, iz kojih se vidi da im je puno pomogla u boljem organiziranju, razvijanju sustava subvencioniranja i povezivanju s europskim fondovima. Ništa revolucionarno, a njima očito itekako značajno.

Poput pčelara, na njezinu kandidaturu slično su reagirali i predstavnici stranih investitora u Srbiji, MMF-a, Svjetske banke, pojedinih lokalnih samouprava, udruga, ali i kolege ministri, odnosno oni koji su imali što reći o konkretnoj suradnji s njom, uglas hvaleći njezinu stručnost, marljivost, kooperativnost… Uza sav trud, u svom tom političkom i inom galimatijasu koji se spleo oko njezine premijerske kandidature nemoguće je bilo pronaći ijedan dokaz da je Ana Brnabić kao ministrica državne uprave i lokalne samouprave bila Vučićeva, SNS-ova ili bilo čija marioneta, a poprilično se informacija može skupiti o njezinim uspješnim aktivnostima u kratkom ministarskom mandatu: od ubrzane informatizacije i racionalizacije resora koji je vodila do reformskih zakonskih rješenja koje je pripremala kako bi državni aparat postao efikasniji servis građana i privrede, ali i kompatibilniji s europskim sustavima državne uprave i lokalne samouprave. Lako je pritom prepoznati da svi ti poslovi koje je obavljala sadržajno i metodološki ne odudaraju od onoga što je radila prije nego što je preuzela ministarsku funkciju, kad su je civilni sektor i mnogi drugi hvalili i proglašavali Europljankom godine u Srbiji. Ako Brnabić dosad nije bila puki Vučićev plaćenik koji provodi njegovu volju i ispunjava želje, zašto se sad s mnogih strana tako uporno tvrdi da će kao premijerka biti njegova marioneta? Je li razlog to što je u međuvremenu javno priznala da se na ministarskoj funkciji morala suočiti i sa svojim predrasudama koje je imala o Vučiću ili zato što je izjavila da je on kao premijer realizirao ono što je očekivala da će ostvariti Demokratska stranka i njezini lideri?

Među onima koji su se u medijima izjašnjavali o njezinoj premijerskoj kandidaturi bilo je i pripadnika gej zajednice: njihovi se stavovi o njoj razlikuju, a među najupečatljivije spadaju oni kojima je drago da će i Srbija konačno dobiti premijerku koja je i homoseksualka, ali kako su im Vučić i njegova politika mrski, nemaju previše očekivanja da će se zbog toga stanje u zemlji bitno popraviti, pa i ono vezano uz gej populaciju. Zdravorazumski je zaključiti da jedna lasta ne čini proljeće, ali kad se ona na nebu ipak pojavi, znak je da se ta sezona ozbiljno približava. Najgluplje bi bilo upucati lastu i proglasiti da proljeće u Srbiju nikad neće stići, odnosno da ta zemlja neće i ne može biti bolja i demokratskija samo stoga što su laste svoja gnijezda počele svijati i ispod Vučićeva krova, koji je sve sličniji onima na kakve su navikli u europskom susjedstvu.