Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a i vođa Domoljubne koalicije, u nedjelju je nastupio na predizbornom skupu svoje stranke u Rijeci. ‘Ovdje je hrvatstvo stoljećima njegovano, na tradiciji glagoljaštva, Frana Supila. I da, treba spomenuti Ivana pl. Zajca, oca najdomoljubnije hrvatske opere. To ime nosi i Hrvatsko narodno kazalište, kazalište koje, nažalost, više nije ni hrvatsko ni narodno, koje je postalo prostor kulturne okupacije u kojemu se izvrgava ruglu hrvatska kultura i hrvatski narod. I to ćemo promijeniti nakon 8. studenoga’, obećao je Karamarko, a Novi list izvještava da je svaki spomen Olivera Frljića, intendanta riječkog HNK, bio popraćen burnim neodobravanjem okupljenih HDZ-ovaca.
Što god (pre)pisao u svom izbornom programu i što god nemušto kazivao o svojim političkim planovima, utjerivanje straha u kosti neistomišljenicima i navještavanje obračuna s raznobojnim ‘okupatorima’ – manjinskim organizacijama, istaknutim kulturnjacima, antifašistima, javnim ličnostima… – to je jedino uvjerljivo što dolazi iz Karamarkovih usta. Zatiranje slobode i progon unutrašnjih neprijatelja – onih što, po Karamarkovom uvjerenju, ‘izvrgavaju ruglu hrvatsku kulturu i hrvatski narod’ – jedino je realno HDZ-ovo obećanje: ne brinite, to će biti realizirano! Čišćenje javnog života od svih koji se ne uklapaju u nacionalističko-ksenofobne okvire i svih koji bi propitivali ono što se ovdje ima smatrati neupitnim – to je jedina autentična Karamarkova ponuda Hrvatskoj, a sve one ekonomske i socijalne ispraznosti koje dotični usput izgovara samo su prigodna kamuflaža isukanog pendreka kao trajnog mentalnog stanja. Nacionalistička odmazda, potaknuta ponajprije Karamarkovim biografskim kompleksima i frustracijama, sparena sa željom za osobnom moći, jedino je što motivira i što istinski zanima šefa Domoljubne koalicije.
Pritom se ne obazire ni na odredbe Ustava koje govore o slobodi, ni na civilizacijska dostignuća, ni na zdrav razum: što je osvetničko pendrečenje cijele jedne zemlje u usporedbi s operacijom patriotskog dokazivanja Tomislava Karamarka, čovjeka koji je iskrenu srdžbu na proračunate zablude iz svog prošlog života pretvorio u isključivi sadržaj političkog programa za osvajanje vlasti?
