Pregovori vlasti i opozicije u Srbiji o pripremama za sljedeće parlamentarne izbore nisu ni počeli, a izgleda da su već i završili. Prije desetak dana, naime, srpske medije kao da je grom ošinuo kad su saznali da će se toga utorka na beogradskom Fakultetu političkih nauka (FPN) u organizaciji Soroševe Fondacije za otvoreno društvo za istim stolom naći predstavnici vladajućih naprednjaka i opozicije u lepezi od Saveza za Srbiju preko Pokreta slobodnih građana do Demokratske stranke Srbije. Već činjenica da do medija nisu doprle informacije da se taj skup s brojnim sudionicima već danima pripremao potakla je lavinu nagađanja.
Premda su Soroševa fondacija i FPN poručili da su upravo oni, u suradnji s još nekoliko civilnih udruga koje se bave izborima i izbornim procesima, organizirali razgovore vladajućih i opozicije, u medijima su se zakotrljale tvrdnje iz navodno pouzdanih izvora po kojima iza svega stoji Europska unija, ali odmah su se pojavile i varijante da su sve zakuhale američke diplomate.
Od tvrdnji ‘pouzdanih izvora’ ne odustaje se ni nakon što su dan poslije skupa njegovi organizatori izdali saopćenje za javnost u kojem kažu: ‘Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu i Fondacija za otvoreno društvo Srbija organizuju seriju okruglih stolova povodom redovnih parlamentarnih i lokalnih izbora koji bi trebalo da se održe na proleće 2020. godine. Izbori su centralno mesto demokratskog uređenja i važan izvor legitimiteta demokratske vlasti. Republika Srbija će uskoro obeležiti tridesetogodišnjicu od prvih izbora održanih nakon obnove višepartijskog sistema. I posle tri decenije izborni proces u Srbiji opterećen je brojnim problemima koji rezultiraju nesigurnošću i predstavljaju podlogu za osporavanje izbornih rezultata, dok građani iskazuju nepoverenje u institucije i izborne procese.’
Organizatori u saopćenju pojašnjavaju da su na prvom uvodnom okruglom stolu ‘učesnicima ponuđene analize izbornog procesa u celini sa problemima koje bi trebalo rešiti. Predstavnici Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) i Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID) predstavili su svoje analize i predložili set pitanja u izbornom procesu koji mogu da se reše ili saniraju u kratkom roku (do sledećih izbora) kao i probleme koji zahtevaju velike sistemske zahvate i koji dolaze na dnevni red nakon održavanja narednih izbora’. Zatim su najavili da će se na narednim skupovima razgovarati i raspravljati o četiri područja: ‘finansiranju kampanja, pristupu medijima i njihovoj kontroli, biračkom spisku i izbornoj administraciji, kao i obezbeđivanju biračkog prava svim građanima’.
No njihova objava da su ‘okrugli stolovi zamišljeni kao moderirane debate bez prisustva medija, što je bilo neophodno kako bi se u ovako delikatnom trenutku omogućila konstruktivna i otvorena rasprava’, pretvorila se u jabuku razdora, jer prvo su pojedini mediji počeli inzistirati da im se omogući izvještavanje s tih skupova kako njihovi sudionici ne bi mogli javnosti prodavati svaki svoju maglu, a zatim je i lider Saveza sa Srbiju (SzS) Dragan Đilas objavio da će na sljedećim okruglim stolovima sudjelovati samo ako će novinari s njih moći izvještavati.
Iz SzS-a su istovremeno poručili da na tim skupovima neće pregovarati o šest zahtjeva i 42 preporuke koje je definirala njihova stručna radna skupina kao uvjete koje vladajući moraju prihvatiti kako bi izbjegli bojkot izbora koji SzS već neko vrijeme najavljuje. Đilasov Savez očito nastoji okrugle stolove na FPN-u upregnuti u svoja kola jer ultimativno traži da se na njima samo potvrde njihovi zahtjevi i preporuke. Od toga sasvim je sigurno neće biti ništa.
Predsjednica Vlade Ana Brnabić je, naime, komentirajući prvi krug razgovora vladajućih i opozicije poručila: ‘Ali, koliko ja razumem razgovaralo se o tome kako promeniti demokratske tekovine koje su upravo ti ljudi ostavili, menjajući zakone da mogu da pobeđuju u svim uslovima, o tome kako da menjaju medijske uslove, koje su oni postavili, kako izmeniti poslovnik o radu Skupštine, a i njega su doneli, kao i o čitavom setu drugih zakona, a sve osim o biračkom spisku. Važno je baš o tome razgovarati kako bi im se dala lekcija kako srediti taj spisak i šta sve uraditi da bi on bio ažuran i dobar. Sve su to mogli da urade za 10 godina, a nisu. Mi smo uradili za dve.’ Drugim riječima, vladajući su spremni na korekcije u izbornom procesu koje se tiču biračkih spiskova i izborne administracije, ali ne i na one koje bi u izbornoj godini značajno mijenjale izborni proces.
Vučićevi naprednjaci sudjelovat će na okruglim stolovima Soroševe fondacije i FPN-a kako bi s jedne strane pokazali svijetu i domaćoj javnosti da su spremni na dijalog, ali im je s druge strane još važnije da i kroz seanse sa opozicijom već sada počnu potkopavati bojkot izbora koji najavljuje dio opozicije predvođen SzS-om. Bojkot izbora može uspjeti samo ako opozicija isprovocira masovnu apstinenciju birača. Na prošlim parlamentarnim izborima ukupno je glasalo oko tri milijuna i 770 tisuća birača od upisanih oko šest milijuna i 740 tisuća, odnosno njih oko 52 posto. Stručnjaci pritom procjenjuju da oko 1,5 milijuna upisanih birača zapravo ne živi u zemlji, pa i ne izlaze na izbore, zbog čega je izlaznost na izbore u Srbiji zapravo puno veća od spomenutog postotka. Zato smatraju da bojkot može uspjeti jedino ako broj birača koji će glasati padne ispod tri milijuna, a to graniči s nemogućom misijom jer po anketama SzS i stranke koje zagovaraju bojkot sada imaju skoro duplo manju podršku od potrebnih skoro 800 tisuća apstinenata, tako da i u slučaju kad bi svi oni bojkotirali izbore, njihov legitimitet ne bi bio doveden u pitanje.
SNS-ovo sudjelovanje na okruglim stolovima Soroševe fondacije i FPN-a prvi je njihov potez kojim idu u susret opozicijskoj kampanji za bojkotiranje izbora. Naprednjacima na ruku idu i stavovi organizatora dijaloga vlasti i opozicije. Soroševa fondacija i FPN, naime, domete svojih okruglih stolova svode na mjeru koja u ovom trenutku više odgovara naprednjačkoj vladajućoj većini, nego Đilasovm SzS-u koji prijeti bojkotom izbora ako se ne prihvate svi njihovi zahtjevi i preporuke za promjenu izbornog procesa. U svom saopćenju o tome oni kažu: ‘Uvažavajući princip da se izborni proces ne menja u izbornoj godini, smatramo da je važno pokrenuti širok dijalog o izborima u Republici Srbiji koji bi mogao da obezbedi unapređenje pojedinih delova izbornog procesa i izbornih uslova čak i u kratkom roku – pre održavanja narednih parlamentarnih i lokalnih izbora. Na duži rok, ovakav dijalog mogao bi da doprinese trajnom otklanjanju problema u izbornom sistemu kroz sveobuhvatnu reformu i uspostavljanju njegovog integriteta. Na taj način bi se učvrstio legitimitet demokratske vlasti i ojačalo poverenje građana u institucije i demokratski poredak.’
Soroševa fondacija i druge nevladine organizacije koje se bave izbornim procesima te profesori FPN-a dakle smatraju da je Srbiji nužna sveobuhvatna reforma izbornog sistema, ali ne prije sljedećih parlamentarnih izbora kao što traži opozicijski SzS, već u mandatu novog saziva parlamenta u kojemu njihovih zastupnika neće biti ako će uistinu bojkotirati izbore. Stoga ne čudi da je Đilasov SzS već sada počeo tražiti način kako da izbjegne sudjelovanje na okruglim stolovima Soroševe fondacije i FPN-a. No ultimativnim zahtjevima da se oni otvore medijima te nametanjem svoje reforme izbornog procesa, gurnuli su se u poziciju partibrejkersa koji u startu miniraju inicijativu civilnog sektora i sveučilišnih profesora kojom pokušavaju potaknuti vladajuće i opoziciju na reforme što bi ‘učvrstile legitimitet demokratske vlasti i ojačalo povjerenje građana u institucije i demokratski poredak’.
