>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Pitka voda i gospoda

Svestrani RTL-ov Boris Mišević povukao je potez dana: dočekao je ministre s bocom vode iz Slavonskog Broda, koja je prema zadnjem nalazu odgovarajuće inspekcije zdrava za piće. Ministar Milan Kujundžić, vragolan jedan, odbija otpiti iz boce i umuje kako je sve to ‘jedna priredba’. Eto, to su ti naši političari koji dijele sudbinu sa svojim narodom

Novi dan, N1, 4. travnja, 08:30

Ivica Puljak (Pametno) u ‘Novom danu’ je rekao da je car gol. Reforma obrazovanja je, objasnio je, ‘mrtva već neko vrijeme’ pa se sve svađe u koaliciji zapravo vode oko mrtvorođenčeta. ’Očito je neslaganje partnera iz koalicije. Ne mogu se dogovoriti ni o voditelju Ekspertne radne skupine’, rekao je Puljak. ‘To je najvažnija skupina za provedbu reforme, ali mi se čini da ministrica Divjak u posljednje vrijeme smanjuje njezinu važnost.’ O mogućem imenovanju ravnozemljaša Matka Glunčića na poziciju voditelja reforme Puljak kaže: ‘To bi bilo loše. On je praktički sudjelovao u rušenju prave kurikularne reforme, i sad imate apsurdnu situaciju da se ministrica bori protiv svog državnog tajnika, najbližeg suradnika ne želi na poziciji voditelja ERS-a.’ Glunčićev dolazak na čelno mjesto ERS-a bio bi konačan kraj svega, to bi bio poraz i same ministrice i, dogodi li se to, tad bi se trebala povući iz ove vlade’, rekao je Puljak, dodajući da bi reformu ‘trebalo zaustaviti, resetirati i krenuti iznova s temelja kolege Borisa Jokića’. Ispravno i – nemoguće!

Što je klasik – Tolstoj, HRT, 4. travnja, 21:30

Lav Tolstoj sanjao je, doznajemo iz razgovora s rusisticom Danijelom Lugarić Vukas, napisati roman u kojemu ne bi bilo klasičnih karaktera – dobrih ili zlih, pametnih ili glupih, jer je vjerovao da niti jedan čovjek nije samo dobar ili pametan (nekad je dobar, nekad nije), niti samo zao ili glup (isto tako). Kad čovjek gleda našu današnju scenu, ne može se oteti dojmu da je Lav Nikolajevič bio naivčina – njome šeće odveć mnogo karaktera koji su sušto zlo. No tko smo mi da sudimo klasiku?

Bila je ovo još jedna standardno dobra emisija ‘Što je klasik’ urednice i voditeljice Karoline Lisak Vidović. Emisija je posvećena romanu ‘Uskrsnuće’, svojedobno piščevoj najvećoj uspješnici, koja je danas potisnuta na marginu za račun ‘Ane Karenjine’ (nje se Tolstoj sramio jer ju je smatrao pulpom) i ‘Rata i mira’. U emisiji je prikazan i djelić ekranizacije romana koju su napravila braća Taviani, poznati fanovi ruskog pisca i utjecajnog pacifista (obožavali su ga Maček i Gandhi). ‘Uskrsnuće’ je, očito, prigodno odabrano kao izraz općeg religioznog duha koji od Karamarkove i Mostove vlade dominira Prisavljem (vjerskim sadržajem treba popuniti sve, od mise do vremenske prognoze), no ova emisija dokazuje da nije važno ‘što’ nego ‘kako’: pametni ljudi i u talibanskom okruženju znaju poroditi dobar sadržaj. (Zbog ovog je romana Tolstoj ekskomuniciran iz Crkve.) Sve emisije ‘Što je klasik’ možete vidjeti i na: https://www.facebook.com/stojeklasik

RTL Danas, 5. travnja, 18:30

Svestrani RTL-ov Boris Mišević, multipraktik, povukao je potez dana: ujutro je, prije sjednice Vlade, dočekao ministre s bocom vode iz Slavonskog Broda, koja je prema zadnjem nalazu odgovarajuće inspekcije zdrava za piće i neproblematična. Ministar prometa Oleg Butković, isprva pomalo zbunjen, na ponudu da popije vodu i tako potvrdi vjeru u državu koju reprezentira i institucije koje rade svoj posao, ispija ne samo prvih nekoliko gutljaja, već i ostatak sadržaja iz bočice. No ministar zdravstva Milan Kujundžić, vragolan jedan, odbija popiti vodu. ‘Sve je to jedna priredba, medijska priredba’, kaže Kujundžić, a na ponovljenu ponudu novinara opet odbija popiti vodu pa iznova umuje kako je sve to ‘jedna priredba’. Eto, to su ti naši političari koji dijele sudbinu sa svojim narodom. Miševiću, sjedi, pet!

Druga strana svega, HBO, 6. travnja, 20:30

Ovo sad je bolje od Slobinog doba, a Slobino doba je bilo gore od komunizma, kaže gđa Srbijanka Turajlić, glavna junakinja dokumentarca o beogradskoj obitelji koja je bila projugoslavenska, nekomunistička, socijaldemokratska, a ima bogato iskustvo loših tranzicija koje su prikazane u filmu: komunisti su im oduzeli imovinu, a njihovi nasljednici budućnost.Srbijanka Turajlić jedna je od najistaknutijih ličnosti srpske demokratske opozicije. Slobodan Milošević bio je, izvan svake sumnje, najgora ličnost srpske povijesti u cijelom njezinom trajanju: on je trasirao srpski put u propast, ali iza njega se postrojila i široka fronta domoljuba, pisaca, slikara, režisera, aforističara. Antikomunist Živojin Pavlović rekao je, dovoljno rano (negdje 1989.), kako će Titovo razdoblje biti upamćeno kao Periklovo doba kulture Južnih Slavena (Tito ga je zbog ‘Zasede’ prognao u Sloveniju, recimo to tako). Žika je bio u pravu. Komunisti su bili nasilni, ali su imali prosvjetiteljsku, modernizacijsku agendu i legitimaciju. Kad su propali, iza njih su došli političari lišeni vizije, gonjeni samo sebičnim interesima, intriganti, provincijalci. Mostarska tvornica Soko nekoć je proizvodila avione, 1989. počeli su raditi nadzvučni lovac s francuskim Mirageom, a danas rade škrinje za meso. I to je to. ‘Druga strana svega’ odličan je dokumentarac o srpskom putu u rat i propast. Obavezno pogledati.

Mladi papa, HBO on Demand

Za gledatelje koji žele pametno utrošiti više sati na neki dobar sadržaj preporučujemo Sorrentinovu seriju ‘Mladi papa’. U središtu priče je fiktivni lik, papa Pio XIII. Ime sugerira da je riječ o opakom konzervativcu i odmah vidimo – da, to je čovjek koji dijeli vrijednosti naših obiteljaša poput zabrane pobačaja, razvoda, kontracepcije i sl., ali nije razvratan, niti je licemjeran. (Lako je starcu ići putem vrline kad može odoljeti svakom iskušenju, ali kako iskušenju može odoljeti mladić? I sveti Augustin je u mladim danima bio razvratnik, a sveca je u sebi otkrio tek kad su mu hormoni prestali ludovati.) Papa Pio XIII. je siroče koje je iz dječjeg doma doguralo do vrha Crkve i ne koristi se, ali baš nikad, diplomatskim jezikom. Smatra da Krist na križu nije činio kompromise pa je riječ ‘kompromis’ izbacio iz svog jezika – posve suprotno duhu Vatikana.

Napolitanca Paola Sorrentina Emir Kusturica proglasio je najboljim režiserom na svijetu u ovome trenutku, što nije beznačajna preporuka. ’Kad to kažem, znam zašto govorim’, rekao je Kusturica. ‘On je najbolji zato što je razvio svoju poetiku i svoj jezik iz dva najznačajnija pravca europskog filma. To je nastavak talijanskog neorealizma, a optički i vizualno to je i francuski poetski realizam’, veli Nemanja. Estetika ovog Talijana je doista veličanstvena. Nakon Sergeja Ejzenštejna, Sergija Leonea i Kubricka, on je jedan od najvećih umjetnika kadriranja – svaki je njegov prizor umjetnička slika, i to kakva! Sorrentino se, poput Elema Klimova, majstorski zna koristiti tišinom, nijemim kadrovima koji, u kombinaciji s hodom kamere, daju začudne efekte.

1/1