Novosti

Politika

Pobuna u poreznom raju

Kineskim studentima i pokretu za građanski neposluh pridružile su se tisuće ljudi jer vlada odbija provesti zakonsku odredbu da se 2017. održe prvi demokratski izbori. No u Hong Kongu, gradu golemog bogatstva i velikih ekonomskih nejednakosti, građani traže i socijalno pravednije društvo

Prve velike demonstracije u Kini nakon masakra na Trgu Tiananmen 1989., započele su krajem rujna u Hong Kongu, autonomnom kineskom teritoriju koji je do 1997. godine bio britanska kolonija. Povod za demonstracije bila je odluka vlade da neće dozvoliti da se realizira odredba iz zakonodavnog okvira uspostavljenog nakon odlaska britanske uprave, prema kojoj bi se u Hong Kongu 2017. godine trebali održati prvi slobodi izbori. Umjesto toga, Peking je ponudio izbore na kojima bi se natjecala samo dva ili tri kandidata prethodno odobrena od strane izbornog vijeća u kojemu sjedi 1200 partijskih lojalista. Pritom kandidati moraju zadovoljiti dva kriterija: 50-postotnu podršku odbora i prema mjerilima centralne vlade dokazani 'patriotizam'. Budući da bi takva izborna procedura bila samo prividno slobodnija od postojeće, prema kojoj izborno vijeće direktno izabire upravitelja Hong Konga, nezadovoljni građani izašli su na ulice i blokirali poslovno i administrativno središte grada kako bi zaustavljanjem ekonomskih aktivnosti u tom bogatom financijskom središtu Azije vladu prisilili na pregovore.

Organizatori prosvjeda su Studentska federacija Hong Konga, na čelu sa 17-godišnjim Joshuom Wongom koji je prije dvije godine uspješno organizirao prosvjed protiv uvođenja 'patriotskog odgoja' u škole, i Occupy Central, prodemokratski pokret za građanski neposluh koji je još početkom prošle godine najavio blokadu gradskog središta ukoliko kineska vlada ne odobri slobodne izbore.

Umjesto slobodnih, Peking je ponudio izbore na kojima bi se natjecala samo dva ili tri kandidata prethodno odobrena od strane izbornog vijeća u kojemu sjedi 1200 partijskih lojalista

Budući da su vođe pokreta Occupy Central revni katolici, prosvjed je osmišljen u iznimno miroljubivoj atmosferi u kojoj nije bilo nasilja, prosvjednici su okupljenima dijelili hranu, vodu i kišobrane, smeće se sakupljalo i recikliralo, a nervoznim vozačima uz ispriku objašnjavalo zbog čega se ne mogu kretati središtem grada. Bila je to taktika privlačenja što većeg broja inače mahom apolitičnih građana Hong Konga, no neki su analitičari primijetili da je takvo ponašanje i izraz mentaliteta opsjednutog djelotvornošću i podčinjavanju pravilima u toj poreznoj oazi trgovine i financijskih usluga.

Prosvjedi su, osim toga, bili tempirani tako da se događaju u vrijeme dvodnevnog praznika kojim se obilježava osnivanje Narodne Republike Kine 1949. godine. Tisuće ljudi pridružile su se blokadi grada, a hongkonški upravitelj Leung Chun-ying u društvu kineskih dužnosnika doživio je neugodnosti prilikom svečanog obilježavanja praznika jer su prosvjednici zviždali na himnu i okrenuli leđa zastavi, pa je otkazana i ceremonija odavanja počasti ratnim herojima. Leung je odbio dati traženu ostavku, no pristao je razgovarati s predstavnicima prosvjednika.

Prvog vikenda prosvjeda policija je na prosvjednike nasrnula suzavcem, a nekoliko dana kasnije došlo je i do nasilja u središnjem gradskog kvartu Mong Kok. Nerede se tumačilo iznerviranošću zaposlenika i vlasnika biznisa, no vođe prosvjeda optužili su vladu da je na njih poslala pripadnike tamošnjih kriminalnih bandi, trijada. Kasnije su prosvjednici poštovali ultimatum vlade da raščiste neke dijelove grada, ali su vlasti istovremeno pristale na pregovore o ustavnim promjenama, vrhunac kojih će se dogoditi u petak.

Time se ujedno i realizirala procjena da kineska vlada neće ni popustiti ni nasilno ugušiti prosvjede, već će čekati da se oni ispušu. U tom cilju ona je upregla sve snage da spriječi širenje informacija o hongkonškim prosvjedima po ostatku zemlje, pa je u nedjelju 28. rujna, na dan kada je policija prosvjednike pokušala rastjerati suzavcem, zabilježena najveća cenzura interneta ove godine. Uz to što je nekoliko desetaka ljudi u Kini uhapšeno zbog podržavanja prosvjeda preko interneta, kineski cenzori uklonili su prosječno 152 na 10.000 postova na Weibou, kineskoj verziji Twittera sa 46 milijuna jedinstvenih korisnika dnevno. Cenzura društvenih medija bila je toliko djelotvorna da mase kineskih građana uopće nisu bile svjesne događaja u Hong Kongu. Što se pak tiče tradicionalnih medija, uz strogo kontrolirane kineske, i oni u samom Hong Kongu mahom su izražavali zabrinutost zbog ekonomskih posljedica demonstracija, a većina ih je objavila oglas poslovnih udruženja koja su preko cijele stranice osudila blokadu grada. Jedino je dnevnik na engleskom jeziku 'Apple Daily', lokalnog tajkuna Jimmyja Laija, otvoreno podržao demonstracije.

Kineska vlada na prosvjednike nije poslala policiju ne samo zato što bi to loše odjeknulo u svjetskoj javnosti i uspoređivalo se s masakrom iz 1989., već i zato što je na ulicama bilo više znatno ljudi nego što Hong Kong ima policajaca. No ukoliko se demonstracije budu odužile, kineskog predsjednika Xi Jinpinga doživjet će se kao neodlučnog, naročito u redovima partije, tim više ako se one kojim slučajem preliju i na druge sporne dijelove zemlje, poput Tibeta ili sjeverozapadne pokrajine Xinjiang, u kojoj polovicu od 22 milijuna stanovnika čine muslimani Ujguri.

Problem s Ujgurima eskalirao je 2009., kada su u sukobima tamošnjih nacionalista i policije poginule stotine ljudi. Prema riječima jedne od predstavnica Ujgura u egzilu, milijunašice Rebije Kadir, nakon toga događaja deseci ljudi nestali su ili su pogubljeni mimo sudskog procesa, a krajem rujna ujgurski ekonomist i pisac Ilham Tohti u Pekingu je osuđen na doživotni zatvor zbog separatizma. Rebija Kadir tvrdi da Svjetski kongres Ujgura nije proglasio samostalnost iz straha od krvoprolića, pa umjesto toga s vladom pokušava voditi dijalog, no dodaje da je tamošnja populacija sve nemirnija, a zabilježeni su i slučajevi pristupanja islamističkim pokretima na Bliskom istoku.

Masovni dolazak radnika iz unutrašnjosti ugrozio je radna mjesta lokalnim radnicima, mala poduzeća i obrti ustupili su mjesto luksuznim brendovima za bogate kineske turiste, a rast cijena nekretnina domaćem je stanovništvu onemogućio pristojno stanovanje

No Ujguri, pa čak i Hong Kong, za Kinu su manje presudni od odmetnutog Tajvana, otoka koji neformaliziranu autonomiju uživa još otkad se tamo nakon Drugog svjetskog rata pred komunistima sklonila dotadašnja kineska vlada. Nakon nacionalističke diktature Kuomintanga, Tajvan je sredinom 1970-ih započeo demokratske reforme, dobio vlastitu vladu i vojsku i postao jedan od azijskih ekonomskih tigrova, no vlada u Pekingu priželjkuje njegovo ujedinjenje s Kinom po principu 'jedna država, dva sustava', kakav se primjenjuje i u Hong Kongu. Tajvanski predsjednik Ma Ying-jeou javno je, međutim, podržao prosvjede u Hong Kongu i izjavio da bi ostvarivanje univerzalnog prava glasa tamošnjih građana 'uvelike pomoglo premostiti i mentalni jaz s obje strane Tajvanskog tjesnaca'. Kina i Tajvan posljednjih su godina potpisali brojne ekonomske ugovore koji su na Tajvanu doveli do preseljenja industrije, smanjenja plaća i povećanja ekonomskih razlika, a prošlog proljeća u Taipeiju su izbile demonstracije zbog potpisivanja ugovora o slobodnoj trgovini.

Sa svojih sedam milijuna stanovnika, Hong Kong se smatra najslobodnijom ekonomijom svijeta i sa 51.000 dolara osmi je na ljestvici prihoda po glavi stanovnika. Nezaposlenost iznosi samo 3,4 posto, a javni dug tek šest milijardi dolara, uz BDP od 380 milijardi dolara. No Hong Kong ima i jedan od najviših Gini indeksa ekonomske nejednakosti u zemljama razvijenog kapitalizma.

Prema principu 'jedna država, dva sustava' Peking kontrolira vojsku i vanjsku politiku, no građani poluotoka uživaju veće osobne slobode od onih koji žive u unutrašnjosti. Prilikom odlaska Britanaca očekivalo se da će se Kina tijekom vremena demokratizirati pa će i 20 godina kasnije u Hong Kongu biti moguće realizirati slobodne izbore, dok će mu ekonomska moć osigurati dobru pregovaračku poziciju. No Kina je u međuvremenu usponom vlastitih industrijskih središta ekonomski ugrozila poziciju Hong Konga, dok je masovni dolazak radnika iz unutrašnjosti oduzeo radna mjesta skupljim lokalnim radnicima. Mala poduzeća i obrti ustupili su mjesto luksuznim brendovima za bogate kineske turiste, a rast cijena nekretnina u jednom od najgušće naseljenih područja na svijetu domaćem je stanovništvu onemogućio pristojno stanovanje.

Recentne ankete pokazuju da su češće od studenata i starijih veterana demokratskih pokreta nezadovoljni mladi ljudi koji ne mogu pronaći posao jer su propale lokalne industrije, a banke i druge uslužne djelatnosti radije unajmljuju jeftine radnike iz unutrašnjosti nego obrazovane lokalce. U takvom neoliberalnom ozračju i recentni prosvjedi inspirirani su globalnim urbanim pokretima poput onih u SAD-u protiv bankarskog sektora ili u Turskoj protiv oduzimanja javnih prostora, a barem onoliko koliko se bune protiv autoritarnog političkog sustava u Pekingu, prosvjednici se protive i rastućim ekonomskim nejednakostima i traže socijalno pravednije uređenje. Sličnost s antikapitalističkim prosvjedima na Zapadu može se pronaći i u činjenici da one u Hong Kongu, unatoč tome što se njima traži više političkih sloboda, ne podržavaju ni vodeća federacija sindikata, ni trgovinske komore i poslovna udruženja, a ni vodeća opozicijska Demokratska stranka.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više