>

novosti logo

Kultura Kultura

Počasni rektorov redatelj

Kad se pogleda Sedlarov film, koji je od njega za gotovo 200.000 kuna naručio rektor Boras, jasno je da su materijalni troškovi ovog uratka sigurno neusporedivo manji od tog iznosa i da nije jasno kako je taj novac potrošen, kaže Nebojša Slijepčević

Prošli tjedan u emisiji Strah od slobode, na Radio Studentu, otkriveno je kako je Sveučilište u Zagrebu 2018. godine dodijelilo 198.750 tisuća kuna relativno nepoznatoj tvrtki Opis film za film ‘Počasni doktori Sveučilišta u Zagrebu’, čiju produkciju potpisuje rektor Damir Boras, a autor je Jakov Sedlar, inače rektorov kulturni savjetnik. Ovom viješću nisu bili samo filmaši bili zgroženi, jer je i laiku jasno da je filmić od devet minuta i 22 sekunde, koji je u međuvremenu skinut s You Tubea, itekako preplaćen. Film je, kako je opisao redatelj Nebojša Slijepčević, jedan od prvih koji je reagirao na Facebooku, napravljen isključivo od arhivskih materijala kojem su dodani off-ovi, a osim toga oko sredine filma pojavljuje se pogreška jer se nekoliko sekunda emitira crni ekran, kao sastavni dio filma.

- Kad se gleda samo izvedba filma, koja se sastoji od arhive spojene na off, ne mogu precizno reći koliko taj film košta. No materijalni troškovi ovog uratka sigurno su neusporedivo manji od 200 tisuća kuna. Ako je točan podatak da je to koštalo skoro 200 tisuća kuna, nejasno je kako je taj novac potrošen. To ne znači da kratki promotivni film ne može koštati toliko, može vrijediti puno više – kaže za Novosti Slijepčević, odnedavno i suradnik Akademije dramskih umjetnosti, sastavnice Sveučilišta koje je novac dalo nepoznatoj tvrtki, dok njihovi studenti koji se obrazuju upravo za taj posao, dobivaju neusporedivo manja sredstva.

Producent koji to nije

Naime, na nižim godinama studenti, tvrdi za Novosti, Goran Dević, redatelj, scenarist i profesor na ADU, dobiju oko 1000 kuna po vježbi od Ministarstva znanosti i obrazovanja, za diplomske filmove BA studija od HAVC-a dobiju 15. 000 kuna, a za završne magistarske filmove oko 30.000 kuna.

- Realni troškovi nastanka tih filmova su mnogo veći, a novac se troši za direktne troškove prijevoza, iznajmljivanja opreme koju ADU ne posjeduje ili smanjenih honorara profesionalaca koji znaju biti angažirani na studentskim filmovima. Ti profesionalci redovito cijenama izlaze Akademiji u susret – objašnjava Dević i dodaje kako studenti tijekom studija snimaju brojne vježbe.

- Svim tim vježbama je zajedničko da za svoju produkciju od matičnog Sveučilišta dobiju golu nulu kuna. 0 kn! Što je za cijelih 198 000 kn manje od ‘filma‘ ili kako već nazvati ovo što se u ime Sveučilišta vrtjelo na You Tubeu. Ti studentski filmovi, koje matično Sveučilište financira s nula kuna, u zadnjih pet godina dva puta su ušli u najuži izbor za nominaciju za studentskog Oscara, dobili su brojne nagrade za najbolje filmove u regiji, najbolje filmove na godišnjoj razini u Hrvatskoj, bili prikazani na festivalima kao što su oni u Parizu, Lisabonu ili Londonu. Prisustvo studentskih ADU filmova na najprestižnijim festivalima u regiji možemo smatrati gotovo pravilom. Neka mi čitatelji oproste ovo ‘hvaljenje‘ rezultatima naših studenata, ali čini mi se da je to jedini mogući odgovor na pitanje da li je ADU sposoban isproducirati namjenski film za matično Sveučilište - rekao je Dević.

A kako ADU od Sveučilišta ne dobiva stalna sredstva za svoju nastavnu produkciju, dok postoji permanentna potreba za opremom koja se brzo troši i zastarijeva, osim odlaska na festivale, oni često surađuju s drugim institucijama. Tako su radili spotove za Ministarstvo znanosti, HAK, AZOP i druge. Ipak, Borasu, čini se, studenti akademije nisu dovoljno dobri. No zato se on ne libi prihvatiti producentskog posla. A to je po Slijepčeviću glavni problem.

- Kao producent potpisan je netko tko s produkcijom nema veze, odnosno rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras. Tu stvar postaje skandaloznom. Čovjek se uhvatio posla za koji se neki ljudi školuju, a on se laički uhvatio produkcije i to na način koji je upitno legalan – kaže Slijepčević.

Dodaje i kako cijela stvar postaje dodatno uvredljiva kad se uzme u obzir da su hrvatski dokumentarni filmovi tragično podcijenjeni.

- Kad se pogleda posljednji HAVC-ov natječaj, prosječni odobreni budžet za dugometražni dokumentarni film je 240 tisuća kuna, što je druga krajnost jer to nije ni izdaleka dovoljno, no mi smo prisiljeni raditi u tim uvjetima. A kad se pogleda ovaj uradak, kojem je minuta neusporedivo skuplja, a trud daleko manji, postaje jasno da nije stvar u tome da nema novca za film, nego da postoje različite kaste u ovom društvu. Za neke postoji puno, a za neke nema ništa – ogorčen je Slijepčević.

Razbojnička banda, a ne država

A slično razmišlja i Dević. Kaže kako je sveukupno riječ o sramoti u svakom smislu.

- Gledam to kao na simptom bolesti našeg društva koje je na svim razinama izgubilo kriterije. I to ne od jučer. U samim temeljima ove države ugrađen je naopak princip po kome vlasnici birtija mogu postati preko noći vlasnici najtiražnijih novina, uzgajivačima cvijeća povjeravaju se cijele privredne grane, arheolog može voditi dom umirovljenika, monteri centralnog grijanja ili vozači mogu biti generali… Po istom principu i nevježe mogu snimati filmove. To je zapravo pomanjkanje vjerovanja u sam sistem, u samu državu. Jer što je država bez poštivanja zakonitosti i procedure nego razbojnička banda – objašnjava Dević te nastavlja:

- U konkretnom slučaju iznos za koji je naručeno ono što samo najdobronamjerniji mogu nazivati filmom je točno 2000 kuna ispod granice iznosa za koji je nužan javni natječaj pa se cijela priča može ljudski gledano smatrati samo stupidnom ili nakaradnom, ali vjerojatno zakonitom svinjarijom.

- Ako ima nešto pozitivno u cijeloj priči, to je činjenica da je i preko jednog ovako traljavog, diletantskog uratka koji će mnogi nakon ove polemike naprosto pogledati kao zajebanciju, moguće doći do vrijedne informacije da je jedan od posljednjih počasnih doktora našeg Sveučilišta ugledni znanstvenik Dragan Čović. U slobodno vrijeme od bavljenja znanosti čovjek je predsjednik HDZ-a BIH. Ne mogu da odolim da ovom prilikom citiram jedan njegov ‘znanstveni‘ tekst iz 1993.gGodine kad je od uprave logora na Heliodromu u Mostaru kao direktor Soko Mostar zatražio ovo: ‘Molim vas da nam za potrebe ZI Soko omogućite izuzimanje deset zatvorenika, a s ciljem obavljanja određenih poslova – podizanje i postavljanje zaštitne ograde oko ZI Soko… Osiguranje zatvorenika će obavljati Funkcija sigurnosti ZI Soko Mostar’.

Kasnije je naš počasni doktor na novinarsko pitanje o ropskom i besplatnom radu logoraša odgovorio ‘da u ratu nitko nije radio za novce‘. Čovjek je očito nadaren s riječima, moglo bi ga naše Sveučilište kandidirati za Nobelovu nagradu za književnost. Imate jednu mogućnost pogađati tko bi bio idealan autor da za 198.000 kuna snimi dokumentarni film o toj kandidaturi – ironičan je Dević.

No ovo nije prvi put da se s ADU čuju kritike na račun Borasa. Još u srpnju 38 nastavnika uputilo je Borasu otvoreno pismo u kojem su zatražili njegovu ostavku, jer je Sveučilište tvrtki Oluja film Jakova Sedlara isplatilo 274.750 kuna za financiranje filma ‘Hrvatske sportske legende‘. Dević misli kako će i sada uslijediti reakcija.

- Okretati leđa od ovakve nakaradne prakse smatram akademskim i građanskim kukavičlukom – zaključuje.

1/1