Novosti

Kronika

Пoчaст зa ‘нaрoднoг нeприjaтeљa’

Toмa Maксимoвић биo je прeдсeдник Oпштинe Бoрoвo oд 1936. дo 1941. гoдинe и дирeктoр фaбрикe Бaтa кoja je кaсниje прeрaслa у Бoрoвo, нajвeћи кoмбинaт гумe и oбућe у бившoj Jугoслaвиjи

Jflmn1ihiczz4wd4slyljbp7sn1

Borovski pododbor Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’ organizovao je okrugli sto posvećen Tomi Maksimoviću, čoveku koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji Borova i okoline. Toma Maksimović je rođen 29. marta 1895. godine u Brčkom, a umro je 16. februara 1958. godine u Beogradu. Bio je predsednik Opštine Borovo u periodu od 1936. do 1941. godine, direktor fabrike Bata koja je kasnije prerasla u najveći kombinat gume i obuće Borovo u bivšoj Jugoslaviji, predsednik Srpskog privrednog društva ‘Privrednik’ posle smrti osnivača Vladimira Matijevića i komesar za izbeglice u Srbiji za vreme Drugog svetskog rata. Okrugli sto pod nazivom ‘Toma Maksimović - narodni prijatelj’ upriličen je povodom 120. godišnjice njegovog rođenja.

- Ideja je nastala u saradnji sa Srpskim narodnim forumom. Namera nam je bila da osvežimo saznanja, od dokumenata do sećanja njegovih savremenika, o čoveku koji je puno toga učinio za Borovo, ali i da krenemo dalje s proučuvanjem njegovog lika i dela, kaže Sretenka Čaović, predsednica borovske Prosvjete. Po njenim rečima, skup je bio svojevrstan pomen Tomi Maksimoviću kojeg je posle Drugog svetskog rata, tadašnji režim proglasio za narodnog neprijatelja.

Maksimović je podigao ovo selo na takav nivo da se može ravnati sa nekim manjim gradovima – Đorđe Milosavljević (92)

- Oduzeta su mu sva građanska prava, oduzeta mu je imovina, bio je presuđen i odležao je u zatvoru. Rehabilitovan je 2008. godine zahvaljujući profesoru Milovanu Vujoviću iz Novog Sada koji je osnovao i Fond Tome Maksimovića za pomoć izbeglicama 1993. godine, podseća profesorka Čaović. Pre tih nesrećnih događaja Maksimović je svojim delima zadužio Borovo i njegove stanovnike. Zahvaljujući dolasku čeških industrijalca Tomaša i Jana Bate u ove krajeve i Tomi Maksimoviću, kao generalnom direktoru Batine fabrike i predsedniku opštine Borovo, Borovo je još 30-ih godina prošlog veka dobilo električnu energiju, ali i modernu školsku zgradu, jednu od najlepših na području tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Zato Tomu Maksimovića, poručuje njegov savremenik Đorđe Mirosavljević, treba slaviti kao sveca. ‘On je podigao ovo selo na takav nivo da se može ravnati sa nekim manjim gradovima’, ističe Mirosavljević koji se u fabrici Bata zaposlio 1. marta 1940. godine i lično je poznavao Maksimovića.

- Službeno sam odlazio kod njega u kancelariju za potrebe odeljenja u kojem sam radio. Svaki put mi se obraćao kao roditelj jer sam tada imao samo 17 godina i imao sam tremu. On je bio izuzetno prijatan, pošten, a rad i radnika je najviše cenio, seća se ovaj 92-godišnjak. Jedan od učesnika okruglog stola bio je i borovski vajar Mićun Nenezić, autor biste Tome Maksimovića koja danas krasi opštinsku većnicu. Nenezićev otac je 1931. godine učestvovao u gradnji nove fabrike.

- Dolasku Bate u Borovo posredovao je borovski sveštenik Bogdan Dejanović. Kada se Bata pojavio u obližnjem Dalju, tamošnji veleposednici su odbili ideju o izgradnji fabrike jer su se bojali da će izgubiti radnu snagu. Fabrika je nakon toga izgrađena u borovskom ataru, priča naš sagovornik. Zato Borovci kažu da Borovo naselje koje danas administrativno pripada gradu Vukovaru, zapravo leži na borovskoj zemlji. Izgradnja fabrike je unapredila standard stanovnika. Toma Maksimović je vodio računa i o obrazovanju, sportu i kulturi. Bio je veoma aktivan i u društveno-političkom životu zalažući se za ideju jugoslovenstva. Organizaciju okruglog stola inicirao je Zoran Kojić iz Srpskog narodnog foruma koji se godinama bavi proučavanjem lika i dela Tome Maksimovića.

- Počeo sam iz hobija, a kada sam spoznao kolika je bila veličina njegove ličnosti, to je postala moja strast. Toma Maksimović je bio veoma vešt i sposoban čovek, izraženih organizacionih sposobnosti. Uz Batu je imao mogućnost da vidi kako svet funkcioniše i da to prenese u jednu malu ruralnu sredinu kakvo je Borovo tada bilo. Nadam se da će dokumenti i saznanja do kojih smo došli ugledati svetlost dana u obliku jedne knjige, kaže Kojić.

Kombinat Borovo je 90-tih godina 20. veka zapošljavao oko 22 hiljade radnika i godišnje proizvodio 20 miliona pari kožne, gumene i PVC obuće te proizvode pneumatike i gumeno-tehničke robe. Danas u fabrici Borovo radi oko 800 radnika. Ipak, o vremenu Tome Maksimovića, osim ostataka fabrike i danas svedoče crvene stambene dvodomke ili četverodomke u Borovu naselju, u planski izgrađenom industrijskom Batinom naselju sa 122 objekta u pet kolonija, koje je zaštićeno kao kulturno dobro.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više