>

novosti logo

Piše Anja Kožul

Politika oprala ruke od projekta EPK

Dok ministrica kulture uporno šuti, na tribini o sudbini Rijeke kao Europske prijestolnice kulture Vojko Obersnel kazao je da novca za nastavak programa nema, a kulturnjaci su mu odgovorili da se nije smjelo dogoditi da u projektu, u čijem je središtu ideja rada, baš radnici dobiju otkaz

Dvoiposatna rasprava na tribini ‘EPK – što raditi’ održana je putem Zoom aplikacije u petak, 24. aprila, u organizaciji Sanje Bojanić, Marina Lukanovića i Nataše Antulov, nastavnika s Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.

Na tribini se problematizirala novonastala situacija u kojoj je 59 zaposlenica i zaposlenika tvrtke Rijeka 2020, zaduženih za realizaciju programa Europske prijestolnice kulture, dobilo otkaze, a na tu temu, kao i na cjelokupnu poziciju kulture i njezinih radnika, govorili su direktorica tvrtke Rijeka 2020 Emina Višnić, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, Snježana Prijić-Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci, Davor Mišković, voditelj udruge Drugo more i nositelja programskog pravca Dopolavoro i Damir Čargonja, predstavnik Novog turizma d.o.o. Razgovor je prenosila Radio Roža, a paneliste su činili kulturnjaci poput Vitomire Lončar, Aljoše Pužara, Ksenije Zec, Gorana Sergeja Pristaša, Marcella Marsa, Irene Kregar Šegote, Zvonimira Peranića i Daniele Urem.

Ljudi su mogli na čekanje ili nešto drugo, a ne da dobiju otkaz. Ideja rada je da se ljudi zadrže u radu, a ne da se karnevaliziraju velika događanja, kazao je Pužar

Nakon što je moderatorica Nataša Antulov konstatirala da je 17. aprila najavljena privremena obustava programa te da je otpušteno 59 radnika i radnica Rijeke 2020, Emina Višnić je dala poduži uvod u kojem je iznijela kronologiju događanja u zadnjih mjesec i pol dana koji su na kraju rezultirali drastičnim rezom.

Višnić govori da su odmah po proglašenju pandemije 12. marta postali svjesni činjenice da ne mogu računati na ista programska sredstva za EPK iz proračuna, te da su zbog nužnosti brzog djelovanja u kriznoj situaciji odlučili napraviti novi financijski i programski okvir. U početku su mislili sve zaposlenike poslati na godišnji odmor, a sve ugovore, kojih ima preko 100, staviti na moratorij do daljnjeg, drugim riječima – obustaviti sve troškove.

Naglašava da EPK nema sredstva koja sjede na njihovom računu jer novac dolazi u mjesečnim ratama. U prvom tjednu aprila vodstvo EPK sastalo se s gradonačelnikom Obersnelom i razmotrilo stanje potpune hibernacije, govori Višnić. Zajednički su zaključili da taj scenarij nije adekvatan, jer bi uveo previše rizika u održavanje projekta te da je bitno zadržati tvrtku makar s minimalnim brojem zaposlenih.

‘Scenarij o provedbi programa na ljeto postaje sve manje moguć, jer je postalo jasno da ćemo morati odustati od svih javnih događanja i početi misliti o kulturnim događanjima u potpuno novim uvjetima. Nakon tog sastanka potpuno smo promijenili pristup u izradi plana jer su se promijenili ulazni parametri, a naš optimizam jenjava. S gradonačelnikom smo se opet sastali 10. aprila kad smo zaključili privremenu nemogućnost obavljanja djelatnosti i trenutnu neizvjesnost financiranja projekta u smislu ukupnih sredstava za 2020. Skupština društva 14. aprila donijela je odluku o privremenoj nemogućnosti obavljanja većine djelatnosti te svođenje rada na nužne poslove. Donesena je odluka o višku radnika, njih 59 od kojih 54 dobiva otkaz ugovora o radu s mogućnošću povrata na posao’, sažela je Višnić.

Budući da su odbili scenarij potpunog zaustavljanja projekta, nude postupak u dvije faze: prva koja se odnosi na otpuštanje radnika, i druga, najkasnije u junu i julu, koja nudi dvije varijante, jednu s više i jednu s manje programa. Višnić navodi da je taj dokument poslan Ministarstvu kulture i PGŽ-u te da to nije finalni, nego polazišni dokument, što je opravdanje za komunikacijsku nevidljivost zadnjih tjedana.

Obersnel je procijenio je da bi za ‘novi’ EPK trebalo pronaći trideset milijuna kuna, ali da se ne može znati koliki će iznos na kraju biti osiguran za nastavak

Obersnel je procijenio je da bi za ‘novi’ EPK trebalo pronaći trideset milijuna kuna, ali da se ne može znati koliki će iznos na kraju biti osiguran za nastavak projekta. Kazao je da je činjenica da se kultura nije izborila za bolju poziciju, dodajući da nije fer Vladin potez kojim se, kroz državne mjere, osiguralo 4000 kuna za sportske trenere, a da nema iznosa za nezavisne umjetnike i ostale u kulturi.

Rektorica Prijić Samardžija je kazala da je ovo idealna situacija da se postavi pitanje što nije u redu s kulturom.

‘Čini se da je do ekstrema dovedena prekarijatska narav kulture. Moramo artikulirati spašavanje i kulture i radnika u kulturi. Čini se da su oni najranjiviji dio društva jer, evo, vidimo da se za poduzetnike i javne djelatnike nešto poduzima. Koliko god ministrica kulture spominjala da se čini sve, ona ne radi se dovoljno. Moram biti kritična prema Nini Obuljen Koržinek kada, gostujući na HTV-u na temu spašavanja kulture, nijednom riječju nije spomenula EPK, a to je nas Riječane strašno uvrijedilo. Svi se moramo smatrati odgovornima ako ne uspijemo vratiti projekt. Ne trebamo razmišljati koliko je teško ministrici kulture ili Europskoj komisiji, trebamo biti najambiciozniji od svih. Moramo biti realni i tražiti nemoguće’, rekla je Prijić Samardžija.

Voditelj programskog pravca Dopolavoro Davor Mišković kaže da je problem po kojem će se režimu nastaviti provedba programa.

‘Program se odvija, pripreme teku, ali u smanjenom opsegu. Sigurno su otpali spektakli koji zahtijevaju dolazak velikog broja ljudi. Sad će galerije biti otvorene pa treba vidjeti kako programe prikazivati i u fizičkom prostoru i online, iako internetski format rješenje za sve. Svi smo u prvih nekoliko dana i tjedana bili pod nekim tipom stresa, pitajući se kako dalje, bavili smo se više epidemijom, nego svojim poslom. Ne amnestira nas to, ali treba uzeti niz okolnosti kad se analizira cijela situacija’, objasnio je Mišković.

Tračak nade i trenutno najkonstruktivnije što se nudi u nevoljama koje su snašle je priprema projekta Sanje Bojanić ‘Kako spasiti EPK’ pri Europskoj kulturnoj fondaciji

Na tribini je najveća kritičarka funkcioniranja EPK u kriznoj situaciji bila Vitomira Lončar, koja je kazala da je suludo reorganiziranje projekta 12. marta te da je trebalo ranije reagirati. Negativno je ocijenila odnose s javnošću u ovoj tvrtki, rekavši da je PR bio nevidljiv i ljudima izvan i ljudima u samom projektu. Također, Lončar zamjera što nije razmotreno da se s programima ide online, pa kao primjer navodi parišku operu koja se izvodi s balkona. Konstatirala je da je jasno kako je situacija s EPK-om potpuno izgubljena, na što je Obersnel reagirao komentarom – besmisleno.

Marcell Mars, jedan od istraživača Centra za postdigitalne kulture pri Sveučilištu Coventry, nakon izlaganja Vitomire Lončar, kazao je da mu se čini da se ovdje desio sudar kultura.

‘Reality show, srljanje da se javljaš iz WC-a i pjevaš nije nova forma. EPK je trebao osigurati da se ljudi izraze, edukacija se ne može dogoditi samo online. Ključno je pitanje što napraviti kada 59 ljudi dobije otkaz. Trebamo vidjeti kako nas taj pritisak može natjerati da radimo. Ne znamo kako će oni preživjeti. Znam te ljude, oni koji su izgubili posao su kreativni i znaju raditi, nisu grabežljivci, poznaju politike iz perspektive solidarnosti’, kazao je Mars ocijenivši da je EPK bizaran, ciničan projekt koji ne može donijeti te politike solidarnosti. Damir Čargonja dodao je da je šokiran otpuštanjem radnika, pa se zapitao kako zadržati ljude u Rijeci.

Obersnel je zaključio kako bi kulturnjaci ‘malo bili nezavisni, a da malo politika pomogne, ovisno o situaciji’. Pozvao je sve prisutne da daju konkretan prijedlog na koji način realizirati dio projekta i otkud se može osigurati 900 tisuća kuna za otpuštene radnike. ‘Ako netko ima jasan prijedlog, ja ću sutra predložiti direktorici da ljude primi nazad’, rekao je Obersnel.

Od početnog stava da za otpuštene radnike još uvijek nisu potonule sve lađe, kroz raspravu se došlo do toga da je nemoguće očekivati da će ljudi biti vraćeni na posao, bar ne većina njih. Višnić je kazala da radnici i radnice itekako žele sudjelovati u projektu te da neki od njih čak žele raditi i volonterski. ‘Pomozite nam da ih vratimo, ako ne u EPK onda na druga radna mjesta u Rijeci’, apelirala je direktorica.

Sveučilišni profesor Aljoša Pužar kazao je da postoji doza bahatosti u riječkoj politici i da je cijela stvar s otpuštanjem radnika problematična zato što je u središtu programa ideja rada, promovirana kao središnje ideološko pitanje.

‘Nije problem samo u nepotizmu u Rijeci, nije problem ni u neodgovaranju na e-mail, u aljkavosti tipičnoj za Riječane, pa i za mene, ne zamjeram vam što ste kaotični i aljkavi, nego to što ideju rada - kojom ste mahali kao zastavom - niste stavili na prvo mjesto u ovoj situaciji. Nije se smjelo dogoditi da ti ljudi dobiju otkaz. Mogli su na čekanje ili nešto drugo. Ideja rada je da se ljudi zadrže u radu, a ne da se karnevaliziraju velika događanja. Znamo da se iza takvih velikih formi uvijek vuku dugovi. Ono što je rezultat projekta mogao biti mladi su ljudi čiji know-how raste, čija materijalna sigurnost raste, to su moji bivši studenti koji se na ovaj način grade. Vi ste te ljude, koje smatrate riječkim ponosom, trebali prigrliti, prije bilo kakvog programa i bilo čega drugog, ili barem pokazati nešto na razini želje. Iskoristite svoj manipulativni um i istaknite tu vražju solidarnost, prigrlite te mlade ljude, jer bez njih EPK je nula’, poentirao je Pužar.

Dramaturg Sergej Pristaš kazao je da se Rijeka trenutno nalazi u iznimno važnom povijesnom trenutku i da fokus treba biti ‘na kulturi, ne na repertoaru’.

Tračak nade i trenutno najkonstruktivnije što se nudi u nevoljama koje su snašle projekt EPK jest projekt u pripremi ‘Kako spasiti EPK’ pri Europskoj kulturnoj fondaciji. Sanja Bojanić koja stoji iza njega pozvala je sve da se angažiraju u tom smjeru, a organizatori tribine najavili su mogućnost još sličnih rasprava.

Cijelu tribinu možete poslušati ovdje.

1/1