Neuobičajeno brzo učinjeni su ključni koraci prema formiranju vlasti, odnosno Vlade na državnoj razini u Bosni i Hercegovini, neuobičajeno brzo ne samo za standarde Bosne i Hercegovine: izbori su, podsjetimo, održani 2. listopada. Vladajuća koalicija – koju čine HDZ, SNSD i stranke bošnjačko-građanske Osmorke predvođene SDP-om – izabrale su HDZ-ovku Borjanu Krišto za premijerku, a sad slijedi dogovor o imenima ministara i ministrica koji trebaju dobiti podršku većine u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Zasad se čini da će to ići brzo i da će se raditi o formalnosti.

Formiranje vlasti na razini bošnjačko-hrvatske Federacije BiH, međutim, moglo bi ići znatno teže i trajati znatno duže. Razlog je taj što Osmorka nema potrebnih 11 glasova u Klubu Bošnjaka Doma naroda federalnog Parlamenta: ta skupina partija ima 10 glasova, a Stranka demokratske akcije Bakira Izetbegovića 12 i Demokratska fronta Željka Komšića jedan glas.

Prema odluci Visokog predstavnika Christiana Schmidta, potrebno je 11 ruku da bi se moglo predlagati kandidate za predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH, a to je važno zbog toga što bez potpisa predsjednika i dva potpredsjednika ne može biti imenovana entitetska Vlada.

Kako sada stoje stvari, Izetbegović i Komšić – srditi jer njihovih stranaka neće biti u vlasti na državnom i entitetskom nivou – iskoristit će ovu situaciju u Klubu Bošnjaka u Domu naroda da blokiraju uspostavu nove vlasti. Postizborni dogovori, unatoč broju osvojenih glasova, učinili su političkog diletanta Izetbegovića najvećim izbornim gubitnikom, a sva je prilika da će on sam sebe učiniti – lošim gubitnikom. Naravno, postoji mogućnost da Schmidt u tom slučaju opet intervenira i da onemogući blokadu.

Kako će funkcionirati vlast koju čine Čovićev HDZ, Dodikov SNSD i Osmorka? Kolike su šanse da tako raznorodna koalicija potraje? Moglo bi se iznijeti podosta argumenata u prilog tezi da ovaj vladajući savez teško može održati do kraja mandata, ali postoje i dva koji govore suprotno.

Prvi je sadržaj koalicijskog sporazuma koji djeluje trezveno, nepretenciozno i više-manje fokusirano na bitno.

Drugi je taj što većina koalicijskih čelnika, čini se, ipak razumije da bi propuštanje ove prilike ozbiljno unazadilo i njihove karijere i Bosnu i Hercegovinu te ponovo vratilo moć u ruke Izetbegoviću i Komšiću koji su u prošle četiri godine dali najveći doprinos razbuktavanju međunacionalnih animoziteta i retoričkom povratku političkog života u ratne devedesete.