U zadnje vrijeme postao je trend da autori ozbiljnost svojih filmova pokušavaju dokazati dužinom rada na njima. Uvijek je tu riječ o godinama istraživanja, pomnom odabiru učesnika i tome slično, a kao rezultat obično dobijemo osrednja djelca iz kojih baš i nije najjasnije zašto su zahtijevala toliko vremena i truda. Tako i švedska sineastica Ninja Thyberg svoj dugometražni prvijenac "Užitak", koji je pobijedio na ovogodišnjem Motovunu te smo ga početkom rujna imali priliku vidjeti u Laubi u sklopu programa "Motovun u Zagrebu", promovira pričom o šest godina istraživanja američke pornoscene i biranju glavne glumice između čak tri i pol tisuće kandidatkinja (samo da bi se to odradilo trebalo je valjda pet godina). Osim toga, radeći na filmu, autorica je i sama doživjela silnu promjenu te, prema riječima glavne motovunske selektorice Milene Zajović koja je održala uvodnu riječ u Laubi, od antipornografske aktivistkinje postala redateljica takozvanih feminističkih pornića.
"Užitak" je nastavak autoričinih preokupacija iz njezina istoimena kratkog filma snimljenog 2013. i prikazanog u Cannesu (i dugometražni izdanak trebao je biti prikazan na vodećem svjetskom festivalu, ali to je njegovo izdanje otkazano zbog pandemije pa je premijera bila na također prestižnom Sundanceu), dakle bavi se pornografijom i njezinom pozadinom, a ponavlja se, kao bitan, i motiv dvostruke analne penetracije. U središtu zbivanja je mlada Šveđanka "umjetničkog imena" Bella Cherry (Sofia Kappel), koja dolazi u Ameriku s nakanom da postane pornozvijezda. To joj baš i ne polazi za rukom, ponajprije jer ima stanovitih problema sa snimanjem ekstremnih scena koje donose najveću popularnost, no ambicija je i dalje drži pa se probija do prestižnog glumačkog agenta Spieglera (Mark Spiegler glumi samog sebe) i naposljetku dobiva angažman uz trenutno najprestižniju Spieglerovu djevojku, Avu (Evelyn Claire). No put do tog uspjeha toliko je moralno upitan (izdaja najbolje prijateljice, inače kolegice iz branše), a utjeloviteljica uspjeha, Ava, toliko blazirana da Belli na kraju sve prisjedne.
Ninja Thyberg prikazuje obje strane pornoindustrije, i onu bolju (ništa se ne radi bez potpisanog i snimljenog pristanka, kolegijalnost i profesionalizam znaju biti na visokom nivou) i onu lošiju (beskrupuloznost, zavist, psihološka reduciranost, mehaničnost izvedbe), pri čemu su ključne dvije scene nasilnog seksa – u pozadini one koju režira žena stoji humana i visokoprofesionalna ekipa, u pozadini one koju režira muškarac naslućuje se poluamaterizam, a prividno razumijevanje za glumicu zapravo je neka vrsta emocionalne i profesionalne ucjene, dok je sama radnja na rubu silovanja.
Tako se iza onog što bi trebao biti objektivan pogled na fenomen pornografije krije feministička pristranost, no to nije glavni problem filma. On leži u manjku psihologije i stila (potonje se pokušava doseći uporabom dramatične sakralne glazbe), i višku predobro znanih dramaturških mehanizama (osim spomenutog prijateljstva koje se žrtvuje radi ostvarivanja uspjeha, tu su i perpetuiranje nasilja od strane žrtve te nagao i otvoren kraj koji kombinira doslovnost i simboličnost), što sve zajedno proizvodi osjećaj dosade, dok su glavni plusovi uvjerljiv (i hrabar) nastup (simpatične) debitantice Kappel u, nažalost, previše skučenoj ulozi, te relativna eksplicitnost u seksualnim prikazima, "kao što je i red" kad se tematizira pornografija. Film će biti provokativan uglavnom onima koji imaju skromno recepcijsko iskustvo s temom obrade, a zasigurno će malo koga iz temelja potresti kao recimo jedan film istinski provokativne psihoseksualne tematike, i to s ovih prostora – "Klip" Maje Miloš. Naspram tog ostvarenja, "Užitak" i nije neka poslastica.
