>

novosti logo

Politika / Svijet Politika / Svijet

Portugal bira ljevicu

António Costa vješto je vodio, u protekle četiri godine, dosadašnju portugalsku vladu sačinjenu od socijalista, Lijevoga bloka i komunista. Izgledno je da će i novu vladu formirati na jednakim ili sličnim principima, no međunarodni kontekst stavit će ga pred značajne izazove

Na izborima u Portugalu, održanima u nedjelju, 6. listopada, nadmoćno su pobijedili António Costa i njegova Socijalistička partija (PS, Partido Socialista) lijevoga centra. Povjerenje im je ukazalo oko 37 posto birača. Drugo je mjesto osvojila Socijaldemokratska partija (PSD, Partido Social Democrata), stranka desnoga centra. Ona je dobila oko 28 posto glasova. D’Hondtovom metodom konverzije glasova u mandate ti su rezultati donijeli PS-u 106 parlamentarnih mandata, a PSD-u 77, premda ovaj posljednji rezultat može biti nešto povećan. Još nisu naime raspodijeljena četiri mandata rezervirana za iseljenike, a birači u inozemstvu tradicionalno glasaju za PSD.

Na trećem je mjestu Lijevi blok (BE, Bloco de Esquerda), stranka lijevih socijalista, s oko deset posto glasova i 19 zastupnika, dok je na četvrtom mjestu Unitarna demokratska koalicija (CDU, Coligação Democrática Unitária), zajednička lista koja na izborima nastupa od 1987. Sačinjavaju je Portugalska komunistička partija (PCP, Partido Comunista Português) i Ekološka partija ‘Zeleni’ (PEV, Partido Ecologista ‘Os Verdes’). Koalicija je osvojila, sa sedam posto glasova, 12 mandata.

Četvrti tradicionalni dionik izbora, Demokratski socijalni centar (CDS, Centro Democrático Social), desne orijentacije, na nedjeljnim je izborima zaslužio četiri posto glasova i pet mandata. To je svega jedna trećina u odnosu na prethodne izbore i pitanje je hoće li ta raskoljena stranka uopće opstati nakon još jednoga mandata u opoziciji.

PS i PCP slijeva te PSD i CDS zdesna tradicionalni su sudionici izbornih nadmetanja i dominiraju još otkako je Pokret oružanih snaga 25. travnja 1974. lijevim vojnim udarom oborio salazarističku diktaturu i preveo Portugal u demokraciju.

Od prvih demokratskih izbora, nakon pada diktature, do ovih nedjeljnih, na vlasti se smjenjuju PS i PCP s jedne strane te PSD i CDS s druge strane, osim 1983. godine, kad su PS i PSD sačinili veliku koaliciju, pod nazivom Centralni blok (Bloco Central). Godine 1999. vodećoj se četvorki pridružio tada osnovan Lijevi blok, nastao od nezadovoljnika s lijevoga krila socijalista i desnoga krila komunista, i bio sudionik vlade svaki put kad su socijalisti osvajali izbore.

António Costa vješto je vodio, u protekle četiri godine, dosadašnju vladu sačinjenu upravo od socijalista, Lijevoga bloka i komunista. S obzirom na izborni rezultat, nema sumnje da će mu predsjednik republike Marcelo Rebelo de Sousa povjeriti još jedan mandat za sastavljanje vlade. Budući da u parlamentu ima 230 mandata, Costa će ponovo morati, nakon uobičajenoga kazališta sjena prilikom formiranja vlade, okupiti koaliciju, a Lijevi blok i komunisti teško mogu naći opravdanje da ne prihvate još jedan ulazak u koalicijsku vladu pod njegovim vodstvom.

Tko su najveći gubitnici i dobitnici ovih izbora? Najveći je gubitnik sam model reprezentativne demokracije. Naime, čak 45,5 posto birača, najviše do sada, nije smatralo vrijednim građanskoga napora da izađe na izbore i, ostavši kod kuće, prepustilo drugima da odlučuju o njihovoj sudbini. S druge pak strane, birači ipak nisu izabrali nijednu antisistemsku, protestnu partiju ili partiju bez ikakva programa, premda je i takvih bilo u ponudi.

Gubitnik je i ugled Portugala da ostane, kao do sada, uz Luksemburg i Maltu, jedna od samo triju država Europske unije bez ekstremne desnice u parlamentu. Jedan je naime mandat osvojila stranka Dosta! (Chega!), osnovana u travnju ove godine, krajnje desna populistička stranka. Kao politički program nudi ‘portugalski nacionalizam’, društveni konzervativizam, radikalan ekonomski liberalizam i zalaganje za sprečavanje migracija.

Socijaldemokrati su polučili najgori rezultat još od 1983. godine, kad su morali pristati na veliku koaliciju sa socijalistima. Demokratski socijalni centar također je gubitnik u odnosu na prošle izbore, s osvojenom svega trećinom mandata izborenih 2015. Njegov pad i funkcioniranje u budućnosti dodatno opterećuje ulazak u parlament dvaju novih mu konkurenata na desnici i ekstremnoj desnici: Liberalna inicijativa (IL, Iniciativa Liberal), desni centar, osnovana prije dvije godine, osvojila je svoj prvi parlamentarni mandat, kao i ekstreman Dosta!.

Komunisti su pak u nedjelju ostvarili najlošiji rezultat na parlamentarnim izborima otkako im je Revolucija karanfila omogućila da izlaze na izbore, premda im i broj sada izabranih zastupnika daje dovoljan koalicijski potencijal za formiranje vladine većine.

 Najveći gubitnik ovih izbora je sam model reprezentativne demokracije. Naime, čak 45,5 posto birača, najviše do sada, nije smatralo vrijednim građanskoga napora da na njih izađe

Glavni je dobitnik nesumnjivo dosadašnji premijer António Costa. U svom je prvom mandatu uspio izvući zemlju iz ralja ‘trojke’ Europske unije (Europska centralna banka, Međunarodni monetarni fond i Europska komisija), nametanja nerazumne štednje i daljnjeg smanjivanja budžetskih sredstava za socijalne politike što ih je provodila prethodna socijaldemokratska vlada od 2011. do 2015. godine. Kad je formirao koaliciju od socijalista, komunista i Lijevoga bloka, brojni su bili oni koji su sumnjali u opstanak na vlasti dotadašnjega gradonačelnika Lisabona, prethodno ministra unutrašnjih poslova i pravosuđa, pravnika porijeklom iz indijske Goe, nekadašnje portugalske kolonije.

Komunisti su se tad zauzimali za povećanje minimalne plaće i za izlazak iz eura, Lijevi se blok pak zauzimao za jačanje socijalnih politika, što je izazivalo snažno mrgođenje i negodovanje ‘trojke’, a desna opozicijska koalicija okupljena oko socijaldemokrata puhala mu je za vratom. Tad su Costinu koaliciju nazvali ‘skrpljevinom’ (geringonça), konstrukcijom koja je tako loše skrpana da će se ubrzo raspasti. No vještim manevriranjem Costa je uspio donijeti sva četiri državna proračuna, a s njima progresivno povećanje minimalne zajamčene plaće, porast mirovina i povratak 13. plaće ili mirovine te vratiti karijerno napredovanje u javnim i državnim službama, uz održanje ravnoteže između javnih prihoda i rashoda. Uspio je istovremeno i smanjiti deficit na najmanju razinu otkad je Portugal 1986. pristupio Evropskoj uniji. Rastao je i bruto društveni proizvod.

Stranka Ljudi-životinje-priroda (PAN, Pessoas-Animais-Natureza), također s lijevoga centra, zalaže se za ljudska prava, prava životinja i prirode i biocentrizam. Osvojila je četiri mandata, tri više no što je do sada imala, tako da i ona očekuje pozivnicu u koaliciju. Dobitnik je i stranka Slobodan (L, Livre), koju su 2014. na lijevoj sceni osnovali aktivisti iz Lijevoga bloka, jer im nije odgovarao način upravljanja strankom. Osvojila je jedan mandat.

Veoma je izgledno da će Costa ponovo formirati vladu na jednakim ili sličnim principima kao do sada i uspjeti okupiti sve stranke na lijevoj strani političke lepeze. No međunarodni kontekst stavit će ga u novom mandatu pred značajne izazove, kaže on sam u govoru nakon proglašenja izbornih rezultata. Čuvajući se bilo kakva trijumfalizma upozorio je da ‘danas postoje realnosti koje nitko ne može ignorirati, kao što su klimatske promjene koje traže hitne odluke, odlučujuće za našu budućnost, a traže političku stabilnost’. Očekivano usporavanje svjetske ekonomije također mu neće ići na ruku, kao ni njemačka recesija i Brexit.

A bilo bi zaista zanimljivo iz prikrajka promatrati izraz lica portugalskoga premijera, vođe koalicije s komunistima, ili predsjednika, dok im, u državnom posjetu, hrvatski predsjednik vlade ili republike budu iznosili floskulu od dvama totalitarizmima, kao što je to bilo prilikom posjeta Zagrebu svibnja 2017.

1/1