>

novosti logo

Kronika Kronika

Požuri druže, brže, još brže

Radne akcije spajale su intelektualnu i radničku omladinu raznih nacionalnosti, bile škole tehničkih znanja i osposobljavale su seosku omladine za stručna zanimanja

Starije generacije sjećaju se radnih akcija širom bivše nam države na kojima je sagrađeno mnogo objekata infrastrukture i uređene su velike površine, ali na kojima su se gradili i njihovi učesnici. Za razliku od susjedne Srbije gdje su se nekadašnji akcijaši unazad nekoliko godina ponovo organizirali, pa su krenuli u pomoć poplavljenim područjima, u Hrvatskoj se radne akcije smatraju ostatkom ‘socijalističkog mraka’. Bačene su u zaborav sve donedavno kad je pokrenuta inicijativa za njihovo ponovno oživljavanje.

S jedne strane, inicijativu je pokrenuo Tomislav Badovinac, javnosti poznat kao čelnik saveza društava Josip Broz Tito u Hrvatskoj, a koji je bio i predsjednik omladine u Jugoslaviji te rukovodilac na saveznim radnim akcijama. S omladinskim akcijama krenulo se već nakon sloma Kraljevine Jugoslavije kad se omladina uključila u prikupljanje i skrivanje zaostalog oružja poražene vojske, da bi u ratu bile formirane omladinske pozadinske formacije koje su na razne načine pomagale narodu i borcima osiguravale logistiku za vojsku i hranu za siromašne, što je bio jedinstven primjer u Evropi.

- Nakon rata obnovljene su i izgrađene nove pruge, prvi autoputovi, prve hidroelektrane, industrijski objekti, melioracijski sustavi, pa i cijeli novi gradovi, podsjeća Badovinac, dodajući da su se od 1946. do 1952. odvijale velike savezne akcije – izgradnja pruga Brčko - Banovići, Šamac - Sarajevo i autoputa Zagreb - Beograd.

Omladinske radne akcije imaju i lokalna obilježja u vidu gradnje komunalnih objekata kao što su domovi kulture, igrališta… Od 1958. Nastavljena je izgradnja autoputa od Ljubljane do Zagreba i od Beograda do Đevđelije kroz cijelu Jugoslaviju. Izgradnju objekata i bratskih odnosa među našim narodima, kao i radno zalaganje omladine mora se tumačiti kao dio izgradnje nove društvene svijesti.

- Bilo je nužno da samo omladina bude nosilac društvene akcije – kao subjekt, organizator i izvođač akcija, da rukovodi svojim aktivnostima i regulira unutrašnje odnose. Zato su ORA doprinijele da omladina sama sebe izgrađuje, spajale su intelektualnu i radničku omladinu raznih nacionalnosti, bile škole za sticanje tehničkih znanja i osposobljavanje seoske omladine za stručna zanimanja, kaže Badovinac i naglašava da je bitna osobina akcija bila dobrovoljnost i slobodna odluka pojedinca hoće li u njoj sudjelovati ili ne.

- Svaka savezna radna akcija je bila Jugoslavija u malom jer je omogućavala druženje mladih iz svih republika. Na svim ORA sudjelovalo je i nekoliko tisuća mladih ljudi sa svih kontinenata, međutim mi smo 90-ih na tu činjenicu zaboravili. To su kapitali za svaku državu osim na tzv. našu, kaže Badovinac i dodaje da su danas drugarstvo i bratstvo među omladinom i našim narodima pojam za podsmijeh jer su nove generacije suglasne s kapitalističkom vrednotama – profitom i eksploatacijom.

Iako dobrovoljni rad nije suglasan s kapitalističkim sistemom osim volonterstva u nevladinim organizacijama, postoje povoljni uvjeti da se uvede dobrovoljna radna služba i u Hrvatskoj. Jedna od aktivnosti bila bi okupljanje i druženje bivših akcijaša uz prigodan kulturni program.

- Drugo, treba učiniti napor da se uvede obavezna praksa studenata; umjesto nekadašnjih mjesec dana, oni bi dva vikenda imali obavezu da u ruralnim predjelima posjećuju i pomažu žiteljima, kako bi sagledali realnost života. Treće, trebalo bi formirati rezervne volonterske brigade koja bi se aktivirale po potrebi kod poplava ili nepogoda, a koje bi i dalje razvijale stečevine ORA.

Badovinac i mnogi drugi bivši akcijaši bili su učesnici okruglog stola o omladinskim radnim akcijama kao inspiraciji za razvoj evropske mobilnosti, kulture i volonterizma. Inicijator konferencije Dragomir Bokan kaže da, što se njega tiče, ideja o oživljavanju radnih nije došla od nostalgije za njima nego od mladih koji idu po evropskim projektima Erazmus, i potom starijima pričaju o radnim akcijama.

- Zašto ne bi uz pomoć web portala ispričali priču i napravili mrežu za svakog desetog Jugoslavena koji je sudjelovao na radnim akcijama, odnosno za 2,5 miliona ljudi koji su radeći proveli 25 dana?, kaže Bokan. Bio je komandant brigade na ORA-i ‘Sava’ koja je po njemu imala skoro savršen marketing.

- Uostalom, oko 1.000 akcijaša iz Istre već se okupljaju na Učki i oni će biti sastavni dio mreže, kaže Bokan i dodaje da će se preko kulturne mreže Jugoistočne Evrope obraditi tema akcija i pozvati sve koji su bili na njima da budu dio tima koji radi na mobilnosti i volonterstvu.

- Naravno, sad se neće forsirati kramp i lopata jer postoji mehanizacija, ali postoje i poslovi koji se mogu napraviti samo ručno. Pa i ove poplave su pokazale da ima dosta strojeva, ali nedostaje ljudi, kaže Bokan, dodajući da je to projekt koji kao i samu kulturnu mrežu može financirati EU, ali da je također nužno naći i sponzore, ali i napraviti pravni okvir za formiranje udruženja, što bi kaže, trebalo biti riješeno do narednog okupljanja bivših akcijaša.

Ove godine Sava je imala izrazito visok vodostaj, ali nije probila nasip koji su od 60-ih i velike poplave u Zagrebu gradili učesnici ORA ‘Sava’, što je dokaz da akcijaška priče itekako ‘drži vodu’.

1/1