>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Predizborno prestrojavanje

Hanžekovićev poslovno-politički model operiranja svodi se na primitivni koncept koji je u narodu poznat kao ‘ne sva jaja u jednu košaru’: Slobodna Dalmacija će biti pretvorena u glasilo HDZ-a, dok će Jutarnji list i Globus do parlamentarnih izbora figurirati kao liberalna glasila, a onda će vidjeti kojim je putem isplativije krenuti

Slobodna

Nakon što je kolumnu svog novinara Davora Krile ustupilo Tihomiru Dujmoviću, najnovijoj akviziciji iz promidžbenog odjela Hrvatske demokratske zajednice, nijemo uredništvo splitske Slobodne Dalmacije ukinulo je kolumnu i Borisu Dežuloviću, jednom od najvažnijih i najnagrađivanijih novinara i pisaca u Hrvatskoj i regiji u posljednjih četvrt stoljeća: kao šugavi alibi za taj dugo planirani politički potez iskorištena je skandalozna sudska presuda prema kojoj je Slobodnoj naloženo da isplati ukupno 150 hiljada kuna desetorici splitskih homofoba-intelektualaca o kojima je Dežulović pisao kao o gnjidama kad su 2012. godine javno iznijeli tezu da je ‘Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi’. Potom su Jurica Pavičić i Ante Tomić otkazali suradnju splitskom dnevniku, što je vjerojatno dodatno razveselilo HDZ-ove aktiviste iz uredništva Slobodne Dalmacije.

Dežulović, Tomić i Pavičić, inače, ostaju pisati u Globusu i Jutarnjem listu, izdanjima medijske kuće u čijem je sklopu i Slobodna Dalmacija, a riječ je o EPH-u u vlasništvu odvjetnika Marijana Hanžekovića. To, međutim, nije dokaz o kompanijskoj pogubljenosti i shizofreniji, nego svjedočanstvo o Hanžekovićevom poslovno-političkom modelu operiranja. Riječ je o primitivnom konceptu koji je u narodu poznat kao ‘ne sva jaja u jednu košaru’: Slobodna će biti pretvorena u glasilo HDZ-a, s obzirom na brojno biračko tijelo te stranke u Dalmaciji, dok će Jutarnji list i Globus do parlamentarnih izbora figurirati kao liberalna glasila, a onda će vidjeti kojim je putem isplativije krenuti. U ovom Hanžekovićevom modelu žrtve su novinari i novinarstvo, ali gazda novinare i novinarstvo doživljava samo kao polugu za realizaciju svojih političkih afiniteta i drugih poslovnih interesa koji su mnogo unosniji od novinskog biznisa. I nije Hanžeković u tome usamljen: čini se da njegovim stopama ubrzano kreće i Albert Faggian, vlasnik Novog lista.

Kanada

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko gostovao je među kanadskim Hrvatima i demonstrirao da nije sposoban politički govoriti ni o čemu drugom doli o ugroženosti Hrvatske i hrvatstva kojima prijeti porobljavanje i izumiranje u režiji prigodno iskonstruiranih unutrašnjih i vanjskih neprijatelja. Evo izbora iz Karamarkovog kanadskog ludovanja, koje citiramo prema portalu Lupiga:

- Mi se borimo za Hrvatsku. Ovo vrijeme neodoljivo podsjeća na devedesete godine. Opet isti, uvjetno rečeno, neprijatelj, u drugim uvjetima, pokušava isto, negirati hrvatsku državu. Oni ju ne vole. Njima je i hrvatska himna nešto smiješno, možda i suvišno, kao i hrvatski barjaci. To je ta borba.

- Kad je Tuđman govorio o pomirbi, ta ruka pomirenja kao da nije iskreno prihvaćena s druge strane. Jednog jutra su se probudili i shvatili da žive u Hrvatskoj. I što raditi? Ništa, treba naprosto preživjeti. Međutim, svaki put kad su došli na vlast, pokazali su svoje pravo lice. To je odmak, skepsa i cinizam prema Hrvatskoj. To je izrugivanje prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu.

- Hrvatska država nas je skupo koštala. Ne mislim na novac nego ljudske živote. Ubijeno je 15.000 ljudi. Preskupa je to država da bismo se njome kockali i da bismo dopustili da je neki relativiziraju. Neki kao da su zaboravili da se nešto značajno dogodilo. Izgrađen je tada zid slobode koji priječi da bilo koji totalitarizam ima utjecaj na hrvatskog čovjeka. Da, volimo reći ‘mi smo antifašisti’. Ali mi smo isto tako, dragi prijatelji, zbog krvavog i crnog iskustva koje imamo s komunizmom, antikomunisti i antitotalitaristi.

Udba

Za to vrijeme, u Hrvatskoj se nastavlja priča o tome da je Karamarko tokom osamdesetih godina bio doušnik jugoslavenske tajne policije. Priču je, podsjetimo, otvorio devedesetpetogodišnji Josip Manolić, kojemu ovih dana izlaze opsežni politički memoari, na što je Karamarko – poslije sedam dana šutnje – reagirao najavom tužbe protiv svog nekadašnjeg šefa Manolića, ali njega, Manolića, ta najava nije naročito uznemirila: izjavio je da se raduje sudskom epilogu. Potom se u novom broju tjednika Nacional javio Ante Barišić, bivši djelatnik zagrebačkog Centra Službe državne sigurnosti. ‘Točne su informacije prema kojima je Tomislav Karamarko bio doušnik Udbe. Služba državne sigurnosti (SDS ili Udba) vodila je akciju Trs, u kojoj su praćeni članovi laičke katoličke organizacije ‘Mi’ i procijenjeno je da je Karamarko bio prikladan da ga se uvede u taj suradnički proces’, izjavio je Barišić. Karamarko je ovog puta reagirao brže: ‘Nemam što komentirati optužbe Ante Barišića. To su bolesne teorije bolesnog čovjeka.’

Zenica

Zgražanje civiliziranog svijeta prošlog tjedna nije bilo rezervirano samo za Split i svastiku na poljudskom travnjaku. Kvalifikacijska utakmica za Europsko nogometno prvenstvo između Bosne i Hercegovine i Izraela u Zenici obilovala je ispadima antisemitizma: gažena je izraelska zastava, skandiralo se ‘Juden auf Wiedersehen’, a prilikom intoniranja izraelske himne zviždalo se i uzvikivalo ‘Palestina, Palestina’. Sjeme zla, koje je na ovim prostorima posijano ranih devedesetih godina – u vidu pljuvanja i relativiziranja antifašizma – pa zatim marljivo uzgajano kroz politiku, medije i školstvo, počinje, eto, davati zrele plodove.

1/1