>

novosti logo

Predsjednica Skitarović

Ne uspije li dokazati službeni karakter svog posjeta, a u ovom trenutku nije jasno koje bi čudo morala izvesti da u tome uspije, komisija predvođena Dalijom Orešković neće imati druge nego odlučiti da je posjet Kolinde Grabar-Kitarović Americi bio privatni i odmjeriti joj odgovarajuću kaznu. To će zapravo značiti da je predsjednica pokušala prevariti državu

Dvogodišnja konzumacije predsjedničke funkcije, pomiješana s agresivnim viškom ambicije i tragičnim deficitima kad je riječ o razumijevanju političke uloge u kojoj se našla spletom okolnosti, devastirala je hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović dodir s realnošću i mogućnost zdravog poimanja same sebe, pa se na drugu godišnjicu svog izbora dovela pred političku provaliju: ako i ne napravi korak naprijed, teško da će se do kraja mandata uspjeti vratiti na sigurno odstojanje od ruba ponora. Predsjednica se toliko udaljila od realnosti da je uvjerena kako može provesti sedam dana u Sjedinjenim Američkim Državama o državnom trošku, a da javnosti ne predoči precizne podatke o tome s kime se, kad i zašto susrela: normalno bi, naravno, bilo da građani sve te podatke znaju danima prije nego što se predsjednica uputila na prekooceanski let, ali hrvatski građani te podatke, eto, ne mogu doznati ni nakon njezinog povratka. Osim da se, nakon što su novinari počeli propitivati razloge njezinog ‘službenog’ boravka u Washingtonu, sastala s Marcom Rubiom, ultrakonzervativnim senatorom iz Floride, i Damonom M. Wilsonom, izvršnim potpredsjednikom think-tanka koji se zove Atlantsko vijeće.

U paničnom vađenju, Kolinda Grabar-Kitarović zaboravila je da predsjednica države u demokratskom poretku ne može i ne smije održavati tajne sastanke s nepoznatim ljudima

‘Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović boravi službeno u Sjedinjenim Američkim Državama, zajedno sa šeficom kabineta Natalijom Hmelinom. Za vrijeme boravka predsjednica će imati sastanke s predstavnicima političkog i društvenog života te nevladinog sektora. Predsjednica je išla redovitim komercijalnim letom’, bilo je sve što je saopćio Ured predsjednice, kad je već morao, a morao je, pod pritiskom novinarskih pitanja i prijava protiv predsjednice Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, tek četvrtog dana njezinog boravka u SAD-u. Ničim izazvano ubacivanje informacije o putovanju ‘redovitim komercijalnim letom’ bilo je jasan znak da je predsjednica uhvaćena u vrlo neugodnoj situaciji, jer se odmah počela služiti prozirnim trikovima: to da je letjela komercijalnom linijom imalo je funkciju smirivanja široke javnosti u pogledu troškova puta, ali najviši hrvatski državni dužnosnici ionako u Sjedinjene Države uvijek putuju na taj način, s obzirom na to da tehničke karakteristike Vladinog aviona ne omogućuju toliki dolet. To je bila prva u nizu obmana u predsjedničinoj kriznoj operaciji priručnog pretvaranja jednog sedmodnevnog privatnog izleta financiranog iz proračuna u službeni posjet s nesagledivim pozitivnim efektima za budućnost Hrvatske. Svi naredni potezi predstavljali su još eksplicitnije dokaze o predsjedničinom nerazumijevanju političke funkcije koju zauzima, jer predsjednica ne zna da ‘nije majka Muju karala zato što je kocko, nego zato što se vadio’.

‘Ovo je službeni posjet i usredotočen na to da se iskoristi ovaj trenutak između dvije administracije da se Hrvatska pozicionira kao čimbenik koji će aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike’, izjavila je Grabar-Kitarović petog dana svog boravka u Americi HTV-ovoj novinarki Branki Slavici, dok su stajale pred vanjskom ogradom Bijele kuće. Još je dodala: ‘Ovaj posjet je usmjeren na to kako bi se ljude koji su trenutno u američkoj administraciji ili će biti ili su bliski Trumpu ili su bliski Republikanskoj ili su bliski Demokratskoj stranci na bilo koji način, osvijestilo o problemima Hrvatske, o problemima jugoistočne Europe i činjenici da mi ne možemo kao država koja je geografski i kada je riječ o broju ljudi mala, čekati da nas netko stavi na agendu, nego se mi moramo sami nametnuti, dakle biti ovdje.’

Kakvi su to uopće ljudi koji ne žele objaviti da su se sreli s predsjednicom jedne države, kakva god bila i ta država i ta predsjednica, koja je pritom upravo zbog tih susreta potegnula na daleki i skupi put?

A tko su ti ljudi ‘koji su trenutno u američkoj administraciji ili će biti ili su bliski Trumpu ili su bliski Republikanskoj ili su bliski Demokratskoj stranci na bilo koji način’? O tome je Grabar-Kitarović petog dana američke ekskurzije kazala ovo: ‘Susrela sam se s jako puno ljudi. Neki od njih će vam sami objaviti na svojem Twitteru ili Facebook-profilu da smo se sastali, ali neki od njih nisu imena koja žele biti prominentna u medijima i ja to poštujem.’ Tog dana senator Rubio objavio je fotografiju susreta s hrvatskom predsjednicom, a dva dana kasnije to je učinio i gospodin Wilson. I nitko više. U paničnom vađenju, Kolinda Grabar-Kitarović zaboravila je da predsjednica države u demokratskom poretku ne može i ne smije održavati tajne sastanke s nepoznatim ljudima, pogotovo ne tokom službenih boravaka u inozemstvu. Predsjednica države ne smije trošiti državni novac na prekooceanska putovanja radi susreta s ljudima ‘koji ne žele biti prominentni u medijima’. I kakvi su to uopće ljudi koji ne žele objaviti da su se sreli s predsjednicom jedne države, kakva god bila i ta država i ta predsjednica, koja je pritom upravo zbog tih susreta potegnula na daleki i skupi put? Šefovi narkokartela? Trgovci oružjem i obogaćenim uranom? Tko god da jesu, ako uopće postoje, sigurno je da nisu članovi Trumpovog tranzicijskog tima, jer taj tim objavljuje podatke o svojim sastancima. ‘Bio je to privatni posjet sa službenim kontaktima’, ocijenio je predsjednik parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač, inače donedavni ministar vanjskih poslova i šef predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović.

Predsjednica države ne smije o javnom trošku putovati u inozemstvo radi misterioznih sijela s neidentificiranim ljudima, jer bi onda cijeli svoj mandat hladno mogla provesti na službenim putovanjima o čijem bismo službenom karakteru predsjednici trebali vjerovati na riječ. Uostalom, na riječ joj se povjerovalo kad je početkom prošle godine zatražila smjenu ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića: kazala je samo da je Lozančić ‘izgubio njezino povjerenje’ – ni kako, ni zašto – i to je bilo dovoljno za smjenu šefa tajne službe. Sad bismo joj trebali povjerovati na riječ da je u Ameriku putovala službeno, em da bi ‘aktivno sudjelovala u kreiranju američke vanjske politike’, em da bi – po vlastitom priznanju – lobirala za ukidanje viza hrvatskim državljanima koji putuju u SAD. Čak kad bi ovo potonje i bilo točno, i čak kad bi bilo poznato s kime je unutar administracije razgovarala na tu temu, nije posao predsjednice države da lobira za državu među nižepozicioniranim dužnosnicima i (neutjecajnim) senatorima i kongresmenima, nego da je predstavlja u zemlji i svijetu u skladu s ovlastima koje joj je dao Ustav. Predsjednica to, međutim, uporno odbija shvatiti i uporno čini štetu pokušavajući biti korisna, odnosno pokušavajući ukazati na vlastitu važnost, sposobnost i neumornost. U slučaju Milana Bandića, Zoran Milanović to je nazvao ‘hiperaktivnim glavinjanjem’.

‘Moram reći da sam jako zadovoljna posjetom. Malo sam optimističnija nego kad sam došla. Mislim da se ipak puno više može napraviti nego što smo to mislili. Mislim da se predsjednika Trumpa duboko podcjenjuje kad je riječ o vanjskoj politici i strategiji koju će imati i držim da Hrvatska ima jako puno prostora da kao saveznica SAD-a napravi puno, ne samo za sebe nego za cijeli prostor jugoistoka Europe, naravno i za transatlantsku zajednicu’, zaključila je Grabar-Kitarović za HTV posljednjeg, sedmog dana svog američkog putovanja, premda nije jasno na temelju čega je to zaključila, jer se nije susrela ni s Trumpom ni s bilo kime iz njegove tranzicijske ekipe. Što joj je izazvalo optimizam? Razgovori s Rubiom, Wilsonom i Brankom Slavicom?

Pod uvjetom da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa bude dosljedno i hladnokrvno, kao što je bilo kad se radilo o Tomislavu Karamarku, i pod uvjetom da opozicijsko-medijski angažman bude ozbiljniji, kao što je također bio u Karamarkovom slučaju, predsjednica Republike suočit će se u idućih mjesec-dva s krizom koju teško može politički preživjeti. Ne uspije li dokazati službeni karakter svog posjeta, a u ovom trenutku nije jasno koje bi čudo morala izvesti da u tome uspije, komisija predvođena Dalijom Orešković neće imati druge nego odlučiti da je predsjedničin posjet Americi bio privatni i odmjeriti joj odgovarajuću kaznu. Takva odluka značit će, zapravo, da je Kolinda Grabar-Kitarović pokušala prevariti državu i da je lagala javnosti kad je uhvaćena u pokušaju prevare. Ne mora zbog toga nužno doći do formalnog aktiviranja članka 105. Ustava koji govori o proceduri utvrđivanja ‘posebne odgovornosti predsjednika Republike’, no čak ni u ovakvoj zemlji ne čini se dugoročno mogućim ostanak na predsjedničkoj funkciji nakon službenog pravorijeka o iznošenju laži pred javnost. Nepodnošenje ostavke, naime, značilo bi samo odgodu neslavnog političkog kraja, odnosno samo još dublje uvaljivanje u blato koje je sama proizvela. A naučili smo da nije majka Muju…

Iza domoljubne zavjese

Kad budete čitali ovaj tekst, raspolagat ćete informacijama kojima njegov autor ne raspolaže, jer su ‘Novosti’ otišle u štampariju prije nego što je, u srijedu navečer, predsjednica Grabar-Kitarović gostovala u emisiji Tihomira Dujmovića ‘Iza zavjese’ na Hrvatskoj televiziji: znat ćete dakle kojim se misaonim vratolomijama u međuvremenu domislila u pokušaju da privatni izlet pretvori u službeno putovanje. Sama odluka da sjedne nasuprot Tihomiru Dujmoviću, svom obožavatelju i desničarskom fanatiku, govori da joj nije do intervjuiranja, nego do toga da, neometana novinarskim pitanjima, nahrani naciju još jednom porcijom nesuvislih obrazloženja i ispraznog domoljublja. To je učinila i najavljujući na Facebooku svoje gostovanje kod Dujmovića: ‘Uvijek mi je na prvom mjestu dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana i sve što činim, u zemlji i inozemstvu, usmjereno je na povratak optimizma i vjere u nas same. Nemojte dopustiti da vas obeshrabre oni kojima ništa ne predstavlja ni hrvatska država ni hrvatske institucije.’

1/1