>

novosti logo

Predstavljena knjiga Davora Konjikušića 'Crveno svjetlo' o jugoslavenskoj partizanskoj fotografiji

Napraviti ovakvu knjigu u Hrvatskoj čin je građanske hrabrosti jer se suprotstavlja mainstreamu, što je veliki plus za autora, a velika sramota za državu, rekao je Hrvoje Klasić

Da se napravi ovakva knjiga bila je potrebna velika hrabrost, rečeno je na u četvrtak navečer na predstavljanju knjige 'Crveno svjetlo - Jugoslavenska partizanska fotografija i društveni pokret 1941. - 1945.' novinara Novosti Davora Konjikušića u Novinarskom domu u Zagrebu.

Podsjetivši da je riječ o opsežnoj fotografskoj studiji s preko 500 ilustracija u kojima se analiziraju partizanske fotografije nastale od 1941.-1945. godine, ali i ono što se s njima dešavalo poslije 1990. Moderator, urednik Novosti Boris Postnikov, naglasio je da bi u nekim normalnim okolnostima posao koji je napravio Konjikušić radile institucije.

- Bila je potrebna hrabrost da se radi na ovakvom istraživanju - rekao je Postnikov.

- Vrijednost ove knjige vidljiva je na više razina - naglasio je historičar Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. - Prva je društvena jer je takva knjiga nastala u zemlji u kojoj se ruše spomenici NOB-u i nastoje postaviti ustašama; u zemlji u kojoj predstavnici vlasti odlaze na komemoracije poginulim kvislinzima, ali ne i partizanima; u zemlji u kojoj se izmišljaju partizanski, a negiraju fašistički zločini. U takvoj državi napraviti ovakvu knjigu čin je građanske hrabrosti jer se suprotstavlja mainstreamu, što je veliki plus za autora, a velika sramota za državu - rekao je Klasić, podsjetivši da se antifašistička borba i sve vezano za nju stavlja na marginu što se treba promijeniti.

- Druga razina vrijednosti je što se autor uhvatio teme i pristupa koji hrvatski povjesničari izbjegavaju, pa je ta knjiga velika stvar za hrvatsku historiografiju. Druge zemlje imaju istraženu povijest Drugog svjetskog rata, a mi se u odnosu prema tom dijelu povijesti ne samo vraćeni na nulu, nego i ispod nje - rekao je Klasić.

Kao treću vrijednost knjige naveo je interdisciplinarnost jer istraživanja moraju imati i komponente povijesti umjetnosti, sociologije, psihologije i drugih znanosti, što je sve obuhvaćeno u knjizi.

- Fotografija je u ovoj knjizi i subjekt i objekt i trebamo je vratiti u fokus interesa i na njeno pravo mjesto u društvu,. Nažalost, današnje su mlade generacije više zbunjene, nego zainteresirane za te fenomene - podvukao je Klasić.

Sanja Horvatinčić iz Instituta za povijest umjetnosti podsjetila je da su u knjizi obuhvaćena tri vremenska razdoblja.

- Primarno je vrijeme nastajanja fotografije, od 1941. do 1945. prije kojeg je fotografija bila uz male izuzetke u funkciji građanske samoreprezentacije. Knjiga odgovara i na pitanje tko su bili ljudi iza fotoaparata koji su snimili te fotografije i to u teškim okolnostima kad nije bilo osnovnih uvjeta za njihovu izradu. A ni sami fotografi nisu znali hoće li preživjeti naredni dan - rekla je Sanja Horvatinčić.

Istaknula je da se studija bavi odnosnom estetike i politike, odnosno propagande, što je zavisilo o razvoju nadležnih institucija koje su se bavile fotografijom. Opisano je i vrijeme pobjede od 1945. do 1990., kao i vrijeme prisilnog zaborava od 1990. naovamo.

- Danas se zaboravljene fotografije nanovo otkrivaju, a tome pomaže i proces digitalizacije i činjenja fotografija sve više vidljivijima i dostupnijima na internetu - istaknula je Sanja Horvatinčić.

Naglasivši da je na knjizi radio manje od tri godine, autor je kazao da se na početku suočio s pitanjem odakle krenuti. Pozabavio se historijatom fotografija od Pariške komune preko pitanja kome su fotografije između Prvog i Drugog svjetskog rata bile namijenjene, pa do intenzivnih istraživanja i brojnih razgovora s njihovim autorima i iz drugih zemalja.

- O partizanskoj fotografiji, kao i o partizanskoj borbi koja je bila općejugoslavenska, ne može se govoriti iz nacionalne perspektive. Prekretnica u odnosu prema fotografiji je 1944. godina. Pitanje je kako iz današnje perspektive kontekstualizirati partizansku fotografije - rekao je Konjikušić koji je ocijenio da bi istraživanja o fotografiji trebalo proširiti i na mediteranski bazen s obzirom na partizanski pokret u, na primjer, Grčkoj.

Prisutnima se obratio i 92-godišnji Franjo Cvrtila koji je kao dječak otišao u partizane i bio jedan iz plejade ratnih i poslijeratnih fotografa.

- Hrabro je u ovo vrijeme napisati ovakvu knjigu - rekao je i naglasio da je nacionalizam veliko zlo i da u partizanima nikad nitko nije pitao tko je koje nacije ili vjere, rekao je i dobio aplauz kao i ostali učesnici u raspravi.

Knjigu su izdali beogradska Rosa Luxemburg Stiftung i zagrebački Kolektor - Centar za vizualne umjetnosti. Više o knjizi možete pročitati u tekstu Igora Lasića, objavljenom u tjedniku Novosti.

1/4