Posljednja dva desetljeća aktualna ministrica gospodarstva Martina Dalić na glasu je kao ozbiljna i trezvena ekonomistica koja se ne libi kazati ‘istinu’ o prevelikom javnom sektoru, nužnosti privatizacije tvrtki u državnom (su)vlasništvu, racionalnom raspolaganju proračunskim rashodima i povećanju pravne sigurnosti za strane investiture u Hrvatskoj.
Nezapamćeni državni intervencionizam u slučaju Agrokora ministrica Dalić branila je tezom o spasu više desetaka tisuća radnih mjesta, koje bi naučnica Dalić još jučer bila spremna prepustiti logici slobodnog tržišta
Kao državna tajnica i kreatorica predizbornog gospodarskog programa u mandatu Ive Sanadera promovirala je nužnost strukturnih reformi i tezu što manjeg upliva države u ekonomske procese. U dosljedno iskrenom istupu prije tri godine dekonstruirala je priču o strukturnim reformama i ekonomiji kao nadideološkoj materiji, ističući da je riječ o prvorazrednom ideološkom pitanju, s ciljem da se društvom proširi djelovanje tržišta i privatnog sektora, nasuprot socijalističkom mentalitetu. U razdoblju između rada u državnoj službi i odlaska u odjel Međunarodnog monetarnog fonda zadužen za Srbiju, Dalić je pozivala zagovornike takvih ideja da se ugledaju u nju pa s tipkovnica i blogova prijeđu u polje konkretnog političkog djelovanja i prošire vjeru u slabo regulirano tržište.
Otkad je početkom 2017. godine došla na poziciju ministrice gospodarstva, Dalić je međutim povukla niz poteza koji izmiču teorijskim učenjima liberalnog kapitalizma, koristeći se pritom iracionalnim argumentima kako bi opravdala suučesništvo u nečemu što negira njen dosadašnji društveno-politički rad; ukratko, svega onoga što je dotad kao ekonomska liberalka zastupala i što, dakako, i dalje promovira u medijskim nastupima. Iako je od početka najavila uvođenje mjera za povećanje investicijske klime i pravne sigurnosti u Hrvatskoj, upravo je kao ministrica gospodarstva u više navrata uvjetovala njihovo narušavanje za potrebe očuvanja stranačkog rejtinga HDZ-a. Paralelno s time, i mimo javnog fokusa, kroz javne politike i više zakonskih rješenja proturala je ‘ekonomski liberalizam’ koji bi dugoročno mogao uzrokovati dodatno srozavanje radničkih prava, uzurpaciju javnog prostora i još jače pogodovanje krupnom kapitalu.
Odmah po dolasku u Vladu Martina Dalić započela je s promoviranjem niza mjera za smanjenje birokratskih pritisaka na poduzetnike. Vlada je, između ostalog, usvojila Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva, prenijevši tako prijedloge vlade Tihomira Oreškovića koji su imali zadaću poboljšati investicijsku klimu, smanjiti pravni i birokratski pritisak na privatni sektor i povećati pravnu sigurnost za ulagače, što je po mišljenju ministrice Dalić bio jedan od velikih problema hrvatskog gospodarstva.
U Akcijskom planu za rasterećenje gospodarstva, uz pomoć Hrvatske udruge poslodavaca, resorno ministarstvo proglasilo je prava radnika ‘administrativnim opterećenjem’, bez savjetovanja sa sindikatima
U isto vrijeme, međutim, ministrica je postala jednom od ključnih protagonistica nekoliko kontroverznih epizoda: one su varirale od ekstremnog državnog intervencionizma pa do optužbi za pogodovanje određenim poslovnim subjektima.
U prvim danima mandata Dalić je radila na promociji otkupa dionica INA-e, zbog čega je prijavljena za sukob interesa, jer joj je suprug Niko Dalić obnašao dužnost člana uprave ove kompanije. Iako je tvrdila da sve radi isključivo u interesu Republike Hrvatske, sama renacionalizacija ove, dvojbeno isplative energetske kompanije izmicala je svakoj logici koju je promovirala dojučerašnja znanstvenica Dalić. No ona je zdušno branila i promovirala taj postupak, zajedno s prijedlogom da se 25 posto minus jedna dionica profitabilnog HEP-a izlista na burzi kroz inicijalnu javnu ponudu. Premda je jasna pozadina takvog promišljanja u Vladi – da se, naime, kapitalom iz HEP-a namiri dio novca za kupnju INA-e – ministrica je javnosti nedavno poručila da će se time omogućiti ‘transparentnije poslovanje’ te ‘kvalitetno i profesionalno upravljanje kompanijom’. ‘Uklonit će se prostor za uhljebništvo, jer kompanije izlistane na burzi moraju poštivati veće standarde poslovanja, uključujući i standarde zapošljavanja’, poručila je Dalić, profesionalna akvizicija stranke na vlasti koja je patentirala ‘uhljebništvo’ u javnim kompanijama, pa tako i u HEP-u i koja, uzgred, traži da se s tog istog tržišta u državne ruke vrati druga tvrtka.
‘Transparentnost’, jedan od propulzivnijih liberalnih ideologema i diskurzivni standard ekonomistice Dalić, pokazala se posebno izlišnom kad je dobila ključnu ulogu u kreiranju posebnog zakona za spas kompanije posrnulog HDZ-ovog tajkuna Ivice Todorića.
Iako će ministrica gospodarstva, suprotno logici i brojkama, tvrditi da se kreiranje zakona ne odnosi samo na Agrokor – što je nedavno demantirao i sam premijer Andrej Plenković, uvijeno priznajući da je zakon nastao baš zbog Agrokora – ona će od prvoga dana sasvim netransparentno kriti imena vanjskih konzultanata koji su radili na zakonu, mada je u javnosti obznanjeno da su neki od njih možda i trgovali dionicama Agrokorovih kompanija. Nezapamćeni državni intervencionizam koji bi svakom ekonomskom liberalu bio prijezira vrijedan potez, ministrica Dalić branila je tezom o spasu više desetaka tisuća radnih mjesta, koje bi naučnica Dalić još jučer bila spremna prepustiti logici slobodnog tržišta.
U takvom ambijentu, u kojem je prije nekoliko dana dobila i anonimnu kaznenu prijavu, Dalić ništa drugačije nije nastupala ni po pitanju politike zbog koje je dovedena na poziciju ministrice. Pitanje ulagačke klime došlo je na dnevni red nakon što je zastupnik MOST-a Miro Bulj u saborskoj raspravi spomenuo problem izgradnje termoelektrane na jezeru Peruča, projektu protiv kojeg je peticiju potpisalo 15 tisuća ljudi iz Cetinske krajine, dok dio stručnjaka upozorava na moguće štetne utjecaje na prirodu. Dalić je odgovorila da se radi o lažima i da će projekt donijeti razvoj ovoga kraja. ‘To je područje koje je za komunističke vladavine doživjelo teško iseljavanje. Umjetno jezero namjerno je napravljeno da bi se Hrvati iselili. Moja je djedovina ispod tog jezera, a vi se brinete za iseljavanja. Može vas biti sram. Ne mogu više slušati ove laži’, poručila je ministrica, pridruživši se tako krdu HDZ-ovih desničarskih urlikavaca koji u javnom prostoru šire infantilne i nadasve iracionalne tvrdnje o pošastima komunizma. Nakon ovog ispada, čak je i Slobodna Dalmacija objavila reportažu u kojoj je pokazano da iseljavanje s područja Peruče nije vršeno po nacionalnom ključu, jer su raseljeni i Srbi i Hrvati.
U intervju Hrvatskom radiju Dalić je dodatno branila svoj istup i projekt sporne termoelektrane, zdvajajući nad činjenicom da brojne investicije u ovoj državi teško prolaze. ‘Ako je ova epizoda način na koji će u hrvatskom javnom prostoru veća pozornost poprimiti rasprava o pitanju kako je moguće da u Hrvatskoj, sukladno hrvatskim propisima, vrlo često ništa nije moguće i vrlo često je nemoguće investirati, onda sam vrlo zadovoljna. Kao što svi znamo, Irska je prepuna golf igrališta, u Hrvatskoj to nije moguće’, poručila je Dalić, koristeći kao ključni pokazatelj nepovoljne investicijske klime i činjenicu da je ‘Hrvatska na arbitraži u Washingtonu po pitanju investicija koje ne idu’.
Na Međunarodnom trgovinskom sudu u Washingtonu Hrvatska doista sudjeluje kao tužena strana u ukupno sedam slučajeva, ali njihov sadržaj sugerira sasvim drugačije zaključke od birokratske blokade koju imputira ministrica Dalić. Između ostalog, u dva slučaja banke tuže Hrvatsku zbog konverzije švicarskog franka, MOL je podnio tužbu zbog ugovora INA-e i nepoštivanja ugovora koji je sklopljen zahvaljujući korupciji HDZ-ove vrhuške. Hrvatska je u manjem postotku tužena zbog izravnih ulaganja, a dosadašnji parnični saldo ide joj u korist. Naime, u dva slučaja spomenuti sud je odbacio tužbe stranih korporacija, inače ulagača u turizam, kao neosnovane. Što se tiče tužbe investitora zbog posrnulog golf-kompleksa iznad Dubrovnika, nad kojim ministrica također zdvaja, taj projekt nisu rušili samo poslovnoj klimi nenaklonjeni aktivisti, kako se može zaključiti iz njezinih izjava, već je u posljednjih godinu dana više sudskih instanci donijelo presude kojima je poništena lokacijska dozvola, ali i rješenja resornih ministarstava kojima se on amenuje. Štoviše, nedavno je i nova HDZ-ova gradska vlast Dubrovnika dala do znanja da odustaje od projekta, pod obrazloženjem da je ‘golf smokvin list za apartmanizaciju Srđa’.
Toliko o problemima s investicijama na sudovima i argumentima koji ne negiraju samo mišljenje lokalne zajednice nego i odluke pravne države, na koje se ministrica Dalić često poziva. Čak i kad, naime, dođe do zaustavljanja investicijskih projekata zbog njihove pravomoćno utvrđene štetnosti ili političke korupcije, refleksi demokratskih tijela i građanska participacija karakteriziraju se kao štetna i suvišna strana u tom konfliktu. Suprotno tome, iz opisanih slučajeva je vidljivo da je nemali doprinos tužbama dala koruptivna politika HDZ-a i njihovih ispostava na lokalnoj razini. Rukovodimo li se pak logikom ministrice Dalić o stvaranju ‘pravne nesigurnosti’ za investicije, onda je i ona kroz sukreiranje lex Agrokora, posljedičnim prijetnjama tužbama ruskih kreditora i dojučerašnjeg privatnog vlasnika, osobno odgovorna za kardinalni primjer takve prakse.
Sudeći prema nizu prijedloga zakona i strategija aktualne Vlade, s naglaskom na Ministarstvo gospodarstva Martine Dalić, takva politika i otpor građana u budućnosti će dodatno dolaziti do izražaja. Ovih dana je završena rasprava o prijedlogu Zakona o strateškim investicijskim projektima, koji je četiri godine predmetom oštrih kritika sindikata i dijela civilnog društva pod obrazloženjem da podilazi krupnom kapitalu nauštrb lokalnih zajednica i javnog interesa, što zbog snižavanja standarda za ulagače, što zbog činjenice da se zakonom omogućuje otuđivanje nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, uključujući šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, javne ceste i javno vodno dobro, i to neposrednom pogodbom.
Početkom rujna okončano je i javno savjetovanje o nacrtu prijedloga novog Zakona o šumama, prema kojem se šumama posebne namjene proglašavaju one u kojima se mogu graditi igrališta za golf i slični sportsko-rekreacijski objekti. U isto vrijeme promoviran je i Zakon o koncesijama koji je izazvao revolt javnosti, posebno mještana na otocima, zbog bojazni da će cementirati mogućnost uzurpacije pomorskog dobra i predaje koncesija u ruke podobnih kompanija, što se, uostalom, i dosad često događalo.
Paralelno s tim, u spomenutom Akcijskom planu za rasterećenje gospodarstva, uz pomoć Hrvatske udruge poslodavaca, resorno ministarstvo proglasilo je prava radnika ‘administrativnim opterećenjem’, bez savjetovanja sa sindikatima. Od 1,5 milijardi kuna koliko je predviđeno za rasterećenje gospodarstva i stvaranje ‘poticajne investicijske klime’, oko 1,3 milijarde odnosi se na zaštitu na radu, odnosno smanjenje obavljanja specifičnih zdravstvenih pregleda i drugih standarda zaštite na radu.
U drugim dokumentima za povećanje poslovne klime veličaju se pak sporazumi o slobodnoj trgovini koji su u brojnim istraživanjima pokazali štetnost po radnička prava i pravnu neovisnost Republike Hrvatske, uz nastavak duboke fleksibilizacije radnog zakonodavstva koju je najznačajnije provodila vlada Zorana Milanovića. Sindikalisti s kojima smo razgovarali smatraju da će se dogodine otvoriti i pitanje novih izmjena Zakona o radu, s ciljem da se nastavi podilaženje poduzetnicima nauštrb, dakako, radničkih prava.
Dok se zaziva racionalno korištenje proračuna, Vlada promovira novi Zakon o braniteljima, koji će državu prema procjenama koštati više od pet milijardi kuna u narednih deset godina, baš kao i kupnja borbenih zrakoplova. Umjesto reforme lokalne samouprave, koju ekonomisti poput Martine Dalić ističu kao akutni problem, Vlada donosi promjene kojima će smanjiti kontrolu lokalnih političara, inače često najzaslužnijih za koruptivna djelovanja u slučaju stranih investicija.
Ekonomska liberalka Dalić prešutno podržava ili aktivno sudjeluje u ovim politikama, koje s jedne strane iracionalno napuhuju proračunske izdatke za pothranjivanje veteransko-biračke mašinerije HDZ-a i stvaraju famoznu ‘pravnu nesigurnost’, a s druge rade na dugoročnom podilaženju krupnom kapitalu, nauštrb interesa većine građana ove zemlje. Tako to izgleda kad se liberalna ekonomija provodi u praksi.
