>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Dario Hrupec

Preporuke: Pop-znanost

Kako braniti ateizam u sve klerikalnijem društvu, zašto netko prestaje vjerovati u Boga i kako netko može ostati vjernik, ali ipak kritički preispitivati svete spise: tri naslova domaćih autora koji se bave odnosom vjere i ateizma, uz dvije planetarno popularne knjige o fizici i ljudskom mozgu, u novom izboru najzanimljivijih pop-znanstvenih izdanja

Richard Feynman, Osobitosti fizikalnih zakona (4. izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2017.)

Ima knjiga koje nakratko zablistaju, a onda brzo padnu u zaborav. A ima i sjajnih knjiga koje blistaju dugo, knjiga koje se čitaju, prevode te iznova objavljuju. ‘Osobitosti fizikalnih zakona’ djelo je takve vrste, tekst koji je čitateljima jednako zanimljiv već više od pola stoljeća. Hrvatski prijevod prvi je put objavljen 1977. Četvrto izdanje inicirala je suprevoditeljica, Vjera Lopac, tako da knjiga ponovo postane dostupna na stotu godišnjicu rođenja autora, Richarda Feynmana (1918. – 1988.).

Feynman je bio američki teorijski fizičar, iznimna osoba u svijetu znanosti 20. stoljeća. Široj javnosti poznat je kao sudionik projekta Manhattan i otkrivatelj uzroka katastrofe Challengera. Fizičari ga znaju po doprinosima kvantnoj elektrodinamici, za što je dobio i Nobelovu nagradu, a profesorima i studentima fizike širom svijeta znan je kao autor legendarnog udžbenika ‘The Feynman Lectures on Physics’. Na hrvatski su prevedene još njegova djela: ‘Vi se sigurno šalite, gospodine Feynman!’ (Izvori, 2007.) i ‘Što te briga što drugi misle’ (Mozaik knjiga, 2010.)

Knjiga ‘Osobitosti fizikalnih zakona’ nastala je na temelju sedam predavanja koja je Feynman bio održao na sveučilištu Cornell: ‘Zakon gravitacije’, ‘Povezanost matematike i fizike’, ‘Veliki zakoni očuvanja’, ‘Simetrija u zakonima fizike’, ‘Razlika prošlosti i budućnosti’, ‘Vjerojatnost i neodređenosti’ te ‘U potrazi za novim zakonima’. Predavanja je snimao BBC, a danas su u cijelosti dostupna na stranici http://www.cornell.edu/video/playlist/richard-feynman-messenger-lectures

David Eagleman, Mozak – Čudesna priča o tebi (Planetopija, Zagreb, 2016.)

Evo još jedne knjige čijoj je planetarnoj popularnosti veliki doprinos dao britanski BBC (uz američki PBS i australijski SBS). Zanimljiva i vrlo gledana dokumentarna serija o mozgu ‘The Brain with David Eagleman’ popraćena je knjigom ‘Mozak - Čudesna priča o tebi’.

David Eagleman američki je neuroznanstvenik sa Sveučilišta Stanford. Bavi se plastičnošću mozga, percepcijom vremena i sinestezijom (miješanjem osjeta). Ekspert je koji svoje znanje umije prenijeti na razumljiv način. A ima o čemu govoriti, jer znanost o mozgu napreduje izuzetno brzo. Tek neka od pitanja koja Eagleman obuhvaća u ovoj knjizi su: kako odlučujemo, kako opažamo stvarnost i kamo idemo kao vrsta.

Osim ove knjige Eagleman je autor još sedam djela, a prevođen je na čak 32 jezika. Na hrvatskom je dostupna i njegova zbirka duhovitih i ironičnih priča o životu nakon smrti ‘Suma: 40 priča iz zagrobnog života’ (Vuković & Runjić, 2010.) Priča! Dakle, fikcija. Eagleman dobro zna što je prirodna znanost i kako ona funkcionira. Ali zna i koliko je mašta važna. Kaže da je poruka ‘Sume’ da potakne na razmišljanje o različitim mogućnostima, eda ne bismo zaglavili u jednoj nemaštovitoj priči kojom su se zabavljali naši preci. A onima koji su zaglavili u toj jednoj priči – ili su se iz nje uspjeli izvući – bave se iduća tri preporučena naslova.

Janko Valand, Otprilike različito (Izvori, Zagreb, 2016.)

Da ovu knjigu nisam dobio izravno od izdavača, s njegovom preporukom – vjerojatno ju nikad ne bih pročitao. Odbilo bi me mnoštvo kičastih sličica i citata, a i stil pisanja, u kojem autor o sebi govori u trećem licu, kao o enigmatskom maestru Đuri. S obzirom da sam barijeru zaobišao i uhvatio se čitanja, otkrio sam da knjiga obiluje vrlo zanimljivim podacima te da, poput dobrog vica, čitatelja potiče da se smije onome što je zapravo tužno.

Janko Valand je, prije svega, enigmat – osoba koja bolje od većine nas zna kako u riječi i simbole sakriti smisao. I kako ga odgonetnuti. Po struci je doktor elektrotehničkih znanosti, sada u mirovini. Znalac je više stranih jezika i deklarirani vjernik. Ovo zadnje ne bih spominjao da nije ključno za razumijevanje knjige. I kao što je Arsen pjevao: ‘Sve te vodilo k meni’, Valanda je sve (enigmatski i inženjerski duh i znanje jezika i vjera) vodilo ka kritičkom propitivanju tekstova iz Biblije, posebno smisla koji je izgubljen u prijevodima. Uspoređujući prijevode pojedinih dijelova Biblije na raznim jezicima – onih dijelova koji su mu nerazumljivi – Valand nalazi nevjerojatne razlike u smislu. Marljivo skuplja takve bizarnosti, piše o njima u svojoj kolumni te zbirku konačno pretvara u knjigu. Naslov ‘Otprilike različito’ je parafraza naslova fenomenalne knjige Umberta Eca ‘Otprilike isto – iskustva prevođenja’ (Algoritam, 2006.).

Josip Sruk, Zašto nisam vjernik – Eseji o vjerovanju, djelovanju i budućnosti religije (Razlog, Zagreb, 2017.)

Valanda njegova sklonost traženju skrivenog smisla vodi kritičkom propitivanju svetih spisa i religijskih dogmi, no on je i dalje vjernik. Doduše, ne onakav vjernik kakav bi Crkvi bio po volji, ali ipak vjernik. Autor knjige ‘Zašto nisam vjernik’ ima suprotno polazište. On se već u naslovu deklarira kao nevjernik. Zato se ne bavi pikanterijama iz Biblije, nego aktualnim i nimalo smiješnim temama: primjerice odnosom religije i morala, religije i države, Crkve i politike, pitanjima planiranja obitelji; te onim što se meni osobno čini posebno važnim: odnosom vjere i znanja te religije i znanosti.

Josip Sruk je umirovljeni sveučilišni profesor. Radio je kao profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci. Njegova knjiga je zbirka eseja koja je, očekivano, napisana sustavno i jasno. Sruk izlaže provjerene činjenice i iz njih izvlači logične zaključke, pravnički precizno. Neke od tih činjenica su toliko bolne i duboko nepravedne da se čovjek posrami što uopće pripada ljudskome rodu.

S obzirom da se u i Hrvatskoj i u svijetu događa retradicionalizacija, da se države i društva reklerikaliziraju, javno iskazivanje ateizma postaje sve manje poželjno. Zato su ovakve knjige danas važne, knjige koje načelno brane autorov svjetonazor, no otvorenom čitatelju pomažu da profilira svoj vlastiti svjetonazor.

Pavel Gregorić & Željko Porobija, Horizonti ateizma – Prepiska o vjeri, znanosti i smislu života (In Tri, Zagreb, 2017.)

‘Horizonti ateizma’ su dugo najavljivana i željno očekivana knjiga koja je konačno objavljena na samom kraju 2017. godine. Kao što se vidi iz podnaslova, forma je epistolarna, autori razmjenjuju pisma o vjeri i ateizmu, o religiji i znanosti. Obojica su filozofski obrazovana, duboko promišljena, jasnih stavova i zavidnih komunikacijskih vještina. Bila bi prava šteta da njihova cjelogodišnja rasprava nije ostala zabilježena.

Sve je počelo 29. siječnja 2016. na jednom okupljanju ‘Skeptika u pubu’. To mi je posebno drago istaknuti jer su ‘Skeptici u pubu’ događanje koje je u Hrvatskoj lijepo zaživjelo, a u čijem sam pokretanju i sam sudjelovao još 2010. godine. Na svakim ‘Skepticima’ obično se održe tri kratka predavanja, nakon kojih slijedi rasprava u opuštenoj atmosferi. Toga 29. siječnja 2016. predavanje je održao i Željko Porobija. Neka od pitanja postavio je Pavel Gregorić. Nezadovoljan definicijom ateizma i recepcijom svojih pitanja Gregorić je Porobiji iste večeri poslao prvi e-mail. A sve ostalo je – knjiga ‘Horizonti ateizma’.

Pavel Gregorić je znanstveni savjetnik Instituta za filozofiju u Zagrebu. Filozofiju je doktorirao na Sveučilištu u Oxfordu. Bavi se antičkom filozofijom, ranom novovjekovnom filozofijom, filozofijom uma, povješću i filozofijom znanosti. Autor je i knjige ‘Aristotle on Common Sense’ (Oxford University Press, 2007.). Željko Porobija filozofiju je diplomirao u Beogradu, a teologiju doktorirao na University of Walles u Engleskoj. Bio je pastor, profesor i dekan na Adventističkom teološkom fakultetu. A onda mu se, promišljenom i dosljednom, dogodilo ono što je najmanje želio – prestao je vjerovati u bilo što natprirodno. Već u prvom pismu Porobija otkriva što je bio ključ prijelaza s vjere na nevjeru: teorija evolucije. Presudila je snaga argumenata. Skidam kapu. Svaka čast. Uživao sam u knjizi, u pismima, u argumentima oba autora.

1/5