>

novosti logo

Preslagivanje hegemona

Zbog nesposobnosti da se nosi s trostrukom krizom Trump je naredio povlačenje američkih trupa iz Njemačke i tako potpirio sukob s formalnim saveznicima

Donald Trump naredio je povlačenje 9500 američkih vojnika iz Njemačke i njihov premještaj u druge članice NATO-a ili povratak u Sjedinjene Države. Istom je naredbom više nego prepolovljen maksimalan broj američkih trupa u Njemačkoj – trenutno ih je 34 i pol tisuće – s 52 na 25 tisuća. Iako su u Berlinu navikli na Trumpovu neuračunljivost, ovaj potez šokirao je Nijemce. Ta bi odluka značajno narušila zapadnoeuropsku sigurnosnu strukturu i oslabila NATO-ovu sposobnost djelovanja sve do Bliskog istoka i Afrike, kao i moć odvraćanja Rusije: zapadni komentatori Trumpov potez interpretiraju kao izravni poklon Vladimiru Putinu. Upitno je hoće li se odluka ostvariti, jer još nije potvrđena u Pentagonu.

Amerika je u Ramsteinu, Landstuhlu, Böblingenu i drugim njemačkim mjestima uložila puste milijarde u izgradnju vojnih, zapovjednih, logističkih i obavještajnih baza te bi povlačenje najviše naštetilo upravo SAD-u. S druge strane, poljski premijer Mateusz Morawiecki već je izrazio želju da se dio tih vojnika stacionira u Poljskoj, što bi potencijalno narušilo Osnivački sporazum iz 1997. o odnosima NATO-a i Rusije te dodatno urušilo međunarodnu sigurnost, nakon što se SAD nedavno povukao iz sporazuma ‘Otvoreno nebo’ i Sporazuma o nuklearnim projektilima srednjeg dometa.

Spekulira se da je riječ o kažnjavanju njemačke neposlušnosti. Angela Merkel odbila je doći na G-7 sastanak koji je Trump naumio uskoro organizirati; kancelarka se pozvala na još uvijek aktualnu pandemiju koronavirusa, no ljuta je i zbog američkog povlačenja iz Svjetske zdravstvene organizacije. Nadalje, njemački su dužnosnici kritizirali Trumpovo postupanje tijekom aktualnih antirasističkih prosvjeda: inoministar Heiko Maas optužio ga je da ‘dolijeva ulje na vatru’, a Berlin je izrazio i zabrinutost tretmanom novinara. S obzirom na to da je SAD navikao na uživanje isključivog prava dijeljenja lekcija iz demokracije, takve poruke sigurno nisu najbolje primljene. Međutim, ne radi se samo o Trumpovoj kapricioznosti. Postoje mnogo ozbiljniji uzroci sukoba Berlina i Washingtona, zasnovani na suprotstavljenim interesima i strateškim razmimoilaženjima: stav prema klimatskim promjenama, njemačko neodustajanje od plinovodnih veza s Rusijom (Sjeverni tok 2), nedovoljno trošenje europskih članica NATO-a na obranu te odbijanje Berlina da podupre najavljene američke sankcije protiv Kine zbog ukidanja autonomije Hong Konga.

Kina je naime ključna za njemačku ekonomiju, čiji je četvrtu godinu zaredom najveći trgovinski partner. Njemačke firme su 2019. izvezle u Kinu robe u vrijednosti 96 milijardi eura. Stoga logično zvuči poruka Norberta Röttgena, predsjednika vanjskopolitičkog odbora Bundestaga: ‘Politika čiji bi cilj bila izolacija Kine nije u interesu Njemačke ili Europe.’ Njemačka u srpnju preuzima šestomjesečno predsjedanje Europskom unijom, a najveći prioritet bit će upravo odnosi s Kinom. Za rujan je u Leipzigu predviđen susret svih 27 šefova država ili vlada članica EU-a i kineskog predsjednika Si Đinpinga. Prvi zajednički sastanak svih lidera EU-a s vođom strane države ikada ‘neće biti s predsjednikom Sjedinjenih Država – NATO partnerom i garantom europske sigurnosti – nego s predsjednikom autoritarne Narodne Republike Kine’, komentar je Der Spiegela koji pokazuje ozbiljnost aktualnog geopolitičkog preslagivanja, kao i podatak da je podjednak postotak Nijemaca, oko 37 posto, koji smatraju da su najvažniji odnosi oni s Amerikom, kao i onih koji to misle za Kinu.

Njemačka, ukratko, pokušava balansirati između dosadašnjeg svjetskog hegemona i formalnog saveznika koji se sve manje ponaša kao partner, i autoritarne sile koja stremi da postane novi globalni hegemon. U Berlinu ne postoje iluzije ni o Americi ni o kineskom režimu. No za razliku od Trumpa, Merkel je svjesna da se više postiže pregovorima nego prijetnjama te da se niz svjetskih problema može riješiti samo suradnjom. Taktiziranje u bezobzirnom sukobu, nastavlja Spiegel, nije lako: ‘raste pritisak da se pridružite jednoj ili drugoj strani’, kao i ‘zabrinutost da će Washington Njemačkoj i EU-u isporučiti ultimatum: ili ste s nama ili protiv nas’.

Zbog nesposobnosti da se nosi s trostrukom krizom – pandemijom, ekonomskom krizom i masovnim prosvjedima – Trump se, moguće, okrenuo potpirivanju sukoba s važnim državama. To mu je nada, piše varšavska Rzescpospolita, da bi mogao pridobiti glasače i biti reizabran na mjesto predsjednika. O najavi povlačenja američkih vojnika Merkel se još nije ni oglasila, što znači da ga ne doživljava ozbiljno; možda se ispostavi kako je cijela priča tek Trumpov blef.

1/1