>

novosti logo

Društvo Društvo

Previšićeva sokolska garda

Studenti i zaposlenici Filozofskog fakulteta postali su taoci vladavine svoga dekana: Nakon što je pokrenuo ‘kaznene prijave’ protiv profesorica Branke Galić i Nadežde Čačinovič i inicirao raspuštanje Studentskog zbora, dekan Vlatko Previšić nastavlja borbu za svoj opstanak. Ne želeći prihvatiti očiti poraz odlučio se poslužiti erdoganovskim metodama: unajmio je trojicu zaštitara koji stoje na porti Filozofskog fakulteta i ispred njegova ureda

Jedan od brojnih komentara u javnosti na dovođenje zaštitara na Filozofski fakultet u Zagrebu, a sve u režiji aktualnog dekana tog fakulteta Vlatka Previšića, možda najbolje govori o tome zašto je u proteklih sedam-osam godina upravo visoko obrazovanje bilo ono područje na kojem se vodila i još uvijek se vodi jedna od najvažnijih borbi u društvu, borba između akademskog i tržišnog polja. Taj komentar kaže: ‘Dekan koristi novac od studentskih školarina da bi platio privatne zaštitare da čuvaju faks od tih istih studenata.’ Naime, kad je prije sedam godina krenula prva blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu, bilo je to zbog odluke tadašnje uprave da se mjere u smjeru komercijalizacije studiranja intenziviraju, da se školarine dodatno povise i da obuhvate što je moguće širu studentsku populaciju. Danas vidimo, kako zaključuje autor ovog kratkog komentara, da se te iste školarine mogu koristiti za razne svrhe, između ostalog i za angažiranje zaštitara ‘Sokol Marića’ da dekana i upravu čuvaju od studenata.

Branku Galić s Odsjeka za sociologiju i prodekanicu za znanost zamolili smo da nam kaže što se točno dogodilo na ljetošnjoj sjednici Fakultetskog vijeća na kojoj je pokrenut postupak za razrješenje dekana Previšića, nakon čega je dekan podnio kaznenu prijavu protiv nje i profesorice Nadežde Čačinovič.

Uvođenje privatnih zaštitara pokušaj je dekana da kontrolira situaciju u trenutku kada osjeća da gubi tlo pod nogama. A dekan je izgubio autoritet, koji mora imati osoba koja je na čelu jedne javne institucije, onda kada je izglasano, potpuno legitimno i demokratski, pokretanje postupka njegova razrješenja – ističe Karlo Jurak, član Studentskog zbora

- Mislim da je pokretanje ‘kaznene prijave’ protiv kolegice Čačinovič i mene zbog ‘organiziranja nelegalnoga nastavka sjednice, uspostavljanja paralelnoga sustava upravljanja fakultetom te ometanja rada i narušavanja ugleda institucije’, kako je to dekan naveo u svome dopisu najprije medijima, a dan kasnije i zaposlenicima (što je također netočno naveo pred medijima), vrlo čudan potez, jer nastavak sjednice koji je održan nakon dekanova prekida te iste sjednice i izlaska iz dvorane 14. srpnja, zajedno s drugim prodekanima i manjim brojem članova Vijeća, nije bio ‘nelegalan’, budući da Vijeće fakulteta nije nikakav ‘paralelni sustav upravljanja’ fakultetom, kako to dekan navodi, nego je to isto ono Vijeće fakulteta koje je bilo prisutno i kada je dekan bio u dvorani. Nisu ušli nikakvi novi ljudi u dvoranu, nego su bili unutra isti ljudi koji su ostali nakon dekanova izlaska, a to je bila većina članova Vijeća (53 člana), imali smo kvorum te nastavili rad - govori Branka Galić.

- Na dnevnome redu je bila zadnja točka, ‘postupak razrješenja dekana’, koji je bio pokrenut na prethodnoj sjednici 16. lipnja, kada se 46 članova Vijeća tajnim glasanje izjasnilo za pokretanje postupka razrješenja dekana, 34 je bilo protiv i tri nevažeća glasa. Prema tome, nastavak sjednice nije bio ‘organiziran’ nego spontano nastavljen nakon što je, kako je to u očitovanju Inicijative članova Vijeća fakulteta navedeno, dekan usprkos odredbama Statuta Sveučilišta i Filozofskog fakulteta, odbio vođenje točke o svome razrješenju prepustiti nekom od članova Vijeća. Oni koji su ostali u dvorani VII. nakon dekanova odlaska, a to je bila većina članova Vijeća, željeli su pronaći najbezbolnije rješenje za nepredviđenu novonastalu situaciju (natpolovična većina je 46 članova Vijeća) izazvanu dekanovim opstruiranjem statutarne procedure njegova razrješenja. Statutom je propisano da, prema čl. 36, ‘u odsutnosti dekana sjednici Fakultetskoga vijeća predsjeda jedan od prodekana’. Zato sam sjednicu nastavila voditi ja i odmah dala na glasanje prijedlog za voditeljicu točke razrješenja dekana, kolegicu Čačinovič, koju je Vijeće jednoglasno izglasalo, prema uzoru na čl. 16. Statuta Sveučilišta koji se odnosi na razrješenje rektora. Zato mislim da je doista bizarno da se za zakoniti rad i postupanje podižu kaznene prijave, kao i prijave Stegovnom i Etičkom povjerenstvu Fakulteta, kako je to dekan objavio. No do sada kolegica i ja još nismo primile nikakve službene dokumente o tome - dodaje prodekanica Galić.

Otkada sam ja na Filozofskome fakultetu zaposlena, od 1991. godine, pa i prije toga, od socijalističkog ‘crnog mraka’, kako neki taj režim nazivaju, nije bilo sličnih represivnih zastrašivanja, neugodne atmosfere straha i prijetnji nijedne političke opcije, ni lijeve ni desne, kakva je danas svakodnevica na našemu Fakultetu – kaže prodekanica Branka Galić

Ovih dana dekan nastavlja borbu za svoj opstanak i unajmljuje fizičku zaštitu u vidu trojice zaštitara koji stoje na porti Filozofskog fakulteta i ispred njegova ureda. Jedna od aktivnosti bila im je micanje plakata koji pozivaju na novi plenum. Upravo su plenum i studentsko organiziranje među glavnim dekanovim problemima. Stoga je od rektorskog senata zatražio i dobio ukidanje postojećeg saziva Studentskog zbora koji je imao aktivnu ulogu u posljednjim događajima, a sam plenum, prema dekanovim riječima, ‘nije zakonom ili statutom predviđeni oblik organiziranja studenata, nego je to samozvano izvaninstitucionalno tijelo s kojeg se upućuju političke poruke. Plenum se izrodio u paralelno političko tijelo izvan akademskih okvira koji je počeo svoje odluke nametati fakultetskim tijelima preko nelegalno izabranog Studentskog zbora. Dovoljno je pogledati poruke koje se šalju s plenuma i bit će jasno da je riječ o političkom tijelu u čijem radu ravnopravno sudjeluju i akteri izvan akademske zajednice i koje radi prema načelima tzv. direktne demokracije kakvu u takvom obliku ne poznaje pravni poredak ove zemlje’.

Karlo Jurak, jedan od članova raspuštenog Studentskog zbora i član Fakultetskog vijeća, kaže da je uvođenje privatnih zaštitara na FF očito pokušaj dekana da kontrolira situaciju na Fakultetu u trenutku kada osjeća da gubi tlo pod nogama.

- To gubljenje tla pod nogama zapravo je gubitak autoriteta koji mora imati osoba koja je na čelu jedne javne institucije, a dekan Previšić ga je izgubio onda kada je izglasano, potpuno legitimno i demokratski, pokretanje postupka njegova razrješenja, što je on opstruirao napuštanjem Vijeća FF-a u srpnju – na kojemu je, bez obzira na njegovo napuštanje, ostalo preko polovice Fakultetskog vijeća – a konačno i ovim činom kojim je Senat Sveučilišta, mimo svojih ovlasti, ušao u djelokrug studentskih predstavnika na FF-u - ističe Jurak.

Zanimalo nas je hoće li se ova situacija iskoristiti da se ponovno pokrene mogućnost suradnje između Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta. Jurak misli da sve to ‘nema izravne veze s ugovorom s KBF-om’.

- Pitanje dekanova razrješenja puno je šire, o čemu je javnost već dovoljno dobro upoznata izjavama i priopćenjima članova vijeća FF-a iz redova i studenata i nastavnika. Druga je stvar što je još uvijek moguće, a sudeći prema rektorovoj politici i izgledno, da pitanje te ‘suradnje’ opet može kroz neki period doći na dnevni red - dodaje Jurak.

Branka Galić podsjeća kako je sve počelo.

- Valja se podsjetiti na cijeli kontekst koji je prethodio ovim potezima, a to je bio pokušaj nametanja studija Religijske pedagogije i katehetike (vjeronauka) KBF-a kao dvopredmetnog studija u kombinaciji sa svim dvopredmetnim studijima Filozofskog fakulteta, kakvih ima više od 20 (filoloških, humanističkih i društvenih znanosti). Moram tu napomenuti da je prilikom glasanja o prvoj verziji ugovora s KBF-om, koju je potpisao bivši dekan Damir Boras, sadašnji rektor, kada je taj tekst ugovora dospio na glasanje na Vijeće, oko šest mjeseci nakon Previšićeva stupanja na funkciju dekana, cijela uprava, kao i većina članova Vijeća, također glasala protiv te prve verzije ugovora (ja osobno, kao i sam dekan Previšić, osim jedne jedine prodekanice). Bez obzira na to, dekan je nastavio pregovore oko tih studija s KBF-om kao da se nije ništa dogodilo i osnovao jedno povjerenstvo u koje je imenovao sebe i još dva prodekana s kojima je gotovo godinu dana u suradnji s upravom KBF-a radio na tekstu nove verzije ugovora, te ga predočio Vijeću Filozofskog fakulteta u veljači 2016., ali bez puno vremena za čitanje, na brzinu, tako da ga mnogi članovi nisu stigli ni pročitati. Namjera je bila da se to na brzinu izglasa i već je počelo lobiranje da se tekst prihvati - kaže prodekanica.

- Ali mnogi Odsjeci i članovi Vijeća, kao i studenti, nisu bili zadovoljni preinačenim tekstom ugovora, jer on nije mijenjao najbitnije kriterije, a to su ravnopravnost pristupa, reciprocitet broja studijskih programa i ravnopravnost u načinu zapošljavanja. U svim tim kategorijama studenti Filozofskog fakulteta ostali bi zakinuti i u neravnopravnom položaju u odnosu na studente KBF-a, osobito prilikom zapošljavanja, a veliki je upitnik i što bi bilo sa samim programima studija i pojedinim kolegijima Filozofskoga fakulteta koji nisu rađeni prema modelima kanonskog prava, na temeljima kojega su postavljeni studiji KBF-a. U svakom slučaju, nakon što su sami studenti utvrdili istraživanjem koje su proveli na studentskoj populaciji da studenti FF-a značajnom većinom (oko 75 posto njih) ne podržavaju sklapanje toga ugovora, te nakon sjednice Vijeća u lipnju kada je također gotovo dvije trećine članova Vijeća izglasalo odbacivanje prijedloga za sklapanje toga ugovora s KBF-om (53 glasa protiv, 19 za i nekoliko suzdržanih), Filozofski fakultet je time jasno pokazao da želi biti ostavljen na miru u pogledu ugovora s KBF-om, što je dekan Previšić višestruko forsirao i vršio pritiske po fakultetu - dodaje Branka Galić.

Svim je akterima manje-više jasno da Previšić gubi.

- Ne želeći prihvatiti očiti politički poraz koji bi uslijedio po logici stvari u rujnu, Previšić se odlučio poslužiti erdoganovskim metodama, pri čemu je imao potporu rektora Damira Borasa - smatra Jurak.

Branka Galić ističe da je ovakva praksa – zaštitari, tužbe, suspenzije Studentskog zbora, uzimanje studentskih prostorija – rijetka i vani, a u nas praktički zaboravljena.

- Otkada sam ja na Filozofskome fakultetu zaposlena, od 1991. godine, pa i prije toga, od socijalističkog ‘crnog mraka’, kako neki taj režim nazivaju, nije bilo sličnih represivnih zastrašivanja, neugodne atmosfere straha i prijetnji nijedne političke opcije, ni lijeve ni desne, kakva je danas svakodnevica na našemu Fakultetu. Ovo je doista nečuveno i dosad neviđeno ponašanje, tim više što smo mislili da živimo u demokratskom društvu, a da su nekadašnje metode zastrašivanja koje su bile karakteristične za neke druge režime i vladavine iza nas. No prevarili smo se… Tako da bih mogla reći da represija ne ovisi o sustavu, nego o tipu karaktera vladajućih struktura i njihovoj osobnosti. Što je ta osobnost rigidnija i afektivnija, to je ona više podložna riziku od nasrtaja na druge i uskraćivanju drugima njihovih sloboda i prava - kaže prodekanica.

- Najtragičnije je to što u ovakvim okolnostima studenti i zaposlenici Filozofskog fakulteta postaju taoci vladavine svoga dekana koji je već sigurno zreo za mirovinu, dok su njihova ljudska prava od strane pravne službe Fakulteta potpuno nezaštićena i stavljena na kocku. Ali rad plenuma, Akademske solidarnosti, kao i sadašnje Inicijative članova Vijeća fakulteta doista jest opozicioniranje toj represivnoj i konzervativnoj vladavini kakvu simbolizira dekan Filozofskog fakulteta u cjelokupnoj svojoj praksi. Mislim također i da je na djelu nespojiv ponor između patrijarhalnog i krutog konzervativizma s elementima bizarne represije, te modernih stajališta i pogleda mladih generacija koje su okrenute budućnosti, kreativnosti i raznolikosti osobnosti, te slobode svjetonazora. Taj ponor se ne može popuniti nikakvim smislenim sadržajem, može se samo još više produbiti, možda s nesagledivim posljedicama, ako se bude okretalo prema utegu prošlosti, patrijarhalnosti i konzervativizmu - ocjenjuje Branka Galić.

Mislav Žitko: Zaštitari su posve neupotrebljiva sila

- Ugovori s KBF-om su zasad odbačeni, treća verzija ugovora nije prošla bolje na fakultetskim tijelima od prethodne dvije. Tome su također pridonijele studentske aktivnosti koje su sasvim jasno pokazale do koje mjere drže da je suradnja s KBF-om sporna. Preko 70 posto anketiranih studenata izjasnilo se protiv ugovora. U tom smislu zaštitari na fakultetu su prije svega izraz nemoći uprave i dekana Previšića da ostvare svoje prvobitne planove u dogovoru s krugovima bliskim Crkvi. Zaštitari su posve neupotrebljiva sila jer se odluke mogu i moraju donijeti na odgovarajući tijelima, a nastavnici i studenti u Fakultetskom vijeću, ali i izvan njega, izrazito su zainteresirani za normalno, a to će reći demokratsko i transparentno funkcioniranje visokog obrazovanja. Represivna dimenzija sadašnjeg rada uprave FF-a je u potpunosti promašena, jednako kao i njihovo tumačenje ključnih pravnih aspekata ovog slučaja, o čemu govori i mišljenje NSZVO-a upućeno rektoru Borasu.

Nije tajna da je Crkva u Hrvatskoj moćna i dobro organizirana institucija te da njezino djelovanje redovito ide izvan uske religijske problematike. Često se može dobiti dojam da je rasprava o klerikalizaciji u najmanju ruku nepristojna. Ali ako uzmemo u obzir snagu crkvenih krugova, bilo bi doista čudno da tendencija ka klerikalizaciji nema. Vidljivo je da obrazovanje u tom kontekstu ima privilegirano mjesto iz sasvim razumljivih razloga i osobno držim da se sadašnje stanje u visokom obrazovanju u Hrvatskoj ne može primjereno analizirati bez uzimanja u obzir navedenih činjenica - kaže Mislav Žitko, predsjednik Studentskog zbora FFZG-a i asistent na Odsjeku za filozofiju.

1/4