>

novosti logo

Kronika Kronika

Priručnik za prevodioce sa srpskog na hrvatski

Studentice Filozofskog, jedna rođena u Hrvatskoj, druga u Srbiji, autorice su ‘Malog priručnika za srpski jezik’ namijenjen kolegama koje studiraju južnoslavenske jezike

Hrvatski i srpski jezik su vrlo slični, ali razlike postoje. One su izraz jezičnih i drugih politika koje su utjecale na njihove standarde, rečeno je na predstavljanju ‘Malog priručnika za srpski jezik - razlike u odnosu na hrvatski standardni jezik’, upriličenom 9. februara u Kluba ‘Privrednikov dom’ u Zagrebu.

Priručnik autorica Viktorije Škorućak i Valentine Bedi uz suradnju Sanje Janković, najnovije je u nizu izdanja Kluba studenata južne slavistike A-302 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a promociji su prisustvovali brojni studenti i nastavni personal tog fakulteta. Na ideju o priručniku koji bi sadržavao postojeće razlike došla je Viktorija Škorućak koja je živjela u Srbiji, ali je zbog dvojnog državljanstva uspjela upisati fakultet u Zagrebu.

- Što se tiče razlika u standardnim jezicima, one ne predstavljaju prepreku u razumijevanju već su bitne prilikom prevođenja publikacija, službenih dokumenata, kako se često ističe, rekla je za Novosti.

Naglasila je da je priručnik namijenjen studentima srbistike, ali i drugima koji se bave temama s područja srbistike i kroatistike, odnosno južnoslavistike.

Studenti srbistike, kad završe studij, nemaju priliku za zaposlenje, ali mogu prevoditi, makar honorarno, za čim postoje potrebe. To se može raditi i bez stručnog ispita jer ga nijedna od prevodilačkih kuća ne traži.

- Rad na priručniku trajao je nekoliko mjeseci, s dva mjeseca teškog, ‘pravog’ rada, dok je tome prethodilo razmišljanje što bi se od tema dodalo u priručnik i koju literaturu bismo konzultirale, a koju ne, rekla je Viktorija.

Po riječima Valentine Bedi, Viktorija je osmislila ideju i imala gotov popis tema koje je planirala obraditi. Valentina je pomagala s lingvističke strane u vezi hrvatskog jezika; bavila se time što su razlike, a što nisu, ili koje teme imaju potencijala za neku veću razradu.

Obje naglašavaju podršku koju su imale od kolega i profesora. Kolege iz kluba A-302 predložile su da ideju pretoče u projekt i prijave na natječaj.

- Projekt je financiran programskim ugovorima i to u vezi sa štampanjem priručnika. Naš rad nije honoriran jer se radi o studentskim projektima koji se rade besplatno i preko kojih stječemo iskustvo koje je zlata vrijedno. Što se tiče podrške profesora, oni su nam bili na raspolaganju, međutim nismo ih konzultirale. Same smo rješavale probleme, rekla je Viktorija.

Među korištenom literaturom su Hrvatski pravopis Željka Jozića iz Hrvatskog instituta za jezikoslovlje (IHJJ) koji ima obavezujuću primjenu u školama, kao i Pravospis srpskog jezika Mitra Pešikana, Mate Pižurice i Jovana Jerkovića u izdanju Matice Srpske iz Novog Sada i Gramatika srpskog književnog jezika Živojina Stanojčića. Autorice su konzultirale zbirku jezičnih savjeta IHJJ-a, a pozabavile su se vječnim odnosom infinitiva i ‘dakanja’, koji nacionalno najrijani jezikoslovci i prevodioci redovito i prenaglašeno koriste kako bi naglasili razlike hrvatskog u odnosu na srpski oblik.

- Dakanje, odnosno konstrukcija ‘da’ i prezenta je kao jezični oblik koji ima namjenu kao infinitiv u tvorbi futura uključen u priručnik, s tim da nigdje nećete znači da je u srpskom prisutna isključivo ta konstrukcija. Može se koristiti i jedno i drugo, a jezikoslovac Ivan Klajn smatra da je nekad bolje upotrebljavati infinitiv jer je to odlika slavenskih jezika, kaže Valentina.

Značenje priručnika naglasila je i predsjednica Kluba A-302 Petra Kvasnička.

Oni koji završe nepopularni studij srbistike ne mogu dobiti posao, ali mogu se honorarno baviti prevođenjem

- Od 2013. Izdali smo 17 tiskovina, što prijevoda s makedonskog, bugarskog i slovenskog, priručnike, kao i osam brojeva časopisa Balkan- ekspres. Tu su i zbornici sa konferencije i sažeci. Želimo pokriti sve jezike koje imamo na katedri južnoslavistike, kako u domenu lingvistike i književnosti, rekla je Petra.

Istaknula je podršku profesora i dodala da s hrvatske strane u Klubu ima desetak aktivnih članova, dok ih je iz Srbije i Slovenije malo više. Makedonija i Bugarska nisu toliko zastupljene, dok kontakti s BIH idu preko Filozofskog fakulteta u Sarajevu s kojim su se povezali. Ovakav priručnik dobro dolazi u vrijeme kad na srbistici ima najmanje studenata.

- Ove godine najviše studenata upisalo je bugaristiku, slijede slovenski i makedonski, a srpski je na zadnjem mjestu, rekla je predsjednica Kluba A-302.

Priručnik sadrži poglavlje o pravopisu u kome su navedene razlike u ispisivanju točaka, ispadanju suglasnika, pisanja stranih imena i riječi. U poglavlje o gramatici uvršteni su sklanjanje posvojnih zamjenica i pridjeva, upotreba povratne zamjenice ‘sebe’ ili ‘se, sklanjanje brojeva, već spomenuto ‘dakanje’, glagol ‘trebati’, enklitike, prijedlog ‘s/sa’ i veznik ‘pošto’. Navedeni su i primjeri čestih isprepletanja u dva jezika. Jedno od postavljenih pitanja autoricama bilo je koliko su jezični standardi danas udaljeni u odnosu na vrijeme prije tridesetak godina.

- To ne možemo znati jer smo kolegica Valentina i ja rođene 1990., ja sam odrastala u Srbiji, a ona u Hrvatskoj. Ne znam kakav je hrvatski standard bio svih tih godina da bih znala koliko se udaljilo od toga danas, rekla je Viktorija Skorućak i dodala da prilikom pisanje projekta nije konzultirala starije knjige.

Ipak, generacija koje su u hrvatske škole išle 60-ih i 70-ih ustanovile bi da pravopisna pravila koja su učile, bila delako bliža zejedničkim standardima hrvatskog i srpskog jezika. Svatko stariji na primjer zna da se iza rimskih brojeva nikad nije stavljala točka, a upravo je pisanje točke standard današnjeg hrvatskog isto kao što su standardne riječi ‘domorodci’ ili ‘zadatci’, što je suprotno onome što se ne tako davno učilo u školama. Očito je da je jezična politika, ili bolje rečeno, uticaj politike na hrvatski jezik, bila vrlo plodna. Priručnik je štampan u 1.200 primjeraka, dobiva se besplatno, samo se treba obratiti Klubu.

1/1