Srbija je otvorila još dva poglavlja u pristupnim pregovorima s Europskom unijom. S novootvorenim poglavljima o ekonomskoj i monetarnoj politici te statistici došla je ukupno do 16 od 35 poglavlja. Glavna tajnica Europskog pokreta u Srbiji Suzana Grubješić podsjeća da je samo Turska pregovaračka poglavlja otvarala u godišnjem ritmu dva plus dva, pa zbog toga zaključuje: ‘Ne treba da budemo zadovoljni, proces teče, ali kao u sloumoušnu, ni polovinu nismo otvorili. Koliko će nam trebati ovim tempom da otvorimo, pa tek onda da pričamo o zatvaranju?’ U izjavi za N1 televiziju Grubješić tvrdi da je Srbija mogla otvoriti još pokoje poglavlje jer ih je pripremila sedam, pa zbog toga ocjenjuje da ‘niko ne treba da bude zadovoljan, ali, s obzirom na to da su provejavali različiti interesi, možemo da kažemo da dva poglavlja znače neku dinamiku’.
U sličnom tonu je reagirala i srpska ministrica za eurointegracije Jadranka Joksimović, koja je očekivala da će Srbija otvoriti najmanje tri nova pregovaračka poglavlja. ‘Ako me pitate da li smo zadovoljni, ja mislim da smo mogli da otvorimo i više. Mislim da smo imali značajne, suštinske rezultate u oblasti napretka u vladavini prava. Nismo nezadovoljni zato što smo rešeni da budemo strpljivi, uporni i odlučni u našoj nameri da postanemo članica EU-a’, zaključila je Joksimović.
Sve u svemu, u Srbiji se ne diže previše prašine zbog usporenog ritma njezinih pristupnih pregovora s EU-om. Prije svega zbog toga što se proces pristupnih pregovora ipak kreće, ponajprije u poglavljima koja se tiču ekonomije i koja neposredno utječu na strana ulaganja u srpsku privredu, a ona su i dalje na uzlaznoj putanji i značajno doprinose privrednom i ukupnom rastu zemlje. Više je ovih dana u srpskoj javnosti odjeknula vijest da njemački Simens već gradi tvornicu u Kragujevcu u kojoj će sljedeće godine početi proizvoditi tramvaje i putničke vagone, a potom možda i lokomotive, nego vijest da su otvorena samo dva pregovaračka poglavlja. Zbog toga se u Srbiji lakše probavljaju i sve nove prepreke koje joj Unija i pojedine njezine članice bacaju pod noge. Pogotovo kad se na vagu stavi i činjenica da je Europskoj uniji zbog krize koja je trese i ugrožava njezin opstanak proces proširenja u ovom trenutku zadnji na pameti.
Rezimirajući ovaj krug pristupnih pregovora, Suzana Grubješić stoga pomirljivo rezimira: ‘Neke države su imale primedbe na Poglavlje 31 – stepen usaglašenosti sa spoljnom politikom EU-a, Poglavlje 35 – ne da nema napretka u dijalogu Beograda i Prištine, nego ga ni nema. Poglavlje 23 – vladavina prava, o čemu je napravljen i non pejper, kad sve to uzmete u obzir, plus pokušaje nekih zemalja da svoje bilateralne probleme uključe u proces, poput Bugarske, Rumunije, Hrvatske, ispada da smo dobro prošli.’
I doista, iz Brisela su do Beograda proteklih dana stizale vijesti da se dio članica EU-a slaže da Srbija otvori i svih pet pregovaračkih poglavlja, ali i da se dio njih (među njima i Hrvatska) protivi otvaranju i jednog jedinog poglavlja, pa otvaranje dva poglavlja skoro da predstavlja zlatnu sredinu. No u svemu tome najzanimljivije će biti traganje za odgovorom na pitanje hoće li i kako usporeni ritam pristupnih pregovora s EU-om utjecati na političku mobilizaciju i procese u Srbiji. Kosovski premijer Ramuš Haradinaj je najavio da je krajnji cilj uvođenja dodatnih stopostotnih carina na srpsku robu rušenje aktualne srpske vlasti. Njegova iščašena logika polazi od toga da će carinski rat sa Srbijom ‘ubiti’ briselske pregovore o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, a time zaustaviti bilo kakav napredak Srbije u pregovaračkom poglavlju 35, koje je uz poglavlje o vladavini prava ključno za njezino članstvo u EU-u. Haradinaj, valjda, vjeruje da će blokada srpskih pristupnih pregovora s EU-om automatski srušiti vlast Vučićevih naprednjaka. Kako se ta blokada sada nije dogodila, iako su srpsko-albanski briselski pregovori dodirnuli dno, Haradinaj će se morati načekati da prođu europski izbori kako bi opet testirao svoju tezu o rušenju srpskih vlasti zbog eventualnog zaustavljanja pristupnih pregovora s EU-om.
No carinski rat i drugi slični potezi koje najavljuju kosovske vlasti mogli bi zakomplicirati proces okupljanja i okrupnjavanja srpske opozicije, koja se u okviru Saveza za Srbiju intenzivno priprema da izađe iz višegodišnje izborne gubitničke pozicije i u skorije vrijeme preuzme vlast od naprednjaka. Već prvo njezino masovnije okupljanje i prosvjed u Beogradu, na kojemu se u prošlu subotu skupilo desetak tisuća građana, pokazali su pukotine u opozicijskom savezu zbog kojih se on može raspasti. U želji da prosvjed prikažu kao građanski, a ne stranački, lideri Saveza za Srbiju odlučili su da na njemu nitko od stranačkih čelnika neće govoriti, nego će riječ prepustiti nestranačkim javnim ličnostima: glumcima Mirjani Karanović i Branislavu Trifunoviću te košarkaškom treneru Dušanu Vujoševiću. No u zadnji čas su odlučili da jedini govornik bude Trifunović, a otpali su Karanović i Vujošević. Nakon što su organizatori pokušali muljati oko razloga njihova otpadanja, Mirjana Karanović je razgolitila čitavu priču, ispričavši beogradskom Danasu sljedeće: ‘Kada sam došla na protest, videla sam tamo gospodina Vujoševića, kolegu Branislava Trifunovića i tu su mi rekli kako su dobili informaciju, ne znam od koga, da postoje pretnje i da je opasno ukoliko Dušan (Vujošević) i ja budemo govorili. Namerno će se izazvati komešanje, nemiri, neki incident. Rekla sam im onda da ja o tome ne mogu da odlučim, nego oni pošto su organizatori, te da sam ja tu samo gost i da ću se ponašati kako domaćini žele. Tu je jedan mladić iz organizacije, iako mu nije bilo lako, odlučio da ne govorimo. Pitala sam da li treba da odem, ali su oni kazali da sa njima ostanem. Ušla sam među ljude i stajala tamo, ništa nisam govorila, ali mi je to sve bilo besmisleno i onda kada smo krenuli u šetnju, shvatila sam da to nije građanski skup, jer sam odmah u drugom redu kolone videla stranačke funkcionere ili političke grupe. Tada sam se zahvalila i rekla: ‘Odoh kući.’ Istovremeno, počeli su napadi na mene na društvenim mrežama. Istrgnute su iz konteksta moje reči iz Peščanika, iz emisije o atentatu na Zorana Đinđića od pre sedam godina. Te moje reči predstavljene su kao moje lično mišljenje i stav. O tim napadima na društvenim mrežama su me obavestili prijatelji i eto to je što se dešavalo. Meni je sve ovo besmisleno. Besmisleno je da sam ja toliko važna nekim strankama i da sam politička opasnost. Moje prisustvo na tom protestu nisu želeli, ne vlast, nego upravo stranke koje su učestvovale na protestu.’
Savez za Srbiju pozvao je građane da i tjedan dana kasnije dođu na prosvjednu šetnju, najavljujući da će diljem Srbije svake sljedeće subote organizirati masovne građanske proteste protiv Vučićeve autokratske vlasti, ali već prvo masovnije prosvjedno okupljanje pokazalo je da tridesetak stranaka okupljenih u Savezu za Srbiju, od ljevice do krajnje desnice, nije sposobno i spremno naći druge zajedničke nazivnike osim rušenja vlasti Vučićevih naprednjaka, oko čega su se okupile jer većina njih samostalno ne može preći ni izborni prag. Zato su mnoge među njima itekako sposobne zgaziti sve one koji su drukčiji i koji svijet ne promatraju njihovim očima. ‘Patriotski’ dio Saveza za Srbiju već je na prvom koraku okrenuo leđa njegovu ‘građanskom’ dijelu, pa je već sada jasno što će se dogoditi kad ih Vučićeva vlast počne prozivati da je pokušavaju srušiti zajedno s Haradinajem i drugim albanskim liderima kojima je jedini cilj natjerati Srbiju i njezinu vlast da priznaju Kosovo.
