Prije točno 120 godina Vladimir Matijević je zajedno sa svojim suradnicima u Zagrebu osnovao Srpsko privredno društvo koje će sljedećih desetljeća - u sklopu Austrougarske, Jugoslavije i današnje samostalne države - imati važnu ulogu u životu srpske zajednice u Hrvatskoj, posebice ima li se na umu da je kroz sustav svojih stipendija i potpora omogućilo školovanje više od 40.000 djece i mladih.

Mladi obrazovani ljudi garancija su ne samo opstanka i razvoja srpske zajednice u Hrvatskoj nego i napretka cjelokupnog društva, kaže Nikola Lunić

Matijević je na samom početku definirao tri temeljne Privrednikove vrijednosti: rad, štednju i čestitost. Želja mu je bila organizirano obrazovati i podupirati djecu iz siromašnih porodica Dalmacije, Like, Korduna, Banije, Slavonije, BiH i Vojvodine kako bi im se kroz stručno osposobljavanje pomoglo otvoriti samostalne obrte i radnje koji će biti osnovni pokretači privrednog razvoja, a time kulturnog i društvenog preporoda cijelog naroda.

Aktivnosti su se sve više razvijale u tom smjeru, pa je tako 1911. godine osnovan tzv. patronat Privrednikovih fondova, koji je preuzeo upravljanje testamentima, darovnicama i donacijama. Još ranije, već 1898. godine, pokrenut je istoimeni list u kojem su se objavljivale korisne informacije te obrađivale brojne društvene, prosvjetne, etičke i zdravstvene teme.

Privrednikova bogata historija bilježi veliki broj dobrotvora i zaslužnika, među kojima je i Lazar Bačić iz Jasenovca, koji je samo iz svog mjesta na šegrtovanje uzeo 104 đaka; pored redovitih novčanih doprinosa, Društvu je ostavio svoju zagrebačku dvokatnicu s poslovnim prostorom te u to doba značajnu svotu od stotinu hiljada dinara. Nažalost, njegovu su jasenovačku imovinu ustaške vlasti konfiscirale te u njoj otvorile zloglasni dio tamošnjeg logora, zapamćen pod nazivom Ciglane.

Valja napomenuti i da je Privrednik odigrao važnu ulogu u obrazovanju žena, poduprijevši time njihovu društvenu emancipaciju: Paulina Matijević, Vladimirova supruga, bila je među osnivačicama i osnivačima Krajcaraškog društva iz kojeg će se razviti prva srpska škola u Zagrebu. Na njezinu je inicijativu u hrvatskom glavnom gradu osnovana i Ženska dobrotvorna zadruga Srpkinja, u čijem će se okrilju roditi Srpski djevojački internat. I ona je sav svoj imetak oporučno ostavila Privredniku za obrazovanje i radno osposobljavanje siromašnih djevojčica i dječaka srpske nacionalnosti.

Premda je rad Privrednika na hrvatskom tlu obustavljen 1914. godine radi čega je Društvo svoje sjedište preselilo u Beograd, to je u poraću omogućilo da njegovim aktivnostima budu obuhvaćena djeca iz svih krajeva novoformirane južnoslavenske kraljevine. Nažalost, do zabrane djelatnosti dolazi ponovno, prvo 1941. godine s uspostavom NDH, a potom i nakon oslobođenja od fašističkog terora, 1946. godine. Usađujući u mlade pojmove rada, čestitosti i poštenja, Privrednik kroz svo vrijeme svoga postojanja nije utjecao na njihova politička opredjeljenja, pa su mu tako stipendisti bili budući pravoslavni sveštenici i narodni partizanski heroji, poput npr. Rade Končara.

Do obnove Privrednika u suvremenoj Hrvatskoj dolazi već 18. decembra 1993. godine, a u januaru te godine u Novom Sadu je osnovan i Humanitarni fond istog imena.

- Mladi obrazovani ljudi garancija su ne samo opstanka i razvoja srpske zajednice u Hrvatskoj nego i napretka cjelokupnog hrvatskog društva - kaže današnji predsjednik Privrednika Nikola Lunić.

- Potencijal zajednice su upravo mladi ljudi, kao i privredni potencijali krajeva iz kojih dolaze, jer ondje u stvarnosti funkcioniraju samo socijalni programi i centri socijalne skrbi. Mjesečna se primanja u tim krajevima uglavnom kreću između skromnih pet do gotovo zanemarivih dvije stotine kuna po članu porodice. Pored toga, škole su za veliki dio naših stipendista udaljene i po više desetaka kilometara od mjesta stanovanja, pa im dobar dio stipendije otpada na troškove prijevoza. Počesto ti mladi ljudi u roditeljskim kućama nemaju ni vodovoda ni struje a kamoli interneta, pa je doista fascinantno koliko u takvoj odsječenosti od svijeta postižu zahvaljujući svojoj bistrini, talentima i kreativnim mogućnostima. Najveći Privrednikovi donatori su SNV i SPC ali i brojni građani, koji našu omladinu pomažu i kroz razne donatorske večere ili aukcije slika koje organiziramo uz redovite aktivnosti - kaže Lunić. Djelatnosti Privrednika ne staju samo na stipendiranju.

- Razvijamo i druge programe kako bismo što više mladih uključili u svoje aktivnosti. Tako se bavimo izdavaštvom, pa imamo glasilo Privrednik koje jednom mjesečno kao svoj podlistak objavljuju ‘Novosti’. Organiziramo tribine kroz koje pokušavamo utjecati na mlade da budu ponosni na svoj nacionalni identitet i da ga dalje razvijaju - ističe Lunić, domećući da asimilacija i odlazak mladih obrazovanih ljudi iz Hrvatske predstavljaju velike probleme.

Zahvaljujući ponajprije zalaganju saborskih zastupnika iz redova SDSS-a srpskim se organizacijama pomalo vraćaju nekoć oduzete nekretnine, pa će tako i u Privrednikovo vlasništvo biti vraćeni prostori u zagrebačkoj Preradovićevoj i Berislavićevoj ulici, kojima se Društvo i sada koristi.

Ove godine Privrednik skrbi o ukupno 33 stipendista. Iz Fonda ‘Vladimir Matijević’ dodijeljeno je 16 studentskih i 15 učeničkih stipendija: ona za učenike slabijh materijalnih mogućnosti iznosi 400, a za studente takvog statusa 800 kuna mjesečno. Iz Fonda ‘Ivana Vujnović’ izdvaja se pak za dvoje odličnih studenata po hiljadu kuna svakoga mjeseca; podsjećamo da je taj fond osnovala Nevenka Ljubić, kao spomen na svoju pokojnu kćer.

- Željela sam svojoj Ivani pružiti najbolje moguće obrazovanje, ali mi je tu želju život uskratio, pa takvu mogućnost nastojim osigurati onima koji se inače ne bi mogli školovati i obrazovati premda po svojim sposobnostima i zalaganju zaslužuju tu priliku - tumači Nevenka. Veseli je što Privrednikovi stipendisti mahom postaju vrsni stručnjaci i profesionalci, ali ju žalosti sve raširenija bezdušnost i manjak solidarnosti unutar srpske, ali i šire društvene zajednice.

- Ljudi su previše orijentirani na sebe, zabrinuti za vlastito preživljavanje ili karijere. Od zajednice samo uzimaju, malo joj ili ništa ne dajući zauzvrat - kaže. Svoje nam dojmove iznose i neki od stipendista.

- Stipendija mi je dodatna motivacija, jer mi omogućuje bolje uvjete rada i stvaranja. Za mlade je ljude važno da postoje ovakve organizacije - kaže Katarina Kožul, studentica riječke Akademije primijenjenih umjetnosti. Nenad Lastavica, student Filozofskog fakultetu u Zagrebu, ističe da mu ovogodišnja i lanjska Privrednikova stipendija pomažu da lakše podmiri brojne studentske troškove.

- Za nas koji studiramo izvan mjesta svog prebivališta i naše obitelji, 800 kuna mjesečno predstavlja veliko olakšanje. Bilo bi dobro da postoji što više takvih stipendija, jer one trebaju mnogima koje poznajem - rekao nam je on.

I Nikolini Tadić, Nenadovoj fakultetskoj kolegici, stipendija je više nego dobrodošla.

- Radim uz studij, a sa stipendijom je studiranje ipak malo ležernije. Privrednikova je djelatnost odlična i premda su iznosi stipendija relativno niski, svake se godine ipak pomaže određenom broju mladih osoba, pa mislim da takve aktivnosti Društva treba podržati u što većoj mjeri - zaključila je vrijedna studentica.